Priredio: Selmir Hadžić
Ezan je poziv kojim se oglašava nastupanje određenog namaskog vremena i propisano je da se uči samo za pet dnevnih namaza i džuma-namaz. Ezan je propisan Kur’anom i sunnetom. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, kada se pozovete na namaz u danu džume, vi pođite da Allaha veličate.” (El-Džumua, 9)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, rekao je: “Kada nastupi vrijeme namaza, neka vam ezan prouči jedan od vas, a u namazu neka vas predvodi najstariji (najučeniji) od vas.” (Buhari, br. 628; Muslim, br. 674)
- Ezan je najljepši govor
Uzvišeni Allah kaže: “A ko govori ljepše od onoga ko koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’” (Fussilet, 33)
Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Rečeno je da se ovaj ajet odnosi na dobre mujezine, ali odabrano je mišljenje da je ovaj ajet općenit, odnosno da se odnosi i na mujezine i na druge vjernike. Aiša, radijallahu anha, kazala je da se ajet odnosi na mujezina, koji riječima: ‘Dođite na namaz!’, poziva Allahu, a ovo su mišljenje zastupali i Ibn Omer i Ikrima.” Nakon što je naveo ova mišljenja, Ibn Kesir je rekao: “Ispravno je, međutim, da je ovaj ajet objavljen općenito i da se odnosi i na mujezine i na druge vjernike, jer u vrijeme objave ovog ajeta, ezan nije bio ni propisan. Ovaj ajet spada u mekansku objavu, a ezan je propisan u Medini nakon Hidžre, kada je riječi ezana usnio Abdullah b. Abdurrabbi el-Ensari, pa je taj san ispričao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu je naredio da ga prenese Bilalu, radijallahu anhu, jer je on imao najkrupniji glas.”[1]
Kurtubi o značenju ovog ajeta navodi tri mišljenja: (1) da se ajet odnosi na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ovo mišljenje zastupali su: Ibn Sirin, Suddi, Ibn Zejd i Hasan el-Basri; (2) da se ajet odnosi na mujezine, a to mišljenje zastupali su Aiša, radijallahu anha, Ikrima, Kajs b. Ebu Hazim i Mudžahid; (3) da je ajet općenit, i ovo je mišljenje Hasana el-Basrija, koji je rekao: “Ovaj je ajet općenit i odnosi se na svakog ko poziva Allahu.”[2]
- Mujezini će na Sudnjem danu imati najduže vratove
Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Mujezini će, između svih ljudi, na Sudnjem danu imati najduže vratove.” (Muslim, br. 387)
U komentarima se navodi nekoliko tumačenja ovog hadisa:
- Na Sudnjem danu, kad će usljed nesnosne vrućine ljudi stajati oborenih glava, iscrpljeni i žedni, mujezini će stajati ponosito, uzdignutih glava, zaštićeni i od vrućine i od žeđi jer su za života ustrajno pozivali na namaz i javno veličali Allaha, pa će se ljudima činiti da su vratovi mujezina izrazito dugi.
- Sintagma “dugi vratovi” može se razumjeti i kao metafora kojom se ukazuje na to da će mujezini uživati posebnu počast i biti prepoznatljivi među ljudima.
- Kada na Sudnjem danu ljudima znoj bude dolazio do usta, vratovi mujezina će se izdužiti i tako će biti spašeni te nedaće.
- Mujezini su vođe i predvodnici, jer su Arapi svoje odabranike i gospodu opisivali kao ljude dugih vratova.
- Ezan tjera i udaljava šejtana
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada se oglašava poziv za namaz, šejtan se dadne u bijeg bučno puštajući vjetrove, a sve to kako ne bi slušao ezan. Kada mujezin završi učenje ezana, on se vrati. Kada se uči ikamet, on ponovno pobjegne, a kada se ikamet prouči, on se ponovno vrati kako bi čovjekove misli odvraćao od namaza, govoreći mu: ’Sjeti se toga i toga, misli o tome i tome’ – a ničega od toga nije se mogao sjetiti ranije. Tako šejtan čini sve dok čovjek ne zaboravi koliko je rekata namaza klanjao.’” (Buhari, br. 1222; Muslim, br. 674)
- Kad bi ljudi znali kolika je vrijednost u učenju ezana natjecali bi se ko će ga učiti
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost ezana i prvog safa, oni bi, kada na drugi način osim bacanjem kocke ne bi mogli odrediti ko će učiti ezan ili klanjati u prvom safu – tako i uradili. Kada bi znali kolika se vrijednost krije u ranom odlasku na namaz, i u tome bi se natjecali, a da znaju kolika je vrijednost jacije i sabah-namaza, oni bi na njih dolazili pa makar i pužući.” (Buhari, br. 615; Muslim, br. 437)
- Sve što čuje glas mujezina svjedočit će mu na Sudnjem danu
Abdullah b. Abdurrahman b. Ebu Sa’saa prenosi da mu je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Vidim da voliš ovce i pustinju, pa kada budeš među svojim stadom ili u pustinji i kada budeš učio ezan za namaz, uči ga što glasnije. Uistinu, glas mujezina neće čuti nijedan džin, nijedan čovjek, niti bilo šta drugo a da mu na Sudnjem danu neće posvjedočiti.” (Buhari, br. 609)
- Mujezinu se grijesi praštaju dokle god dopire njegov glas
Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah i Njegovi meleki blagosiljaju one koji klanjaju u prvim safovima. A mujezinu će biti oprošteno onoliko koliko dopire njegov glas, njegove riječi potvrđuje sve što ga čuje, a što je živo i mrtvo, te će imati nagradu sličnu onoj koju će imati svi koji klanjaju s njim.” (Nesai, br. 646; Ahmed, br. 284)
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu da mujezinima oprosti grijehe
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, rekao: “Imam je jamac, a mujezin je pouzdanik. O Allahu, uputi imame, a oprosti mujezinima!” (Ebu Davud, br. 517; Tirmizi, br. 402; Ibn Huzejma, br. 528)
Imam je nazvan jamcem jer, predvodeći namaz onako kako je propisano, jamči ispravnost namaza muktedija, a mujezin je povjerenik jer mu je povjereno da vodi računa o namaskim vremenima, pa on, učeći ezan, obavještava ljude da je nastupilo vrijeme namaza.
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Kad bih bio mujezin, ne bih mario ako ne bih obavio hadž, ni umru, ni ako se ne bih borio na Allahovom putu.”[3]
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Da sam bio mujezin, moja bi se karijera upotpunila, i ne bih mario ako ne bih ustajao na noćni namaz, niti ako ne bih danju postio nafilu, jer sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Moj Allahu oprosti mujezinima!’”[4]
Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Mi, ashabi, govorili smo da se nebeska vrata otvaraju prilikom učenja svakog ezana.”[5]
Buhari je rekao: “Navodi se da su se jednom prilikom ljudi prepirali oko toga ko će učiti ezan, pa je Sa’d b. Ebu Vekkas između njiih bacao kocku (da tako odrede).”[6]
- Javno učenje ezana sprečava prolijevanje krvi
Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo s nama u borbu protiv nekog naroda, ne bi počinjao borbu sve dok ne bi svanulo i malo bi sačekao, pa ako bi čuo ezan, ne bi ih napao, a ako ne bi čuo ezan, napao bi ih.” (Buhari, br. 610)
- Učenjem dove poslije ezana zaslužuje se šefat – zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko sasluša ezan pa izgovori: ‘Allahumme Rabbe hazihid-da’vetit-tammeti ves-salatil-kaimeti ati Muhammedenil-vesilete vel-fadilete veb’ashu mekamen mahmudenil-lezi veadteh! – Allahu moj, Gospodaru ovog potpunog poziva i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu El-Vesilu i svako dobro, i proživi ga na mekamul-mahmudu, hvale dostojnom mjestu koje si mu obećao!’, takav je zaslužio moj šefat na Sudnjem danu.” (Buhari, br. 614)
- Ezan briše grijehe i uvodi u Džennet
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah divi se pastiru koji kod ovaca na kakvom uzvišenju prouči ezan za namaz i klanja, i kaže: ‘Pogledajte ovog Mog roba, prouči ezan za namaz i klanja isključivo iz bojazni od Mene! Oprostit ću mu grijehe i uvest ću ga u Džennet!’” (Ebu Davud, br. 1203)
- Učenjem ezana čovjek dobija Džennet i mnoge nagrade
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dvanaest godina bude učio ezan, zajamčen mu je Džennet, za učenje ezana upisano mu je svakoga dana šezdeset dobrih djela, i za svaki ikamet trideset dobrih djela.” (Ibn Madža, br. 728; Hakim, Mustedrek, br. 205)
- Dova poslije ezana
Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon ezana izgovori: ‘Ve ene ešhedu en la ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh. Raditu billahi Rabben ve bil-islami dinen ve bi Muhammedin nebijjen! – I ja svjedočim da nema boga osim Allaha, Jednoga, koji nema druga, i Muhammed je Njegov rob i poslanik, zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, Muhammed poslanik i islam vjera!’, bit će mu oprošteni grijesi.” (Ibn Madža, br. 721)
______________
[1] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/127–128.
[2] Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, Džamiu li ahkamil-Kur’an, 8/304–305.
[3] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/127
[4] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/ 128.
[5] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/ 128.
[6] Buhari, 1/434.