Bosna danas tuguje. Tuguje i herojski grad Gornji Vakuf, a i svi koji su poznavali gaziju i neumornog radnika za islam brata Seada Zekotića.
Mnogi od nas bili su zadivljeni borbom i zalaganjem Ahmeda Jasina, šejha u invalidskim kolicima koji je bio simbol borbe za Kuds i Palestinu. Isto tako, ko god je poznavao našeg gaziju Seada može posvjedočiti koliko se on borio za svoju domovinu i dini-islam.
Dok je bio mladić u najboljim godinama, kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine teško je ranjen u odbrani herojskog grada Gornjeg Vakufa.
To što je bio stopostotni invalid nije ga spriječilo da nastavi svoj gazijski zadatak na polju širenja dini-islama.
Neposredno nakon agresije, u takvom halu, u polovnom automobilu odlazi na hadž da obavi svoju vjersku dužnost.
Također ga pamtim kao organizatora mnogih predavanja nakon rata u Gornjem Vakufu gdje sam i sām bio čest gost.
Kada sam jednom prilikom sa njim išao u selo Lužane u kojem je organizirao predavanje, na koje nas je vozio svojim automobilom tada novom Škodom Felicijom, koja je bila dodjeljivanja ratnim vojnim invalidima, na moje pitanje zašto ide novim autom po tim makadamskim putevima, on je kroz osmijeh odgovorio: “Koliko novih auta koriste oni koji se bore protiv ove vjere, a da meni bude žao na Allahovom putu ovog skromnog auta!”
Allah da se smiluje našem Seadu i oprosti grijehe, a naša domovina da nikad ne zaboravi ove skromne i mirne duše koje sve žrtvovaše za nju i din koji slijediše!
Amin!
Ismir K.