Početak putovanja

sanel
By sanel

U noći sa nedjelje na ponedjeljak, a bila je to prva noć tek nastalog mjeseca rebiul-evvela, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upravio je svoje plemenito lice ka Medini i zajedno sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom, radijallahu anhu, krenuo na blagoslovljeni put. Sa njima dvojicom pošli su i Ebu Bekrov sluga Amir b. Fuhejra, kao i vješti vodič i vrstan poznavalac terena, idolopoklonik po imenu Abdullah b. Urejkit. (Buhari, 2263, 2264)

Pogled na rastanku

Kada su krenuli na put, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, malo je zastao i okrenuo se prema Meki i, pogledom punim čežnje na rastanku s voljenim gradom, rekao: “Tako mi Allaha, ti si najbolje i Allahu najdraže mjesto na Zemlji! Da iz tebe nisam silom istjeran, nikada te ne bih napustio!” (Tirmizi, 3925, Nesai, Es-Sunenul-kubra, 4238, i Ibn Madža, 3108)

Ebu Bekrova požrtvovanost

Od početka ovog blagoslovljenog putovanja, Ebu Bekr, radijallahu anhu, pokazivao je maksimalnu požrtvovanost i spremnost da u svakom trenutku bude na usluzi Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Tako, naprimjer, kada bi podnevska žega dostigla svoj vrhunac, on bi potražio hladovinu u koju bi stavio prostirku kako bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilegao i malo se odmorio. Ako bi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ožednio, odmah bi mu se u rukama našla posuda s hladnim pićem, vodom ili mlijekom, a kada bi zaspao, Ebu Bekr, radijallahu anhu, ostao bi budan, čuvajući ga, sve dok se Poslanik ne bi probudio. (Buhari, 3652, i Muslim, 2009, 2309)

Događaj sa Surakom b. Malikom

Kurejšije su u Meki obećali veliku nagradu onome ko im donese vijesti o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Suraki b. Maliku pošlo je za rukom da uđe u trag bjeguncima, te ih sustiže. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Uzvišenom Allahu dovu protiv Surake, pa prednje noge njegovog konja upadoše duboko u zemlju, i on posrnu i pade. Tada je Suraka shvatio da im neće moći nauditi i Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekru, radijallahu anhu, obećao je da nikome neće kazati da ih je vidio, međutim, zatražio je da mu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u pisanoj formi dadne garanciju o sigurnosti. Suraka je rekao: “Zatražio sam od njega da mi napiše garanciju o sigurnosti, nakon čega on naredi Amiru b. Fuhejri da mi na komadiću kože napiše ono što sam tražio. Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je svoj put.” (Buhari, 3906)

Ummu Ma‘bed

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sa vjernim drugom Ebu Bekrom, radijallahu anhu, pošao je na put hidžre u izuzetno sušnom periodu, kada je zemlja bila spaljena od žege i bez ikakvog rastinja. Nakon dugog i iscrpljujućeg putovanja, naišli su  pored dva šatora Ummu Ma‘bed, žene iz plemena Huzaa, koju su zamolili da im dā nešto za jelo, međutim, ona nije imala nikakve hrane kojom bi ih počastila. Ipak, Ummu Ma‘bed imala je jednu mršavu ovcu, u čijem vimenu nije bilo ni kapi mlijeka, a koja je zbog neuhranjenosti zaostala iza stada i nije otišla na ispašu. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od Ummu Ma‘bed zatražio dozvolu da pomuze tu ovcu, što mu je ona i dopustila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potra vime ovce, spomenu ime Uzvišenog Allaha i prouči dovu, nakon čega mlijeko obilno poteče. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prvi se napio mlijeka, a potom je i svojim drugovima dao da piju. Svi su pili to mlijeko i svi su se zasitili, a vime te ovce i dalje je bilo nabreklo od mlijeka. (Taberani, 3605)

Nestrpljivo očekivanje

Ensarije su sa čežnjom i velikim nestrpljenjem očekivali Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, dolazak, pa su svakog jutra odlazili do Harre, kamenjara na periferiji Medine, i tu ostajali sve dok hladovine u potpunosti ne bi nestalo i dok ih sunce ne bi natjeralo da se vrate kućama. Konačno, jednog dana, nakon što su se ensarije vratili svojim kućama, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ugleda neki židov i iz sveg glasa povika: “O Arapi, evo vam sreće vaše, vođe vašeg kojeg očekujete!” Muslimani mu pohitaše u susret i dočekaše ga na platou Harre. Zatim Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, s njima krenu udesno, ka zapadnom dijelu Kubaa, i smjesti se kod klana Benu Amr b. Avf. (Buhari, 3906)

Susret sa ensarijama

I tako, nakon dugog, opasnog i iscrpljujućeg putovanja, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo društvo sretno stigoše u medinsko predgrađe Kuba. Muslimani su se gurali i natjecali ko će se od njih prvi susresti sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a pri tome su od sreće i uzbuđenja glasno slavili i veličali Uzvišenog Allaha, izgovarajući riječi “la ilahe illallah – nema boga osim Allaha”. I muškarci i žene popeli su se na krovove kuća, a djeca i sluge stajali su po putevima i stazama. Svi su uglas dozivali: “O Muhammede, o Allahov poslaniče! O Muhammede, o Allahov poslaniče!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je na područje Medine u ponedjeljak, osmog rebiul-evvela, i u Kubau je ostao nekoliko dana. Nakon što je u Kubau podigao prvu džamiju u islamu, krenuo je ka Medini. Usput je, na teritoriji klana Benu Salim b. Avf, klanjao prvi džuma-namaz u islamu, a onda je ušao u Medinu. Dan u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, bio je najsretniji dan za njene stanovnike, o čemu Bera b. Azib, radijallahu anhu, pripovijeda: “Nisam vidio da su se stanovnici Medine ikada nečemu više obradovali kao što su se obradovali Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, dolasku u Medinu. Čak su i ropkinje govorile: ‘Stigao je Allahov Poslanik!’” Također, Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Bio sam prisutan onog dana kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu. Bio je to najljepši i najsvjetliji dan, i takav se više nikada nije ponovio.” (Buhari, 3906, 3925, Muslim, 2009, i Ahmed, 14063)

 

Iz knjige:

Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić

________________

Share This Article