Priredio: Sead ef. Jasavić
Razlozi
Razlozi odvraćanja ljudi od Allahovog dž.š., puta su brojni i raznovrsni, a podrobno ih možemo spoznati iščitavajući kur’anske ajete koji govore na tu temu, kojih ćemo se ovom prilikom striktno držati kako se ne bi mnogo udaljili od teme. Nekada o jednom razlogu odvraćanja od Allahovog dž.š., puta govori više kur’anskih ajeta, a nekada određeni razlog ima svoje podvrste i ogranke, tako da ćemo ih mi, u skladu sa našim mogućnostima, navesti sve redom shodno njihovoj štetnosti i opasnosti:
Prvi i glavni razlog: Kufr – nevjerstvo
Kufr – nevjerstvo, je glavni a ujedno i najopasniji razlog zbog kojeg se odvraćaju ljudi od Allahovog dž.š., puta, a njegov vrhunac jeste nevjerovanje u Allaha dž.š., kao i nevjerovanje u Ahiret – budući svijet i proživljenje nakon smrti.
Nevjerovanje u Allaha dž.š., je glavni razlog odbijanja ljudi od Allahovog dž.š., puta, jer kafir – osoba koja nije vjernik u Allaha dž.š., obično ima neko svoje božanstvo koje obožava mimo Allaha dž.š., koje ga tjera na to da se bori protivu onoga što ga ometa u njegovoj „vjeri“, što nam potvrđuju Allahove dž.š., riječi, kada opisuje nevjerstvo carice od Sabe: „A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.“ (el-Neml, 43.)
Sejjid Kutb rhm., kaže: „Kur’anski slijed ajeta nam pojašnjava šta je to caricu od Sabe spriječilo da ne povjeruje u Allaha dž.š., i šta je to odbilo od prihvatanja islama kada joj je poziv i pismo došlo od Sulejmana a.s.. Ona je rasla u nevjerničkom narodu, tako da ju je od ibadeta i robovanja Allahu dž.š., odbila „vjera“ njenog naroda koji su obožavali nešto od Allahovih stvorenja tj. u ovom slučaju Sunce, kako se o tome govori s početka njihove priče!“ (Pogledaj: Fi Zilalil-Kur’an, 5/2642.)
U globalu, nevjerstvo je prvo pravilo i prvi razlog koji tjera svoje sljedbenike na to da odvraćaju druge ljude od Allahovog puta, zbog toga je u sljedećem kur’anskom ajetu kojeg želimo citirati spomenut prvi u odnosu na sve ostale razloge, jer je glavni i najopasniji: „Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani!“ (el-Enfal, 36.)
Nevjerstvo ih je navelo na to da odvajaju od svojih usta i da troše imetke svoje kako bi odvraćali ljude od Allahovog dž.š., puta, a na kraju ajeta Allah dž.š., im opet ponavlja ovo svojstvo kako bi im potvrdio njihovo nevjerstvo i naznačio glavni razlog njihovog takvog djelovanja – zbog čega će biti kažnjeni na Sudnjemu Danu i svi zajedno u Džehennemu skupljeni.
Nevjerstvo je bilo razlogom mušričkog odbijanja Muhammeda s.a.w.s., i prvih muslimana, od mesdžidul-harama, Ka’abe i smetnjom tome da se kurbani dovedu do svoga mjesta, kako Allah dž.š., kaže: „Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu.“ (el-Feth, 25.)
Što se tiče nevjerstva u Ahiret – budući život nakon smrti, i on biva velikim razlogom odbijanja ljudi od Allahovog dž.š., puta, kako se to da razumjeti iz brojnih kur’anskih ajeta. Oni koji ne vjeruju u Ahiret – budući svijet, ne prezaju ni od čega, ne mare za tim šta rade od zla i odbijanja ljudi od istine i pravoga puta, jer se polaganja računa i kazne Božije ne boje. Takvi ljudi su najgori i najopasniji kako riječju tako i djelom.
Allah dž.š., kaže: „I stanovnici Dženneta će stanovnike vatre dozivati: “Mi smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono čime vam je Gospodar vaš prijetio?” – “Jesmo!” – odgovoriće. A onda će jedan glasnik među njima da ga i jedni i drugi čuju, viknuti: “Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogriješili, & koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali ga iskriviti, i koji u Ahiret – onaj svijet, nisu vjerovali!” (el-E’araf, 44-45.) Ili: „Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce, & koji od Allahova puta odvraćaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju.“ (Hud, 18-19.)
Riječ „oni“ se uvijek ponavlja na kraju i svršetku ajeta kao potvrda njihovoj istrajnosti na kufru – nevjerstvu, s posebnom naznakom na Ahiret – budući svijet i život nakon smrti!
Kufr, odnosno djela nevjerstva, se dijele na dvije grupe:
“Kufrun Ekber” – djela velikog nevjerstva i postupci koji čovjeka izvode iz milleta i okrilja islama, i čine ga nemuslimanom. Ta djela se mogu podijeliti na pet vrsta, i to:
- “Kufrut-tekzib” tj. postupci nevjerstva oličeni u poricanju istine. Allah dž.š., kaže: “Ima li nepravednije osobe od onoga ko iznosi laži na Allaha, ili poriče istinu koja mu dolazi!? Zar da ne bude džehennem, onda, stanište nevjernicima!” (el-‘Ankebut: 68.)
- “Kufrul-Iba’i vel-Istikbari me’at-Tasdik” tj. postupci nevjerstva oličeni u odbijanju i oholosti, i pored vjerovanja da su istina. Allah dž.š., kaže: “I kada rekosmo melekima: Na sedždu padnite Ademu – svi meleki sedždu učiniše izuzev Iblisa; odbi, uzoholi se i postade nevjernik!” (el-Bekarah: 34.)
- “Kufruš-Šekk” tj. postupak nevjerstva oličen u sumnjanju i neubjeđenosti u istinitost nečega. Allah dž.š., kaže: “I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovo ikada propasti & i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” & I reče mu drug njegov, dok je s njime razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim čovjekom učinio? & Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar, i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga!” (el-Kehf: 35-38.)
- “Kufrul-I’irad” tj. postupak nevjerstva oličen u okretanju glave od istine i klonjenju iste. Allah dž.š., kaže: “Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih, mudro stvorili, i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.” (el-Ahkaf: 3.)
- “Kufrun-Nifak” tj. postupak nevjerstva oličen u licemjernom odnosu prema istini. Allah dž.š., kaže: “To je zato što su povjerovali, pa potom uznevjerovali, nakon čega su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju!” (el-Munafikun: 3.)
“Kufrun Asgar” – su djela nazvana i opisana riječju kufr-nevjerstvo, ali su takve prirode da ne izvode čovjeka iz milleta islama, i ta djela obično spadaju u domen “kufrun-ni’imet”-a tj. nezahvalnog odnosa od strane muslimana prema ukazanoj mu božijoj blagodati. Allah dž.š., kaže: “Allah spominje, kao primjer, grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga što je radio, dao da iskusi i glad i strah.” (el-Nihal: 112.) – od Allaha pomoći i zaštite tražimo!
U sahih sunnetu se bilježe brojne predaje koje u sebi sadrže riječ kufr, ali, čijim značenjem se ne misli na djela i postupke koji izvode čovjeka iz islama, poput:
“Psovanje muslimana je grijeh (fisk), a njegovo ubojstvo je nevjerstvo (kufr)!” (Muttefekun ‘alejh)
“Kada neki čovjek, svome bratu, kaže: O, nevjerniče (ja kafir), neko od njih dvojice, u tom slučaju, mora biti nevjernik!” (Muttefekun ‘alejh)
“Ko priđe svojoj ženi onda kada je u menstrualnom ciklusu, ili s njome bude imao odnos u njenu stražnjicu… uznevjerovao je u ono što je objavljeno Muhammedu s.a.w.s.!” (Musned imama Ahmeda, 2/408., a šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje sahihom.)