Minber.ba – Kalesija: Posjeta Samiru Šehiću, ratnom vojnom invalidu kojeg je SIPA osumnjičila za terorizam: Ovih dana posjetili smo ratnog vojnog invalida Samira Šehića – Šehu, kojem su pripadnici SIPA-e upali u stan, izvršili pretres i priveli ga zbog sumnje da je povezan sa terorizmom. Samir Šehić je u toku rata pet puta ranjavan i ostao je bez ruke. Danas živi sa suprugom i petero djece. Najmlađe su blizankinje Halima i Zejneb, koje su na dan upada SIPA-e u njihovu kuću napunile mjesec dana. Osim njih, imaju još tri kćerke: Aišu (9 godina), Sumejju (12) i Amilu (14).
– U stan su upali oko 6,00 sati ujutro. Dvije kćerke su već bile izašle iz kuće i pošle u škola, a ostala djeca su spavala. Rekao sam im da traže šta hoće, samo da ne probude djecu. Sve su pretresali. Htjeli su i da rasklope malu maketu džamije koju sam napravio, valjda misleći da je u njoj nešto sakriveno. Iz stana su izuzeli računar, 564 CD-a, dva mobitela, sablju, rokovnik i još neke papire. Sablju sam zarobio u toku rata na Visu od četnika i to sam im rekao. Na CD-ovima je bilo 200 sufara, bilo je predavanja i ilahija. Jedan od njih je prilikom pretresa pokazao rukom na jednu knjigu i pitao može li izuzeti i taj rokovnik. Rekao sam mu da ne može, jer je to nije rokovnik već Kur’an, priča nam Šehić.
Naravno, pogodilo ga je to što su ga optužili za terorizam.
– Bolan ne bio, ja sam svu svoju krv dao za ovu državu. Pet puta sam ranjavan, osat bez ruke i sad me neko hapsi zbog terorizma. Optužuju me da radim protiv svoje države. Nekome je izgleda cilj da mi napravimo neki belaj, neki incident, kako bi poslije rekli: vidite da smo upravu. Ali, mi to nećemo učiniti. Prije bih sebi štrik oko vrata, nego da tako nešto napravim. Kad su me priveli i ispitivali nudio sam da potpišem izjavu da ću bez suđenja ići na doživotnu robiju samo ako će ovoj državi biti bolje. Upamtite, sad smo mi “bradonje”, kako nas neki vole da nazivaju, na udaru, a kasnije će i svi ostali Bošnjaci doći na red. Koga budu htjeli da smaknu, samo će ga povezati sa terorizmom. Tako su i pred ovaj rat prvo dizali poviku protiv fundamentalista i tkz. ekstremista u muslimanskim redovima, a poslije su klali sve redom, nisu pitali ni ideš li u džamiju, ni klanjaš li, ni ideš li u kafanu, već su, samo ako si imao ime muslimansko, klali i ubijali odreda, govorio je Samir Šahić.
Osim Samira Šehića, SIPA je privodila i Mehu Đedovića, Rasima Zulića i Zihniju Bošnjakovića. Oni su najavili tužbu, kojom žele pokazati da su čisti, da nisu nikakvi teroristi. Osobe koje su uhapšene u ovoj sramotnoj akciji državnih organa imaju punu podršku svih Kalesijaca. Podršku im je pružio i kalesijski načelnik Rasim Omerović, koji je javno rekao da za ove momke garantuje da su čisti, da nisu nizašto krivi.
Devetogodišnja Aiša Šehić pisala žalbu SIPA-i
Prilikom posjete Samiru Šehiću kod kuće smo zatekli Samira, njegovu suprugu i četiri kćerke. Samir se, kaže, oporavlja od šoka. Isto kao i kćerka Aiša, učenica trećeg razreda OŠ Kalesija, koja nam je pokazala žalbu SIPA-i, koju je sama, svojom još uvijek nejakom rukom, napisala.
Na početku pisma – žalbe traži da joj se vrate oduzete stvari.
“Želimo da vratite sve što ste odnijeli u Sipu. Odnijeli ste sablju koja je zarobljena na Visu od četnika, kompjuter koji je od nas djece na kojem smo učili sufaru i arapski jezik. Odnijeli ste cedeova koji su naši. Među tim CD ima mojih crtani. Telefone od moje majke i mog oca – na kojima su sve ilahije a to su: Kad tekbiri zažubore, Sablje mojih pradjedova i tako dalje, piše devetogodišnja Aiša i dalje navodi:
– Odveli ste čojka od žene koja je tek porođena još u teškom stanju. Ima 2 bebe i 3 djece i od njih odvest oca sramota – sram vas i stid bilo. A ono što sam padala unesvijest to će vam Allah, dž.š., akobogda (inšala) platiti džehenemom i ne dolazite više da me prepadate, poručuje na kraju pisma Aiša.
Samirovi štapovi za pecanje
Samir Šehić – Šeha je, kako smo već naveli, pet puta ranjavan. Još kao golobradi dječak stupio je u redove Armije. Učestvovao je kao diverzant u mnogim akcijama. Sve to je ostavilo dubokog traga u njegovoj duši. Ne voli o tome pričati, ali ova dešavanja, upad maskiranih ljudi u njegovu kuću, vratio je sjećanja na sva ona ratna dešavanja.
– Sve mi se to ponovo vratilo. Ne volim o tome pričati. Kada su mi maskirani policajci upali u kuću, rekao sam im još i da mi ni slučajno ne diraju štapove za pecanje. Često odem na rijeku, osamim se i pecam. Ponekad razmišljam o tome da uzmem šator i razapnem ga u planini, da se udaljim od ljudi.
Razgovarao: Fahrudin S.