Priredio: Nermin Avdić
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Zaista je Allah Uzvišeni dobar, ne prima osim dobro. I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima, pa kaže: ‘O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.’
(El–Mu’minun, 51) i kaže: ‘O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili.’
(El–Bekare, 172) Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: ‘O Gospodaru, o Gospodaru!’ A njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.‘“
Bilježi Muslim.
- Biografija ashaba koji prenosi hadis
To je Ebu Hurejre a njegovo ime je Abdurahman ibn Sahr, radijallahu anhu. Njegova biografija je spomenuta u komentaru 9. hadisa: : “Ono što sam vam zabranio klonite ga se, a ono što sam vam naredio uradite koliko možete…”
- Komentar hadisa
„Zaista je Allah Uzvišeni dobar“ tj. čist od bilo kakvih manjkavosti, i to je suprotnost od: loše, nevaljalo, ružno.
Kao što kaže Uzvišeni:
قُل لاَّ يَسْتَوِي الْخَبِيثُ وَالطَّيِّبُ وَلَوْ أَعْجَبَكَ كَثْرَةُ الْخَبِيثِ
“Reci: “Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar što te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno.” (El–Maide, 100)
Znači: Allahu Uzvišenom ne pripada nikakva negativnost niti nedostatak. Allah je dobar u svakom pogledu, u Biću, imenima, svojstvima, propisima, radnjama, svemu onome što proizilazi od njega.
„ne prima osim dobro“ tj. bilo da su riječi, djela ili nešto slično. Sve što nije dobro je odbačeno kod Allaha, kao što je udijeljena sadaka sa haram–imetkom i sl.
Dobro po pitanju dijela je ono što je urađeno iskreno radi Allaha i u skladu sa islamskim propisima, a dobro u vezi imetka je ono što je stečeno na dozvoljen način.
„I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima, pa kaže: ‘O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.
(El–Mu’minun, 51) i kaže: ‘O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili.’“ Ovo ukazuje na počast vjernicima da su oni dostojni toga da im Allah Uzvišeni uputi naredbu koju je uputio Svojim poslanicima, a oni su najbolja stvorenja.
Pa je naredio poslanicima da konzumiraju hranu koju im je dozvolio i koja je stečena na dozvoljen način.
„i radite dobra djela“ tj. naredio im je da konzumiraju hranu kako bi ojačali svoje tijelo, te im naredio djela i rad koja su ustvari rezultat jela i pića.
„Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: ‘ O Gospodaru, o Gospodaru!'” tj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo primjer ovog čovjeka koji je ‘na dugom putovanju’ a to je uzrok primanja dove, ‘raščupane i prljave kose’ tj. nije pridavao sebi mnogo pažnju nego se posvetio dovi Allahu Uzvišenom, ‘pruža svoje ruke prema nebesima’ a to je takođe od uslova primanja dove, kao što se spominje u hadisu: „Allah je stidan plemenit, stidi se Svoga roba kada Mu podigne svoje ruke da ih vrati prazne.“ (Ebu Davud i Tirmizi, a Ibn Hadžer kaže da je hasen)
„O Gospodaru, o Gospodaru!“ tj. dozivanje Allaha sa opisom Njegovog gospodarstva. Dozvoljeno je i ispravno reći: „ يا ربي” (ja Rabbii) što je značenje: o moj Gospodaru, a takođe i: “يا رب“ (ja Rabbi) tj. o Gospodaru, a takođe je dozvoljeno kazati: ja rabbu i ja rabbi (sa dammom i sa kesrom na harfu ba).
„A njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.“ tj. hrana kojom se hrani i piće kojim se napaja su zabranjeni – haram bilo da su u osnovi zabranjeni ili stečeni na zabranjen način, i drugi su ga othranili haramom, pa kako da mu se odazove, tj. iako su neki uzroci prihvatanja njegove dove prisutni, međutim, spomenute činjenice ukazuju da takvom čovjeku neće biti uslišano i da je daleko od primanja njegove dove.
Ovo je, svakako, upozorenje na konzumiranje haram hrane, pića, odjeće i othranjivana na takav način.
3. Koristi iz hadisa
- Jedno od Allahovih lijepih imena je Et–Tajjib (الطيب) – Dobar. Sva Njegova imena su lijepa i ne postoji ni u jednom imenu neka negativnost niti nedostatak.
Kaže Uzvišeni:
وَلِلّهِ الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِهَا))
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.”(El–E’araf, 180)
a riječ el–husna je u superlativu što znači: najljepša.
2. Potpunost Allaha Uzvišenog u Njegovom biću, svojstvima, radnjama i propisima.
3. Allah Uzvišeni je neovisan od svih stvorenja i ne prima osim ono što je dobro. Tako npr. mnogoboštvo (širk) Allah ne prihvata jer nije dobro, udjeljivanje sadake od imetka koji je ukraden i sl. nije prihvaćen jer nije dobro.
4. Podjela djela na prihvaćena i odbijena, jer se u hadisu negira da će biti prihvaćeno ako nije dobro što ukazuje da ako je dobro da će biti prihvaćeno.
5. Allahovim poslanicima je takođe bilo naređivano i zabranjivano, kao što se spominje u hadisu: „I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima.“
6. Korištenje onoga što ohrabruje čovjeka i daje mu snagu i podsticaj za dobro kao što se kaže u hadisu: „I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima“, pa kada vjernik spozna da je takvo nešto naređeno i poslanicima, koji su bez sumnje, bolji od njega, to ga učvrsti i ohrabri u činjenju dobra.
7. Obaveza je zahvaljivati se na Allahovim blagodatima radom dobrih djela zbog riječi Uzvišenog poslanicima: „O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.“, a vjernicima: „O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni.“
Dakle, zahvalnost Allahu je rad dobrih djela zbog hadisa: „I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima.“
A ono što je naredio poslanicima su dvije stvari:
a) da konzumiraju dobra jela (hranu) i
b) dobra djela.
Stoga, ne smatra se zahvalnim svako onaj ko samo kaže: „Hvala Allahu“ sve dok ne bude radio dobra djela. Zato kažu učenjaci fikha (islamskog prava): „Zahvalnost je pokornost Onome Koji daje blagodati“, tj. pokoravati se Njegovim naredbama, i to je značenje ajeta: „i radite dobra djela!“
- Zabrana svega što je ružno i loše zbog riječi: „O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.“, što znači da postoje i ona koja nisu dozvoljena i koja su loša.
Međutim, kako da spoznamo šta je to loše?
Loše je ono za šta islam kaže da je loše jer je nemoguće da to odlučuju ljudski razumi koji se u mnogo čemu razlikuju i koji su ograničeni, a posebno što je nekome nešto loše a ono može biti dozvoljeno sa islamskog gledišta. Npr. nekome se ne sviđa da pojede skakavca i to smatra lošom hranom a ono je islamom dozvoljeno.
- Onaj koji kunzumira haram neće mu biti dova uslišana bez obzira koliko uzroka za to upotpunio jer se spominje u hadisu: „Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: ‘O Gospodaru, o Gospodaru!’ A njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.“ tj. neće se odazvati takvom čovjeku jer je takav izraz spomenut: „ فأنى يستجاب لذلك “.
- Putovanje je uzrok primanja dove jer je spomenuto u drugom hadisu da se dova putnika ne odbija, a u ovom hadisu spomenuto je putovanje što ukazuje da ono ima utjecaj na primanje dove, a posebno kada je putovanje dugo i daleko od domovine jer tada srce bude privrženije Allahu Uzvišenom u dovi.
- Kada je čovjeku raščupana kosa i prašnjava to je od uzroka primanja dove, međutim, značenje hadisa je da je ovaj čovjek više se posvetio ahiretu nego dunjaluku, što ne znači da treba biti raščupan i prašnjav stalno.
Stoga, neki učenjaci su kazali da kada hadžija uprlja svoje ihrame na hadžu da ne treba da ih očisti i neka tako ostanu kako bi se što više u tim mubarek trenucima ponizio pred Allahom Uzvišenim i kako bi Mu se približio.
- Podizanje ruku prilikom dove je od uzroka prihvatanja kod Allaha Uzvišenog.
Da li je podizanje ruku prilikom dove propisano u svim situacijama?
Postoje tri solucije:
a) Situacije u kojima je spomenuto u propisima podizanje ruku.
Npr. Kada hatib podigne ruke i dovi u namazu za kišu te i muktedije će tada podići svoje ruke, zatim podizanje ruku kada imam dovi na namazu u specijalnim prilikama, te na vitr–namazu, na Safi i Mervi, na Arefatu i sl.
b) Situacije u kojima je spomenuto da ne treba podizati ruke, kao npr. kada hatib na džumi dovi za muslimane, za opskrbu, za pomoć ugroženima i sl. tada ne treba podizati ruke.
c) Situacije u kojima nije spomenuto u propisima niti podizanje ruku niti nepodizanje.
U takvom slučaju osnova je da se podignu ruke jer je to od lijepog ponašanja prilikom dove i jedan od uzroka da dova bude primljena.
- Od uzroka prihvatanja dove je posredovanjem Allahovim gospodarstvom, zbog riječi: „O Gospodaru, o Gospodaru“.
Stoga, možemo naći da u Kur’anu mnogi poslanici i dobri ljudi su upravo molili Allaha i počinjali na taj način, a posebno se to može uočiti u posljednjim ajetima sure Alu Imran.
- Upozorenje na konzumiranje haram hrane i pića jer je to od uzroka da se odbije dova, pa čak iako su prisutni uzroci za prihvatanje dove.
S druge strane, konzumiranje harama odvodi čovjeka od činjenja dobrih djela jer je tijelo othranjeno sa lošim i nedozvoljenim a to će ostaviti utjecaj na takvog čovjeka.
- Ocjena hadisa
Hadis je sahih (vjerodostojan), a bilježe ga Muslim br. 1015, Tirmizi br. 2989, Ahmed 2/328 i drugi islamski stručnjaci.