Hatidža, radijallahu anha, prva je osoba koja je primila islam i povjerovala Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, te mu pružila podršku. Ona je na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, izuzetno pozitivno utjecala, a i njena zasluga za širenje vjere islama uistinu je ogromna. Zbog svojih zasluga, dospjela je na izuzetno visoko mjesto i na ovom i na budućem svijetu, i tako nadmašila sve ostale ljude. Još na dunjaluku, Uzvišeni Allah obećao joj je kuću od šupljeg biserja u Džennetu, u kojoj neće biti ni buke ni umora. (Buhari, 3820, i Muslim, 2432)
Poziv u islam
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je pozivati ljude da povjeruju i prihvate Objavu koju mu je objavljivao njegov Uzvišeni Gospodar: pozivao ih je da postanu iskreni monoteisti, da vjeruju u Uzvišenog Allaha i da obožavaju samo Njega, da se klone idolopoklonstva i da Allahu, u bilo kojem smislu, ne pripisuju sudruga. U tom periodu pozivao je samo bliske poznanike i najbližu rodbinu, obraćajući im se tajno, tako da mu se znatan broj njih i odazva, te povjerovaše u njegovo poslanstvo i primiše islam. (Buhari, 6866, i Muslim, 832)
Prvi muslimani
Hatidža, radijallahu anha, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, bila je prva žena koja je primila islam. Od muškaraca, islam je prvi primio Ebu Bekr, od dječaka, Alija b. Ebu Talib, sin Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amidže, a od oslobođenih robova, Zejd b. Harisa, radijallahu anhum. Potom su islam prihvatili i mnogi drugi ashabi, koji u islamu zauzimaju posebno mjesto. (Buhari, 3660)
“I opominji rodbinu svoju!”
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Kada je Uzvišeni Allah objavio: ‘I opominji rodbinu svoju najbližu’ (Eš-Šuara, 214), Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na brežuljak Safa, pa je, dozivajući različite klanove i rodove plemena Kurejš, povikao: ‘O potomci Fihra! O potomci Adijja!’ Kada su se sakupili, on ih upita: ‘O skupino Kurejšija, šta mislite, ako bih vam rekao da u dolini čeka konjica koja vas želi iznenada napasti, da li biste mi povjerovali?’ ‘Da, povjerovali bismo ti, jer te ne poznajemo kao lažljivog čovjeka’, odgovoriše oni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Ja sam, uistinu, došao da vas upozorim prije nego što vas stigne žestoka kazna’, a Ebu Leheb povika: ‘Propao ti ostatak dana! Zar si nas samo zbog ovoga zvao?!’ Uzvišeni Allah tada objavi sljedeće: ‘Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao!’ (El-Leheb, 1–2).” (Buhari, 4770, i Muslim, 208)
Javni poziv
Svevišnji je Allah Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da javno i transparentno sve ljude poziva u islam, rekavši: “Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani” (El-Hidžr, 94), nakon čega se on toj naredbi bespogovorno i povinovao.
Pozivanje u monoteizam
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je u Meki trinaest godina i sve to vrijeme postepeno je primao Objavu (Buhari, 3902, i Muslim, 2351). U tom periodu ljude je pozivao u čisti monoteizam, da samo u Allaha vjeruju i da samo Njega obožavaju, govoreći im: “Posvjedočite da nema drugog boga osim Allaha i bit ćete spašeni!” (Ahmed, 16603). Slušajući Allahovu naredbu, govorio je: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.’” (Jusuf, 108)
Kamen i drvo nazivaju mu selam
Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Jednom prilikom bio sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Meki, pa smo se zajedno zaputili u neka njena predgrađa. Pred njim se nisu pojavili ni drvo ni kamen, a da nisu rekli: ‘Es-selamu alejke, ja Resulallah!’” (Tirmizi, 3626)
Istinoljubiv i povjerljiv
Istinoljubivost i povjerljivost bile su dvije od mnogobrojnih plemenitih vrlina koje su krasile Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, što su njegovi sunarodnjaci dobro znali i bespogovorno priznavali. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, afirmirao je ove vrline, pozivajući i druge ljude da se ukrase ovim plemenitim osobinama. Ljudi su govorili: “Poznajemo te samo kao bezgranično istinoljubivog čovjeka!” Stanovnici Meke svoje su vrijedne stvari njemu povjeravali na čuvanje i zvali su ga El-Emin – Povjerljivi. (Buhari, 7, 2681, 4770, Muslim, 208, 1773, i Ahmed, 15504)
Nevolje i iskušenja
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nailazio je na mnoge nevolje i poteškoće, koje je teško i zamisliti. Prkosili su mu, ismijavali ga i omalovažavali… Urva b. Zubejr, radijallahu anhu, kazuje da je upitao Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhu, šta je najgore što su idolopoklonici učinili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je odgovorio: “Vidio sam Ukbu b. Ebu Muajta kako je prišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, pa je svojim ogrtačem napravio omču oko njegovog vrata i žestoko ga njome počeo stezati. Tada je došao Ebu Bekr, radijallahu anhu, i odgurnuo ovog zločinca rekavši: ‘…Zar da ubijete čovjeka zato što govori: Gospodar moj je Allah!, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg?…’ (El-Mu’min, 28).” (Buhari, 3678)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na sedždi, a neki ljudi iz Kurejša oko njega, priđe mu Ukba b. Ebu Muajt i na leđa mu baci posteljicu mladunčeta deve, međutim, on sa sedžde ne podiže svoju glavu. Tada je došla Fatima, radijallahu anha, i skinula to s njegovih leđa i Allahu uputila dovu protiv onoga ko je to učinio, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allahu moj, postaraj se za ovu skupinu Kurejšija…” (Buhari, 3854, i Muslim, 1794)
Potlačenī
Dok je s jedne strane Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio izuzetno radostan zbog onih koji su se odazvali njegovom pozivu i primili islam, s druge strane njegova je radost bila natrunjena zbog činjenice da su mnogi muslimani bili izloženi patnjama i progonu. Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Prva sedmerica koji su javno obznanili da su primili islam bili su Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Ammar i njegova majka Sumejja, Suhejb, Bilal i Mikdad. Što se tiče Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah zaštitio ga je posredstvom njegovog amidže Ebu Taliba, Ebu Bekra je zaštitio preko njegovog naroda, a što se tiče ostalih, njih su idolopoklonici uhvatili, stavili u gvozdene oklope, a potom ih bacili na vrelinu sunca.” (Ibn Madža, 150)
Glad i oskudica
Pored toga što su bili podvrgnuti fizičkim i duševnim patnjama, mnogi su muslimani bili prinuđeni trpjeti glad, neimaštinu i oskudicu. (Buhari, 5412, i Muslim, 2966, 2967)
Idolopoklonici vrijeđaju Muzemmema – Pokuđenog
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zar se ne čudite tome kako je Allah od mene odagnao kurejšijske uvrede i proklinjanja? Oni vrijeđaju i proklinju Muzemmema – Pokuđenog, a ja sam Muhammed – Hvaljeni” (Buhari, 3533). Naime, neki idolopoklonici, iz mržnje i pakosti, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu mogli oslovljavati njegovim imenom Muhammed, što znači Hvaljeni, već su upotrebljavali ime potpuno suprotnog značenja, Muzemmem – Pokuđeni, koje se uopće na njega nije ni odnosilo.
Strpljivost
Uzvišeni je Allah postepeno objavljivao ajete Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga, između ostalog, naučio da u Njegovo ime bude strpljiv u nevoljama, da sa svim što mu se desi bude zadovoljan i da samo od Njega očekuje nagradu. Ti ajeti potvrdili su da sve ono što on trenutno trpi i podnosi nije nimalo drugačije od onoga što su vjerovjesnici već trpjeli prije njega. Allah mu je objavio: “Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici…” (El-Ahkaf, 35), “Zato se lijepo strpi” (El-Mearidž, 5). Zbog svega toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu je i bio najstrpljiviji od svih ljudi, a sve iz želje da od Uzvišenog Allaha za to bude nagrađen.
_______________________________
Nastaviće se….
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić