Svaki musliman koji želi učiti hifz, a hifz je doista težak zadatak, treba, prije svega, donijeti čvrstu odluku da će ići do kraja u ostvarivanju tog plemenitog cilja koji je pred sebe postavio. Ako nema čvrste odluke, onda nema ustrajnosti i discipline, nema ni valjanog programa, koji, svakako, treba zacrtati.
Povod našeg razgovora sa imamom džamije “Kralj Fahd” u Sarajevu je, prije svega, to što je Dževad ef. Šošic kao vrlo mlad naučio napamet Kur’an na sedam kiraeta, time stekavši titulu kura hafiza i jedini je, prema njegovim riječima, u našoj zemlji koji ima idžazetnamu sa senedom do Poslanika, alejhi selatu ve selam.
Kao što to i prilici njegovom zvanju, skroman je i nenametljiv. Drugi hafizi ga spominju sa poštovanjem, a on kaže da je sve ovo, i dar i ljubav prema Kur’anu, velika blagodat od Allaha. Nadnaravni mozaik kur’anskog izraza.
Recite nam, hafiz–efendija, šta to, ustvari, znači kura hafiz i ko nosi tu titulu?
Hfz. Šošić: U arapskom jeziku rijec kurra predstavlja množinu od riječi kari’, što, u kontekstu u kome govorimo, znači učač Kur’ana. Kad se u islamskoj literaturi na arapskom jeziku želi ukazati na osobu koja vješto, lijepo, tečno i, posebice, ispravno uči Kur’an na različitim kiraetima, onda se kaže da je bio od kurra, tj. stručnjaka za učenje Kur’ana. Otuda se taj izraz upotrebljava u našoj tradiciji za hafize koji poznaju sedam, odnosno deset mutevatir kiraeta.
S obzirom da poznajete više kiraeta, koja je osnovna razlika medu njima?
Hfz. Šošić: Ako znamo da su kiraeti razlicite jezicke (leksičke, fonetske, morfološke i sintaksičke) forme koje je Allah, dž. š., dozvolio prilikom učenja Kur’ana, bit će nam jasna i osnovna razlika među njima. Naime, određeno tedžvidsko pravilo, određenu riječ ili konsonant, možemo na različite načine izgovarati, sukladno predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Izvor raznolikih finesa i varijanti izgovora leži u činjenici da je Kur’an u svoj jezički sustav ukomponirao najpoznatije arapske dijalekte i narječja koja su bila prisutna u vrijeme Objave. Naravno, kiraetske nijanse nijansiraju i značenje riječi ili rečenice, a u nekim slučajevima dovode do promjene značenja, samo što ta značenja nisu medusobno suprotstavljena ili kontradiktorna. Kiraete možemo razumijevati kao kockice koje se savršeno uklapaju u nadnaravni mozaik kur’anskog izraza. Ove kockice, premda različite, zajedno sklapaju iz svojih uglova detaljnu i cjelovitu sliku onoga što je predmet kur’anskog govora. U osnovnu razliku između kiraeta možemo ubrojati i njihov stepen vjerodostojnosti po kome su rangirani i iz čega proistječe određeni šerijatski propis. Tako se mutevatir kiraeti mogu učiti u namazu i izvan namaza, dok se kiraeti koji nemaju stepen tevatura mogu upotrebljavati u tefsirske svrhe.
Čvrsto odlučiti i pouzdati se u Allaha, dž. š.
Za one koji žele učiti hifz, odakle je najbolje da počnu i koja je metoda učenja najbolja za pamćenje u nearapskim govornim područjima?
Hfz. Šošić: Kad se hoće uraditi teške i mukotrpne stvari ili zadaće, tada se donosi čvrsta odluka (azm) i traži oslonac u Allahovu, dž. š., pomoć. Kako kaže Kur’an: ”A kad čvrsto odlučiš, pouzdaj se u Allaha”. Tako, svaki musliman koji želi učiti hifz, a hifz je doista težak zadatak, treba, prije svega, donijeti čvrstu odluku da ce ići do kraja u ostvarivanju tog plemenitog cilja koji je pred sebe postavio. Ako nema čvrste odluke, onda nema ustrajnosti i discipline, nema ni valjanog programa, koji, svakako, treba zacrtati. Ovo je potvrdilo i moje iskustvo. Imao sam određeni broj studenata i studentica koji su počeli kod mene učiti hifz. U početku su bili redovni na preslušavanju, da bi, nakon izvjesnog vremena, njihovi dolasci urijedili ili ih više nema. To je rezultat zamisli ”počet ću, pa ću vidjeti šta će od toga biti”, što je više odraz premišljanja i kalkulacije povezane sa stihijom vremena negoli neke stvarne rješenosti da se ozbiljno pristupi poslu. Preporučujem svim Bošnjacima koji su donijeli odluku da će biti hafizi Kur’ana, izuzev da ih smrt u tome spriječi, da hifz uče po našem isprobanom sistemu – sistemu krugova. Nauči se zadnja stranica svakog džuza, zatim prezadnja stranica svakog džuza, i tako do kraja. Znači, obiđemo dvadeset krugova i u finišu slavimo pobjedu uz salavate i tekbire meleka, ljudi i džina. Ovaj sistem unosi osvježenje i dinamičnost te razbija monotoniju učenja. Naravno, kad se ponavljaju stranice, a što je obavezno, ponavljaju se po svome normalnom redoslijedu – prezadnja pa zadnja. Savjetujem svim hafizima, koji su u toku učenja hifza ili su završili, da obavezno koriste samo jedan mushaf, i to onaj isti iz kojeg su kopirali sahife u svoju memoriju. Dakle, da ga koriste prilikom učenja napamet i prilikom ponavljanja.
Je li neophodno da onaj ko uci hifz ima ucitelja?
Hfz. Šošić: Veoma je poželjno da kandidat koji želi ponijeti časni naslov ‘hafizu-l-Kur’an pronađe sebi dobrog muhaffiza. Muhaffiz i njegov učenik zajedno prelaze dug i neizvjestan put. U toku tog putovanja njih dvojica se zbližavaju i emotivno povezuju. Muhaffiz preslušava svog učenika, ispravlja eventualne tedžvidske ili tekstualne greške, daje mu savjete i instrukcije, pomaže mu i bodri ga da ustraje, da izdrži do kraja. S druge strane, učenik će imati obzira prema svome učitelju i biti će redovan i discipliniran u svojim dolascima na preslušavanje programom predviđenih stranica. Velika je i neosporna uloga muhaffiza. Ali, kandidat može sam krenuti na taj dugi put. Samo, velike su mu šanse da zaluta i da se ne znadne vratiti.
Na koji način i koliko hafiz treba dnevno obnavljati iz Kur’ana, a koliko neko ko nezna cijeli Kur’an napamet?
Hfz. Šošić: Obnavljanje Kur’ana i jest suština hifza. Nije toliko teško prenijeti sahife u memoriju koliko je teško očuvati ih u memoriji, da se ne zagube. Samo intezivno obnavljanje Kur’ana može biti garancija kvalitetnog i stabilnog hifza. Ovaj proces je izrazito bitan dok je u toku učenje hifza. Po mome mišljenju, od kvaliteta i kvantiteta obnavljanja stranica u toku učenja hifza zavisi njegova kasnija moć. Bez obzira koliko je Kur’ana memorirano, ne bi trebalo proći više od petnaest dana a da se sve naučeno ponovo ne rememoira. S obzirom da su računari olakšali mnoge funkcije našeg organizma, pa i moć memorije, mislim da je sasvim realna granica od petnaest dana. Oni koji žele biti kavijj hafizi, nek ne računaju na spomenutu granicu.
Velika čast, ali i odgovornost
Treba li se hafiz svojim ponašanjem razlikovati od obicnih ljudi i ima li, po Vašem mišljenju, u našoj zemlji hafiza koji ne zaslužuju to zvanje?
Hfz. Šošić: Naravno da treba. Hafizima je najpreče da njihov život i ponašanje budu uskladeni sa kur’anskim ajetima koje nose u svojoj glavi. Naši ljudi itekako poštuju hafize i od njih očekuju samo najbolje. Hifz Kur’ana je veliki emanet koji donosi veliku čast i ugled, ali i odgovornost. Ako se ljudi razočaraju u hafize, tada će se razočarati i u sve ostalo. Reci će: ”Kad oni nisu kako treba, onda ostalima nije ni zamjeriti”. Zato naši hafizi moraju voditi računa da na našim prostorima sačuvaju ugled i autoritet hafiza. Njihov huluk (moral, narav, ponašanje) treba biti Kur’an. Upitana je Aiša, radijellahu anha, supruga Poslanikova, salallahu alejhi ve selle, o Poslanikovom huluku, pa je kratko odgovorila: ”Njegov huluk bio je Kur’an”. Možda u našoj zemlji ima hafiza koji trenutno ne zaslužuju to zvanje. A za trajno, niko ne zna osim Allaha Uzvišenog. Dok je hafiz živ, pa makar bio i griješio, nadati se da će ga blagoslov Kur’ana koji nosi u svojoj glavi išcupati iz kandži grijeha koji čini. U svakom slučaju, hafizi imaju prednost u odnosu na one koji to nisu jer postoji veća vjerovatnoća da će se prije izliječiti i ozdraviti… Molim Allaha Uzvišenog da svakom hafizu njegov uloženi trud bude koristan i plodonosan i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!
Mahsuz selamim vaše čitaoce, a cijenjenom časopisu ”Saff” želim svaki hajr. ”Saff” čini veoma korisnu stvar i sebi i drugim muslimanima.