Čovjek možda pokazuje smirenost, dok u njegovoj unutrašnjosti bjesne uragani emocija i srdžbe koji samo što nisu eksplodirali.
Ako čovjeka zadesi nešto provokativno, a on uspije da sačuva svoju staloženost, onda se on odlikuje samokontrolom: “…sposoban je da se kontrolira u srdžbi”.
Svoje emocije i osjećaje treba ispoljavati na jedan umjeren način, kako u trenucima zadovoljstva, ljubavi i prijateljstva, tako i u trenucima mržnje, srdžbe i neprijateljstva, i ovakvo postupanje pohvalio je Poslanik rekavši: “…govoriti istinu u zadovoljstvu i u srdžbi.”
Duševna smirenost ne postiže se uzdizanjem nad drugima, osjećajem superiornosti niti nametanjem mišljenja da se samo mi odlikujemo visokim etičkim normama, nego je to način ponašanja u kojem drugi nalaze inspiraciju i podsticaj da udovolje našim zahtjevima i pozivima.
Duševna smirenost ogleda se u smirenosti jezika i srca, smirenosti izraza lica i tijela.
Nisu samo namaz, post i hadž ibadeti, nego je cijeli život ibadet koji muslimana uči redu, čak i sa samim sobom. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neki je čovjek rekao Poslaniku: ‘Allahov Poslaniče, za tu i tu ženu kaže se da mnogo klanja, posti i daje sadaku, ali svojim jezikom uznemirava komšiluk.’ Poslanik reče: ‘Ona će u Vatru.’” (Ahmed, Ibn Hibban i Hakim)
Imati samokontrolu znači na određenu situaciju ne reagirati mehanički, nepromišljeno, nabrzinu, nego znači povremeno analizirati i unapređivati svoje postupke, i učiti i iz svojih i tuđih iskustava. Zakonitosti nalažu da čovjek prolazi i kroz situacije snage i slabosti: “Svakog pobožnjaka zadesi slabost koja traje određeni period.” (Ahmed i Tirmizi)
Nekada se nađe i u nezgodnoj situaciji zbog sljedbenika koji su od života očekivali više nego što je bilo moguće.
Ljubav nekada započinje revoluciju koju mozak prihvati nakon što se zaključi brak, pa se može desiti da oslabi, povuče se ili umre ukoliko nije zasnovana na ispravnim temeljima ili ako egotizam postane prestiž i zahtjev.
Smirenost se nalazi u jednom trenutku, a to je trenutak prije reagiranja na upućenu provokaciju, kako je to mudro rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Strpljivost se pokazuje pri prvom udarcu.” (Buhari i Muslim)
Ukoliko se nađemo u poziciji da moramo odgovoriti na neku provokaciju, tada se trebamo postaviti kao da se nalazimo pred skrivenom kamerom koja treba da snimi našu reakciju koja će biti prikazana i nama i širokom gledateljstvu, i sasvim je sigurno da ćemo u tom slučaju voditi više brige i kontrole o svojim postupcima.
Ovaj primjer svakom čovjeku pokazuje da su smirenost i samokontrola velika odlika čovječanstva i velika počast, a da su indiskrecija i brza emotivna i nepromišljena reakcija nedostatak i manjkavost.
Kada osoba preživi životna iskustva, shvatit će da je lahko nešto reći, a vrlo teško provesti to u praksu i postupati po tome.
U teškim trenucima, kada reagira na nešto, čovjek će žestoko braniti i opravdavati svoju reakciju zato što njemu ne priliči da se preda ili da ne reagira.
Jednostavno rečeno, on je odustao od pokušaja i odlučio da mijenja svoje navike.
Oni koji su postigli dio smirenosti, nisu to primijetili odmah, ali nakon dužeg perioda pokušaja, neuspjeha, stida, nesigurnosti i kraha, uz sve neugodnosti, odlučili su da ne dozvole da zastava padne iz ruke pa da ponovo moraju pokušavati da sve iznova pokrenu, i oslobodili su se torture, neprijateljstva i nepravde prisjećajući se svojstva munafika: “Kada se raspravlja, ponaša se kao prostak.”
Tu su područja istinske bogobojaznosti, testovi provjere za ljude, a Uzvišeni Allah o tome je rekao: “…a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti.” (El-Hudžurat, 3) Ovako je rečeno u suri El-Hudžudrat u kojoj se nalazi zabrana podizanja glasa nad Poslanikovim glasom, zabrana o širenju glasina, skrnavljenju časti, o sramoćenju i mržnji, ismijavanju, ružnom mišljenju, razilaženju, međusobnom ubijanju, rasizmu i isticanju porijekla.
Zapečaćena je ajetom: “Reci: ‘Vi ne vjerujete’, ali recite: ‘Mi se pokoravamo…’” (El-Hudžurat, 14)
Istinsko vjerovanje podrazumijeva ulaganje truda u postizanju najviše etičnosti i uspostavljanja reda u ostvarivanju ličnih prava i u međuljudskim odnosima.
Kada se kaže da je smireni vođa onaj koji se hvata ukoštac s teškim iskušenjima i nesrećama kao da su obične stvari, to ne znači da je nezainteresiran. Ne, nikako!, nego on čuva dozu smirenosti koja mu omogućuje da razmišlja, istražuje i bira rješenja daleko do zapadanja u zamku protivnika.
Kada govorimo o smirenosti, to ne znači da negiramo ljudsku prirodu, da brišemo druge adrese ili suprotne stavove. Sve što se ovdje može reći jeste: postojećim lijepim osobinama pridruži i “smirenost” koju ćeš uvijek prizvati kad god te pogodi neki problem, kad te protrese žestoka situacija, kada te zadesi provokativna i nelagodna situacija, tada se sjeti da je taj događaj “projektovan” da bude ispit tvoje strpljivosti i moći (samo)kontrole, da to je “podnošljiva količina”.
Ne dozvoli pretpostavkama koje unose strah da ti uskrate uživanje u životu, jer, u većini slučajeva, nikad se i ne dese.
Naučno je dokazano da se 90% stvari kojih se ljudi boje zapravo nikad i ne dogode. Arapski pjesnik rekao je:
Srcu svom sam rekao: Kad te briga podbode
Ne brini se mnogo, to su većinom uobrazilje!
Jedna starica u Londonu bila je veliki optimista i svojom je rukom napisala na ploči: “Ne strahuj, i neće se desiti!”, i ovaj natpis postavila je na zid svog doma. Komšijama, koji su primijetili da je ona veoma tiha i strpljiva žena, često je davala savjete o tome kako da se nose sa životnim situacijama.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u blizini njene kuće pala je bomba i oštetila jedan dio njenog doma: opeka se polomila, pale su stepenice, polupalo se posuđe… Komšije požuriše ka njoj da joj pruže pomoć, ali kad dođoše, iznenadiše se jer je vidješe kako drži metlu i sređuje nered. Jedan od prisutnih podiže glavu i na zidu ugleda ploču s natpisom: “Ne strahuj, i neće se desiti”, pa je upita: “Teto, kakve koristi od ovoga, vidi šta ti se desilo?” Starica podiže glavu i odgovori: “Uh, Bože, zaboravila sam!”
Tada dohvati ploču i preokrenu je na drugu stranu na kojoj je pisalo: “Ne brini, napravit ćemo drugu kuću!”
Sigurno je da se urođena osobina lakše poboljšava, pa ako ti tvoja priroda pomaže da budeš smiren, onda ti je dato nešto što vole Allah i Njegov Poslanik, a ukoliko nije tako, onda imaj na umu riječi Ebu Derde, radijallahu anhu: “Znanje se stječe učenjem, blagost navikavanjem na nju, strpljvost vježbanjem strpljenja…”
____________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________
