Priredio: Nermin Avdić
Od Ebu Hamze, Enes ibn Malika, radijallahu anhu, sluge Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: „Neće niko od vas vjerovati sve dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi.“
Bilježe Buharija i Musim
1. Biografija ashaba koji prenosi hadis
Enes ibn Malik ibn Nadr. Bio je imam, muftija, muhaddis, Ebu Hamza, el–ensari, el–hazredži, sluga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenio je od Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, veoma mnogo znanja, zatim od Ebu Bekra, Omera, Osmana, Muaza, Ebu Talhe, od svoje majke Ummu Sulejm bintu Milhan, od svoje tetke po majci Ummu Haran i njenog čovjeka Ubade ibn es–Samit, Ebu Zerra, Ebu Hurejre i mnogih drugih.
Od njega je prenio veliki broj ljudi, a neki od njih su: El–Hasan, Ibnu Sirin, Eš–Ša’bi, Omer ibn Abdulaziz, Sabit el–Bunani, Bekr ibn Abdullah el–Muzeni, Ez–Zuhri i mnogi drugi.
Enes je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina. Rekao je: „Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu a ja sam imao deset godina, a preselio je a imao sam dvadeset.“
Služio ga je na potpun način i u pravom smislu te riječi od kada je stigao u Medinu, pohodio je s njim u više bitaka, bio je od onih koji su dali prisegu ‘pod drvetom’.
Bio je čak i na Bedru, ali ne kao borac, jer je bio dječak, nego kao sluga.
Nazvao ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nadimkom Ebu Hamza.
Od Enesa se prenosi da je Ummu Sulejm rekla: “Allahov poslaniče, dovi za svog slugu Enesa jer te služi.” Pa je rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo.” Nakon što je preselio ostavio je iza sebe stotinu potomaka.
Imao je Enes voćnjak u kojem su plodovi rađali dva puta godišnje a u njemu je bio i mirisni bosiljak iz kojeg se širio miris miska.
Rekao je Sabit el–Bunani da je kazao Ebu Hurejre, radijallahu anhu: „Nikoga nisam vidio da njegov namaz liči više na namaz Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, od sina Ummu Sulejm tj. Enesa.“
Volio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veoma mnogo. Rekao je Musenna ibn Seid: „Čuo sam Enesa da kaže: ‘Nema noći a da u njoj ne vidim svog voljenog’, zatim bi plakao.“
Prenosi se od Ez–Zuhrija, a on od Enesa da je uklesao na svoj prsten: „Muhammed Allahov poslanik“, pa kada bi ušao u toalet skinuo bi ga.
Što se tiče godine preseljenja na ahiret, postoje različita predanja, a najispravnije je da je preselio 93. god po H, tj. u 103. godini života.
2. Komentar hadisa:
Dakle, ako volimo svom bratu kao što volimo sebi tada imamo ispravno vjerovanje. Međutim, da li znači da ako neko ne voli svom bratu ono što voli sebi da nema imana?
Da li to znači da je takva osoba nevjernik, jer suprotnost imanu je kufr (nevjerstvo)?
To se zove te’vil tj. kada vanjsko značenje upućuje na jednu smisao, a mi ga protumačimo savim drugačije.
Da li je tako nešto ispravno i da li nam je potebno?
Svakako da je ispravno i da nam je potrebno ako postoje drugi dokazi koji potvrđuju to značenje.
Billježi Ahmed u svom musnedu hadis:
لا يبلغ عبد حقيقة الإيمان حتى يحب للناس ما يحب لنفس من الخير))
“Neće dostići rob stvarnost (potpunost) imana sve dok ne bude volio ljudima ono što voli sebi od dobra.”
Ovo će nam pomoći kako da razumijemo ostale šerijatske tekstove koji su na isti način spomenuti uz određeni opis.
Npr.
لا يزني الزاني حين يزني و هو مؤمن) )
„Onaj koji čini blud nije vjernik dok to čini.“
لا يسرق السارق حين يسرق و هو مؤمن))
„Onaj koji krade nije vjernik dok krade.“
(لا يشرب الخمر حين يشربها و هو مؤمن)
„Onaj koji konzumira alkohol nije vjernik dok to čini.“
Jesu li onda svi spomenuti nevjernici?
Da li je bludnik nevjernik?
Da li je kradljivac nevjernik?
Onaj koji konzumira alkohol?
لا إيمان لمن لا أمانة له))
„Nema imana (vjerovanja) ko nije povjerljiv.“
Da li to znači da ako čovjek uradi Veliki grijeh da izlazi iz islama?
Svakako da kod skupine ehlus–sunneh neće takav izaći iz okvira islama nego je to kod sekte havaridž (haridžije). Oni zastupaju mišljenje da čovjek ako uradi Veliki grijeh da izlazi iz islama a spomenuti hadisi su im dokaz za to. Dakle, nisu to rekli tek onako nego zbog hadisa u kojima se negira iman (vjerovanje).
Nasuprot haridžijama je sekta koja se naziva murdžije, oni zastupaju mišljenje da ako čovjek uradi bilo koji grijeh da to neće nauditi njegovom imanu, te da će i tada biti vjernik potpunog imana bez obzira na grijehe.
Dokazi murdžija su hadisi koji govore o oprostu, Džennetu i sl., kao npr.
من كان آخر كلامه من الدنيا لا إله إلا الله دخل الجنة))
„Čije posljednje riječi na dunjaluku budu: ‘la ilahe illellahu’ – ući će u Džennet.“
من قال لا إله إلا الله خالصا من قلبه دخل الجنة))
„Ko iskreno iz srca kaže: ‘la ilahe illelleh’ – ući će u Džennet.“
Dakle, smatraju da su svi muslimani isti i da je dovoljno samo ući u islam. Neki od njih čak kažu da iman bilo kojeg čovjeka u islamu je isti kao iman Ebu Bekra, radijallahu anhu.
Nema sumnje da su obje sekte pretjerale, a da je stav ehlus – sunneta središnji i ispravan stav i ono kako je to radio i objasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. spojili su sve ajete i hadise o dotičnoj temi i donijeli ispravan zaključak.
Ako čovjek uradi Veliki grijeh da li je on vjernik sa slabim imanom ili ga ne možemo nazvati vjernikom nego kažemo da je samo musliman?
Dva su ispravna stava ehlus–sunneta po pitanju spomenutog: musliman koji uradi veliki grijeh ili je vjernik sa slabim imanom ili samo musliman a ne vjernik (mu’min), a razlika je između imana i islama, kao što je objašnjeno u Džibrilovom hadisu.
Stoga možemo primjetiti da neki današnji pravci koji se pripisuju islamu i džihadu kao što je ISIL da olahko shvataju proglašavanjem nevjernikom muslimana koji učini grijeh.
Subhanallah! A kur’ansko–hadiski tekstovi jasno govore o žestini i ukoru onome koji proglašava drugog muslimana nevjernikom.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ako musliman kaže svom bratu: ‘Kafire (nevjerniče)’ to se vraća na jednog od njih dvojice.“
Znači, jedan od njih dvojice je nevjernik. Pa, postoji mogućnost 50% da je onaj koji kaže svom bratu da je nevjernik. Kako se uopće usuđuje onda da izgovori takve riječi?!
Na kraju, neće ljudi suditi ljudima na Sudnjem danu nego Allah, Gospodar svih svjetova, pa kakve koristi ima takav od toga što proglasi svog brata muslimana nevjernikom?!
„Neće niko od vas vjerovati…“ tj. neće niko od vas upotpuniti iman (vjerovanje) tako da je značenje u hadisu vezano za upotpunjenje imana a ne negiranje osnove imana.
„…sve dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi.“ tj. sve dok ne bude volio svom bratu vjerniku od činjenja dobra i otklanjanja zla i neprijatnosti od njega.
Što se tiče ljubavi, to su osjećaji koji se nalaze u srcu čovjeka ali moraju imati utjecaja na ostale organe i na djela.
Nemoguće je da neko kaže da voli čovjeka a da se to ne primjeti na vanjskim djelima.
Onaj ko kaže da voli Allaha Uzvišenog a ne izvršava ono što mu je On naredio i radi mnoge zabranjene radnje – takav nije iskren u svojoj ljubavi prema Njemu.
Kako da znamo da volimo nekog muslimana?
Odgovor: Ako budemo željeli njemu isto ono što želimo i sebi tada će biti istinska ljubav. U suprotnom, ako ne budemo željeli isto kao i sebi neće biti iskrena ljubav, pa kada bi cijeli dan izgovarao da ga voli.
3. Koristi iz hadisa
1. Dozvoljenost negiranja nečega kako bi se ukazalo na njegovu nepotpunost, kao što se spominje u hadisu: „Neće niko od vas vjerovati sve dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi.“
Takođe primjer:
لا صلاة بحضرة طعام))
„Nema namaza u prisustvu hrane.“ tj. nema potpunog namaza jer će klanjač biti opterećen u namazu razmišljanjem o hrani koja je postavljena.
2. Obaveznost ljubavi čovjeka prema svome bratu kao što voli sam sebi jer negacija imana u hadisu za onoga ko ne voli svome bratu što voli sebi, upućuje na obaveznost toga.
3. Upozoravanje na opasnost zavisti jer onaj koji zavidi ne voli svome bratu ono što voli sebi nego čak priželjkuje da ta blagodat bude otklonjena od svog brata muslimana.
Učenjaci imaju više definicija zavisti (haseda):
– da priželjkuje da neka blagodat bude otklonjena od drugih,
– da čovjek osjeti u sebi nelagodu zbog onoga kako je Allah opskrbio nekog drugog pa čak ako i ne bi želio da ta blagodat ode od njega (šejhul–islam Ibn Tejmijje)
4. Veoma je dobro lijepo se ophoditi prema drugim ljudima posebno ako upućujemo na činjenje dobrih dijela ili korimo nekoga za loša djela. U hadisu se spominje „svome bratu“ jer taj izraz upućuje na blagost.
Možda će neko reći da je teško voljeti svome bratu ono što želimo sami sebi, tj. da voliš da tvoj brat bude učenjak, bogataš, da ima mnogo potomstva i sl.
Odgovor na to je da to nije teško ukoliko čovjek navikne svoju dušu na tu ljubav, pa će s vremenom doći do tog stepena imana da voli svome bratu kao sebi.
Ako bi učenik rekao: „Da li je dozvoljeno u toku ispita da jedan drugom pomognu kako bi položili?“
Svakako da je odgovor negativan i da je to prevara a ne potpomaganje u dobročinstvu, te da će takav učenik se lahko naviknuti na prevare i živjeti s tim a takođe kasnije će dobiti diplomu koju ne zaslužuje. Da nas Allah Uzvišeni sačuva!
4. Ocjena hadisa
Hadis bilježe imami hadisa Buharija br. 13 i Muslim br. 45, tj. hadis je sahih (vjerodostojan).