Riječ „zauvijek“ ostala je na papiru
Napisana krupnim slovima.
Ni u kakvom ratu nego u miru
Otišli su s prvim kišama.
I poslije, kad isploviše godinama
Prepune lađe, desetine takvih ispratih.
Eno ih: odlaze, s koferima
A neki pak na tabutima.
Ko sam sada ja?
Sa svijetom a izdvojen od svijeta?
Ne, nisam sam!
Zato sam i radostan.
Uzvišeni, Dobri, Gopodar Moj
Je Vječan
Ne ostavlja te, ne napušta
I kad je najteže i kad je najljepše
Zove ka Sebi.
Ili sa zemlje ili van nje.
Ne ovisi o tome odakle ćeš Ga spoznati.
Ali ja ovisim! I ti ovisiš!
Jer, ko sam ja do li trunka
Zemaljska…
Gospodaru Moj Jedini, samo Tebi hvala
Na darovanom početku, i mogućnosti sretnoga kraja.
Jasmina Smajlović