Da kršćanstvo onakvim kakvim ga predstavlja rimokatolička crkva već odavno nije monoteistička religija, kristalno je jasno svima onima koji razumiju suštinsko značenje riječi monoteizam. Obožavanje stvorenja pored Stvoritelja u rimokatoličkoj percepciji kršćanstva odavno je postala sasvim normalna i općeprihvatljiva stvar i gotovo da više ne postoje kršćani ove provinencije koji se protive konceptu obožavanju ljudi. Istinu je rekao Uzvišeni Allah koji je za kršćane rekao: ”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevbe, 31)
Suzdržavajući se od bilo kakvih drugih komentara, na našem portalu prenosimo vijest koja govori o proglašenju Ivana Pavla II blaženim i dozvoli da se obožava ampula u kojoj se nalazi njegova krv:
Nakon proglašenja blaženim bivšeg pape Ivana Pavla II (01.05.2011.), masi vjernika će biti predstavljena nova u zbirci relikvija Katoličke crkve – ampula krvi bivšeg pape:
“Santo subito” – odjekivali su povici tog 8. travnja 2005. na Trgu Svetog Petra u Rimu i odjednom je ceremonija odavanja počasti upravo preminulom papi Ivanu Pavlu II izgubila svoju tužnu notu. Okupljena masa vjernika – prema procjeni ih se tog dana u Rimu okupilo oko četiri milijuna – je tražila da se omiljenog, govorom obožavanog papu odmah proglasi svecem.
Papin nasljednik, Benedikt XVI, taj zahtjev nije bio u stanju doslovno ispuniti – crkveno pravo ga je u tome sprječavalo – ali se požurio koliko je mogao. Za vatikanska mjerila izuzetno brzo – svega šest godina i 29 dana nakon smrti, Ivan Pavao II će biti uzdignut na viši stupanj obožavanja – biti će proglašen blaženim.
To je najbrži postupak te vrste u povijesti Vatikana. Papa Benedikt na taj način čak prestiže svog preminulog prethodnika – Ivan Pavao II je svojevremeno izazvao priličnu pažnju javnosti kada je nakon samo šest godina i 44 dana proglasio blaženom Majku Terezu.
Nova relikvija – papina krv
Jedan od vrhunaca ceremonije proglašenja Karla Wojtile blaženim bit će podastiranje hodočasnicima, kojih se ovaj puta očekuje oko pola milijuna, nove relikvije – ampule s krvlju preminulog pape. Ampula će biti pokazana u vrijednom relikvijaru, a radi se o jednoj od četiri ampule s krvlju koja je uzeta Ivanu Pavlu II dok je ležao na samrtnoj postelji u bolnici. Od tog trenutka, nakon samog čina proglašavanja preminulog pape blaženim, ta se relikvija može i službeno obožavati – tim više što je u tradiciji katoličke crkve da se relikvijama pridaju iscjeliteljska i čudotvorna svojstva.
Pojam relikvije je latinskog podrijetla i znači ostatak, a uglavnom se odnosi na posmrtne ostatke, ponekad i na osobne predmete blaženika odnosno svetaca. Ti ostaci onda postaju predmetima vjerskog poštovanja i obožavanja. Ova tradicija je u katoličkoj crkvi vrlo stara i naslanja se na predkršćansku, antičku tradiciju kulta mrtvih. Od šestog stoljeća se relikvije u kršćanstvu pohranjuju u relikvijare ili moćnike kojima se ukrašavaju oltari u crkvama.
Usko vezan uz kult relikvija je i kult vjerovanja u njihovu čudotvornost – vjeruje se u njihovu posebnu iscjeliteljsku moć i zbog toga im se klanja i moli. Od vremena Martina Luthera protestanti su u svom odvraćanju od Vatikana i katoličke crkve prestali i sa štovanjem relikvija, njihov veliki broj je tijekom narednih stoljeća uništen.
“To je šamanizam”
Nakon njenog izlaganja pogledima i molitvama vjernika u Rimu, ampula s krvi će biti prenesena u Krakov u Poljskoj. Tamo je baš na inicijativu pape Wojtile izgrađena bazilika Božjeg milosrđa i tu će relikvija biti trajno pohranjena. Ceremonija proglašenja blaženim pokojnog pape biti će naravno i direktno prenošena s Trga Svetog Petra. Oduševljenje u Poljskoj tim činom je veliko, prvi poljski papa tu već odavno ima u narodu status “sveca”.
Ali baš ritual s relikvijom krvi izaziva i među pozitivno nastrojenim Poljacima izvjesne sumnje i nelagodu. Tako je već u siječnju jedan svećenik iz Krakova zatražio da crkva službeno objasni da li su ampule s krvi na samrtnoj postelji papi uzimane baš s ciljem da ih se pretvori u relikvije nakon njegova proglašenja blaženim. U svom odgovoru crkva je to zanijekala. Službeno Vatikan navodi da su ampule s krvi svojevremeno uzimane zbog eventualne infuzije, ali da do toga nažalost nije došlo – i ampule su naprosto sačuvane. Uz pomoć posebne kemikalije krv u njima je i dalje u tekućem stanju.
Skeptičan je i poznati jeziut i profesor na katoličkom sveučilištu Waclaw Oszajca. On izražava bojazan da bi se relikvije mogle promatrati kao talismani, što je protivno kršćanskom učenju. A još su kritičniji studenti krakovskog Papinskog sveučilišta: 20-godišnja Angelica smatra da se tu radi o “šamanizmu”, i da bi umjesto tih zastarjelih relikvija prije trebalo poštivati pokojnog papu zbog njegovog međureligijskog dijaloga kojeg je poticao i njegovim mirovnih poruka.
Slučaj Kubica – vjera ili praznovjerje?
Robert Kubica – uvjeren da mu je pomogao medaljon u kojem je bila papina krv. Upravo u Poljskoj, zemlji koja važi za vrlo katoličku, je vjera u relikvije i njihovu iscjeliteljsku moć vrlo proširena. Posebno veliku pažnju javnosti privukao je slučaj vozača formule 1 Roberta Kubice. Ovaj mladi vozač rođen upravo u Krakovu je u veljači doživio tešku nesreću za vrijeme jedne probne vožnje u Italiji. Tom je prilikom teško ozlijeđen, doživio je više prijeloma. Kao vjernik on je zamolio da mu daju medaljon u kojem je bila kap krvi Ivana Pavla II i mali dijelovi ogrtača koji je preminuli papa nosio. Bio je uvjeren da će mu to pomoći pri ozdravljenju. Usprkos višestrukoj operaciji, Kubica se vrlo brzo oporavio i ranije no što se predviđalo je napustio bolnicu. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je većina Poljaka uvjerena kako je ta relikvija ubrzala proces iscjeljenja.
Taj slučaj ipak neće ući u službenu kroniku Vatikana kao čudo, za razliku od ozdravljenja časne sestre Marie Simon-Pierre, koja je navodno ozdravila od parkinsonove bolesti nakon što je teško bolesna uz krajnje napore na komadu papira napisala ime tada već pokojnog Ivana Pavla II. Već sljedećeg dana njeni su bolovi nestali i ona je mogla normalno hodati i pisati. To iscjeljenje je službeno pripisano kao čudo koje je izvršio pokojni papa, što je jedan od službenih uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se nekoga proglasilo blaženim. A to je pak preduvjet proglašenja svetim….Santo subito – u slučaju katoličke crkve to “odmah” traje možda malo duže, ali možda ipak ne i predugo.
Autor: Zoran Arbutina
Izvor: www.dw-world.de