Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu odlikuje učene ljude nad onima koji nemaju znanja.
Tako Svevišnji kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.)
Također, rekao je: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11.)
Naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži da mu se znanje poveća, jer se time povećavaju i podižu stepeni kod Uzvišenog Allaha. Rekao je: “I reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!’” (Ta-Ha, 114.)
Ustvrdio je da najveće strahopoštovanje prema Njemu, Uzvišenom Allahu, imaju i iskazuju učeni ljudi kada je rekao: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28.)
Znanje koji se spominje u ovim ajetima jeste šerijatsko znanje, znanje o vjeri islamu s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz tmina nevjerstva i neznanja u svjetlo vjere i istine. Svakako da će i oni koji posjeduju ovodunjalučko, svjetovno znanje putem kojeg pomažu zajednici i društvu u kome žive, uspostavljaju red i mir, teže pravdi i prosperitetu, biti nagrađeni određenom nagradom, međutim, oni koji posjeduju šerijatsko znanje na njih se odnose spomenute blagodati i spomenuti stepeni kod Uzvišenog Allaha.
Najveće, najbolje i najvažnije šerijatsko znanje jeste znanje koje govori o Allahovim imenima i svojstvima, jer:
- Vrijednost i značaj znanja ovisi o onome o kome ili čemu govori to znanje, pa, pošto ovo znanje govori o Svevišnjem Allahu, Koji je čovjeku vjerniku najpreči od svega, onda zasigurno i podučavanje ovome znanju biva najprečim. Stoga je znanje o Allahu osnova svakog drugog znanja.
- Poznavanje Allahovih imena i svojstava jedan je od temelja vjerovanja u Svevišnjeg Allaha i nije dovoljno reći: “Ja vjerujem u Allaha”, bez poznavanja Allaha. Naprotiv, suština vjerovanja je da čovjek poznaje svoga Gospodara u Kojeg vjeruje a zatim da se zalaže u obožavanju samo Njega Uzvišenog. Vjerovanje u Allaha je jedan od šest temelja imana, a vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva je jedan od temelja vjerovanja u Allaha.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, je rekao: “Nastojanje u spoznaji i razumijevanju, shvatanju ajeta koji govore o Allahovim svojstvima mora biti najveće, jer time se u potpunosti sprovode dva šehadeta, svjedočenja. Potvrđivanje tih uzvišenih svojstava je od obaveznosti obožavanja samo Allaha Jedinog Koji nema sudruga.” - Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja da Ga obožavaju. Rekao je: “A džinne i ljude Sam stvorio samo da Me obožavaju!” (Fatir, 28.) Svevišnji Allah stvorio je ljude nakon što nisu postojali, i stvorio je sve što je na nebesima i Zemlji za njih, kako bi Njega spoznali i obožavali Ga jedinog, nikoga Mu ravnim ne smatrali. Pa, kako da čovjek obožava svoga Gospodara ako Ga ne poznaje?! Zbog toga, ljudi moraju upoznati svoga Gospodara kako bi ispunili svoju zadaću na Dunjaluku, ono zbog čega su stvoreni.
- Zato je poznavanje Allahovih imena i svojstava osnova obožavanja Uzvišenog Allaha.
Ebul-Kasim el-Asbehani, rahmetullahi alejh, pojašnjavajući važnost poznavanja Allahovih imena, je rekao: “Pojedini islamski učenjaci kažu da je prva obaveza koju je Svevišnji Allah propisao Svojim stvorenjima, upravo, Njegova spoznaja, upoznavanje Svevišnjeg Allaha, jer kada Ga ljudi spoznaju i obožavat će Ga. Zbog toga je Uzvišeni Allah i rekao: ‘Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.’ (Muhammed, 19.) Stoga je obaveza muslimanima da spoznaju Allahova imena i njihova značenja, pa da Ga veličaju na način koji Mu dolikuje.
Kada bi neki čovjek htio da se oženi od drugog čovjeka, ili da on drugog oženi od sebe –svoju kćerku uda za drugog– ili da stupi u neki posao s njim, zasigurno bi tražio da se upozna s njim: da ga upozna sa svojim imenom i nadimkom, imenom oca i djeda –porodice iz koje potiče–, pitao bi ga o bitnim i manje bitnim događajima iz njegova života; pa, Uzvišeni Allah, Koji nas je stvorio i opskrbio mnogim blagodatima, Allah čijoj se milosti nadamo i od čije srdžbe strahujemo, preči je da se upoznamo s Njegovim imenima i njihovim značenjima.” (El-Hudždže fil-Mehudždže) - Časni Kur’an mnogo govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama. Skoro da nema sure a da u njoj nema spomena nekog od Allahovih imena ili svojstava, a ono o čemu se mnogo govori, onaj ko se mnogo opisuje i koji posjeduje mnoga imena, on je od velike važnosti i njemu se posvećuje velika pažnja. Ako trećina Kur’ana –kako kažu islamski učenjaci– govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama, Kur’an koji je objavljen ljudima kao uputsvo kako i u čemu da provedu svoj život, zar to nije išaret ljudima da i oni posvete ogromnu pažnju spoznavanju svoga Gospodara, Njegovih imena i svojstava.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, je rekao: “U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu.” –Dakle, ono što čovjek priželjkuje i čemu žudi. Ovdje kao da nam, Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, ukazuje da uživanje na Drugom svijetu ne može se ostvariti osim spoznajom Uzvišenog Allaha i pokoravanjem Njemu. – Kaže dalje: “Tako su ajeti koji u sebi sadrže spomen Allahovih imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o Drugom svijetu, pa je najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursi koji samo govori o Svevišnjem Allahu od početka do kraja. U hadisu koga bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja b. Ka‘ba: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige koju pamtiš najuzvišeniji?’ Ubejj b. Ka‘b, radijallahu anh, je rekao: ‘Allahu la ilahe illa huve-l-Hajju-l-Kajjum…’ Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je potapšao malo jače Ubejja po grudima i rekao: ‘Allah ti povećao znanje!’ (Muslim, br. 810.)
Najuzvišenija sura u Kur’anu jeste Majka Kur’ana (El-Fatiha) kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se‘ida b. El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Časni Kur’an koji mi je dat.” (Buhari, br. 4474.) A u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje Drugi svijet.
Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru El-Ihlas, tj. Kul huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana. (Buhari, br. 6643, 7374; Muslim, br. 811, 812.) Upravo zbog toga što govori samo o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga.” (Buhari br. 7375. i Muslim br. 813.) (Vidjeti: Der‘u Te‘arudil-Akli ven-Nakli, 5/310-312.)