Uzvišeni je Allah rekao: “A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, jer ti si uistinu pred Našim očima; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ!” (Et-Tur, 48). Uistinu je poruka sadržana u ovom ajetu perfektna i nenadmašna, a stil izražavanja jedinstven i unikatan. Ovim ajetom Uzvišeni Allah Svome Vjerovjesniku poručuje da se On o njemu brine i da ga pazi i čuva, a kada je tako, šta mu je više od toga potrebno?
Opraštaj!
I pored toga što su idolopoklonici na razne načine uznemiravali i provocirali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jedino čime im se on suprotstavio bili su strpljenje i oprost. Takvo ponašanje nije bilo ništa drugo do pokoravanje naredbi Uzvišenog Allaha, koji je rekao: “Čas oživljenja zacijelo će doći, zato ti velikodušno oprosti!” (El-Hidžr, 85). Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao se onako kako ga je odgojio i podučio njegov Gospodar, koji mu je objavio: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125)
Kad će Allahova pomoć?
Habbab b. Erett, radijallahu anhu, kazuje: “U vremenu kada smo bili izloženi žestokim nasrtajima idolopoklonika, prišao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ležao u hladu Kabe, stavivši svoj ogrtač pod glavu kao jastuk, i rekao sam mu: ‘Allahov Poslaniče! Zar nećeš moliti Allaha da nam pomogne?! Zar nećeš moliti Allaha za nas!?’ Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo, a lice mu se zacrvenjelo, i rekao: “Uistinu se u prijašnjim narodima znalo desiti da bi nekog čovjeka češljali gvozdenim češljevima koji bi mu kidali meso i nerve, međutim, to ga ne bi odvratilo od njegove vjere. Ili bi mu željeznu testeru stavili tačno na polovinu glave, a potom bi je rascijepili napola, ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Uzvišeni će Allah uistinu upotpuniti ovu vjeru do te mjere da će čovjek na svojoj jahalici proputovati od San‘e do Hadramevta, ne bojeći se nikoga drugog osim Allaha.” (Buhari, 3852)
Hidžra u Abesiniju
Kada su se zlostavljanja pojačala i iskušenja postala veća i nesnosnija, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim je ashabima savjetovao da se isele u Abesiniju, rekavši: “Abesinijom vlada pravedan vladar i kod njega se nikome ne čine nepravda i nasilje. Zato, otiđite u njegovu zemlju i u njoj ostanite sve dok vam Allah ne podari izlaz iz teške situacije u kojoj se nalazite.” I zaista, ashabi koji nisu imali nikoga da ih stavi pod zaštitu, učinili su hidžru u Abesiniju, i to se ponovilo dva puta. (Buhari, 3873, Bejheki, 17734, i Ahmed, 1740, 22498)
Nedžaši prihvata muslimane
Tako se muslimani iseliše u Abesiniju i kod tog pravednog kršćanskog vladara potražiše utočište. I zaista, on ih je velikodušno prihvatio i stavio pod svoju zaštitu, garantirajući im miran i siguran boravak. Tom prilikom rekao im je: “Slobodno ostanite! Vi ste sigurni u mojoj zemlji. Ko vas bude vrijeđao, bit će kažnjen! I opet ponavljam, ko vas bude vrijeđao, bit će kažnjen! Ni za brdo zlata ne bih ni uvrijedio ni uznemirio nikoga od vas.” (Ahmed, 1740, 22498)
Nedžaši štiti muslimane
Idolopoklonici iz Kurejša nisu tek tako muslimane iseljenike ostavili na miru, već u Abesiniju poslaše delegaciju koja je Nedžašiju i visokom svećenstvu ove zemlje pokušala omrznuti muslimane, tvrdeći da se njihovo mišljenje o Isau, alejhis-selam, potpuno razlikuje od mišljenja koje o njemu imaju kršćani. Kada je čuo te tvrdnje, Nedžaši upita muslimane kakav je njihov stav u pogledu Isaa, alejhis-selam, i njegove majke Merjeme, a oni odgovoriše: “O njemu kažemo isto ono što je o njemu rekao Uzvišeni Allah: on je Riječ Allahova koju je dostavio Merjemi, djevici čistoj i kreposnoj, koju nijedan muškarac nije dotakao i koja prije njega nije imala djece.” Čuvši to, Nedžaši uze jednu grančicu sa zemlje i reče: “Stanovnici Abesinije, patrijarsi i monasi, slušajte me dobro! Tako mi Allaha, njihovo mišljenje o Isau ne razlikuje se od našeg ni koliko je ova grančica. Dobro nam došli, a dobrodošlicu izražavam i onome od koga ste nam došli! Uistinu svjedočim da je on Allahov poslanik…” (Ahmed, 4400)
Nedžaši prima islam
Uzvišeni je Allah u srce ovog pravednog kršćanskog vladara ulio ljubav prema islamu i slijeđenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je Nedžaši, prilikom rasprave koju smo maločas spomenuli, prisutnim muslimanima rekao: “Ja uistinu svjedočim da je on Allahov poslanik, i to onaj čiji opis nalazimo u Indžilu. On je poslanik kojeg je kao radosnu vijest nagovijestio Isa, sin Merjemin. Nastanite se i smjestite kod mene gdje god hoćete. Allahom se kunem, da vlast nije u mojim rukama, ja bih otišao kod njega, nosio bih mu papuče i polijevao bih mu vodu dok uzima abdest.” (Ahmed, 4400)
Nastaviće se….
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić
________________