Svaki ensarija priželjkivao je i nadao se da će njemu pripasti čast da ugosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pazeći na njihove osjećaje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prema svima se lijepo i učtivo odnosio, međutim, rekao im je: ”Smjestit ću se kod klana Benu Nedždžar jer su oni Abdulmuttalibove daidže i tako ću im ukazati počast.” Kada se njegova deva zaustavila na mjestu na kojem će biti izgrađena njegova džamija, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Čija je kuća od onih iz naše familije najbliža?”, a Ebu Ejjub, radijallahu anhu, odgovori: “Moja, Allahov Vjerovjesniče! Evo, ovo je moja kuća, a ovo su njena vrata.” “Onda otiđi i pripremi nam mjesto gdje ćemo prileći i odmoriti se”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što je otišao i pripremio prostoriju u kojoj će ih primiti, Ebu Ejjub im reče: “Pođite vas dvojica, s Allahovim blagoslovom!” Tako je Ebu Ejjubu, radijallahu anhu, ukazana neizmjerna počast jer je dobio priliku da ugosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “iz naše familije”, jer je Abdulmuttalibova majka Selma bila iz ovog klana, dakle bili su rodbina po ženskoj liniji. (Buhari, 3911, i Muslim, 2009, 2310)
Izgradnja džamije
Odmah po dolasku u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pristupio je realizaciji prvog projekta – izgradnji džamije. Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se izgradi džamija, a članove klana Benu Nedždžar, na čijem je posjedu planirana gradnja, upitao je: “Koliko košta ovaj vaš posjed?”, a oni mu odgovoriše: “Ne, Allaha nam, nećemo ti ga prodati, već ti ga poklanjamo, a samo od Allaha za njega tražimo nagradu.” Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to je odbio, insistirajući da im to zemljište plati. Prilikom izgradnje džamije, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je nosio ćerpiće i govorio: “O Allahu, nema dobra osim dobra svijeta drugoga, pa zbog toga, Ti pomozi ensarijama i muhadžirima!” Tako je izgrađena džamija čija će svjetlost obasjati cijeli kosmos i mjesto iz kojeg će ka svim krajevima svijeta krenuti povorke onih koji pozivaju na Pravi put. (Buhari, 428, 3906, i Muslim, 524)
Bratimljenje
Drugi korak koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poduzeo u Medini, nakon izgradnje džamije, bilo je bratimljenje između muhadžira i ensarija, radijallahu anhum. Takav vid bratstva nikada do tada, a ni kasnije, historija nije zabilježila. Tako su ensarije sa svojim pobratimima muhadžirima dijelili sve što se posjedovali, a neki su im čak davali i više od onoga što su sebi ostavljali (Buhari, 2048). Uzvišeni Allah pohvalio je ovaj postupak ensarija, rekavši: “Onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se sačuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.” (El-Hašr, 9)
Poslanikove odaje
Ubrzo nakon toga, počela je izgradnja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, soba koje su građene odmah uz njegovu džamiju. A kakve li su bile te sobe? Veoma male i skromne, izgrađene od palminog pruća preko kojeg je bila nalijepljena glina. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Spavala sam ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a moje su noge bile na mjestu gdje je on činio sedždu, pa kad bi otišao na sedždu, on bi me vrhovima svojih prstiju malo bocnuo, pa bih povukla noge nazad, a kada bi ponovno ustao, ja bih noge opet ispružila. Tada u sobama nije bilo lampi za rasvjetu.” (Buhari, 513, i Muslim, 512)
Najveličanstvenija država u historiji
U tom periodu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa svojim ashabima, posvetio se širenju dobra, upute i istine, trudeći se da islamski misionarski poziv dopre do što većeg broja ljudi. Na taj način ustoličena je najbolja država na Zemlji, čiji su temelji podignuti na tevhidu – čistom i ničim natrunjenom monoteizmu, na ibadetu – iskrenom obožavanju Allaha, kao i na odbacivanju svake vrste širka i onoga što mu vodi. Ova se država vodila apsolutnom, božanskom pravdom, borila se protiv svih vrsta nasilja i nepravde, brinula se o ljudskim pravima, čuvajući dostojanstvo svakog čovjeka.
Medinski jevreji
U Medini su živjeli jevreji koji su od davnina naseljavali to područje. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je da ih uputi na dobro i ustrajno ih je pozivao u islam. U cilju očuvanja suživota, mira i korektnih dobrosusjedskih odnosa, sklopio je s njima nekoliko sporazuma, međutim, oni su konstantno kršili te sporazume. (Buhari, 4028, i Muslim, 1766)
Početak bračnog života sa Aišom
U mjesecu ševvalu prve godine po Hidžri, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stupio je u bračni odnos sa Aišom, radijallahu anha, koja mu je bila najdraža od svih žena, a njen otac Ebu Bekr bio mu je najdraži od svih ljudi. Aiša, radijallahu anha, bila je mlada i izuzetno oštroumna, a kao mladenku, za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukrasile su je i pripremile njena majka i neke ensarijke. Kada su Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, upitali koja mu je osoba najdraža, odgovorio je: “Aiša.” (Buhari, 3662, 3894, i Muslim, 1422, 2384)
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić
________________