Ljubav je poput rata: lahko se započne, ali se teško ugasi.
Neko smatra da nema nikakve veze govoriti o ljubavi i sukobima koji uništavaju narode.
Nije nemoguće da je ovaj prigovarač nekada u toku svog govora mazio dijete, da je iz ruke voljene osobe pio čašu punu čežnje. Ako to nije radio, neka uradi jer ljubav nije sramota niti grijeh, nego je grijeh izdaja, bestidnost, prevara u ime ljubavi, grijeh je poricanje zdrave ljudske prirode i usmjeravanje ljudi ka njenom zanemarivanju i zakopavanju.
Čista ljubav natkrivala je kuću Poslanika, u najgorim situacijama i najtežim izazovima. Aiša, radijallahu anha, rekla je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allaha mi, ja te volim i volim biti blizu tebe!”
Njen voljeni zaklanjao ju je dok je ona gledala kako se Abesinci igraju s kopljima u mesdžidu, a ona se naslonila na njega (kako to prenose Buhari i Muslim) želeći da medinske žene pričaju o njenom privilegiranom statusu kod Poslanika.
Čak i na samrti, kada je osjećao smrtne tegobe koje su graškama znoja oblijevale njegovo čelo, izrazio je želju da mu ostale supruge dozvole da umre u njenoj odabranoj i počašćenoj sobi.
Aiša je govorila: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je na mom krilu.” (Buhari i Muslim)
On uopće nije oklijevao da javno iskaže ljubav koju je osjećao prema Aiši i nije to smatrao slabošću niti manjkavošću.
Domovi u kojima nema ljubavi, to su zaleđene površine zaleđenih veza, a domovi u kojima nema milosti, ispunjeni su gorčinom, okrutnošću i grubim ponašanjem, u njima nema milosti, niti žele da se u njih spusti milost, a možda se ljubav u njima potiskuje pod izgovorom da se žele zaštititi granice šerijata. A, najbolja uputa je Muhammedova uputa i njegove porodice.
“Ljubav je samo iluzija!”
“Bez ljubavi, bez briga!”
“Ne postoji druga ljubav osim ljubavi prema roditeljima, djeci i porodici!”
“Ljubav je davno umrla!”
“Da otvoriš ljudska srca, nijednom se insanu više ne bi približio.”
Ovi komentari nastali su nakon loših iskustava i onaj ko je to proživio, ne želi da se desi još nekome, međutim, treba imati u vidu da zanemarivanje postojećih problema neće dovesti do njihovog rješenja.
Nekada se dobija osjećaj da neki razgovori unutar porodice ili odgojne ustanove imaju jednosmjernu putanju i da ne odgovaraju potrebama ljudske prirode jer nisu otvoreni i prijemčivi za veoma bitne teme, kao što je to slučaj kada se roditelji ili odgajatelji ustručavaju i stide da otvoreno razgovaraju s kćerkom o njenom psihičkom stanju, emocijama, potrebama tijela i uživanjima, a kao osnovni razlog takvog odnosa navode strah i bojazan kako će to saznanje djelovati na djevojku. Međutim, takvi roditelji i odgajatelji trebaju biti svjesni da nema opasnije stvari i većeg razloga za bojazan za djevojku od njenog nepoznavanja svoje fizičke i psihičke konstrukcije. Djevojku koja nije upućena može obuzeti ljubav a da i nije svjesna toga, i takva djevojka ne zna kako da se nosi s time pa zbog toga počinje da loše misli o svojoj porodici i izbjegava da s njima razgovara otvoreno. Otvorenost svjesne i brižne majke, to su jedna od najljepših vrata spasa.
Razlog za nedostatak ljubavi jeste emocionalna praznina unutar kuće i poistovjećivanje života sa životom iz filmova i serija.
Možda… Ali, da li je ljubav rođena tek danas, da li se rodila ili je ona u osnovi dio naše strukture koja čini da život u njenom hladu ima lijep okus, koja je vodila Adema i Havu da pronađu drvo koje će ih podsjetiti na Džennet iz kojeg su izašli i štititi od podnevske vreline i njene žestine i štetnosti. Ljubav je spuštena s Ademom iz Dženneta, pa je u njegovom potomstvu ostala sastavni dio života.
“Duše su kao postrojene vojske.” (Buhari i Muslim)
Da li je lahko da dajemo savjete za nešto što mi sami ne proživljavamo?!
Nikako! To nije lahko, a dokaz za to jeste nesiguran savjet koji uputimo i neodlučan stav koji zauzmeno u ovakvim situacijama. Shakespeare kaže: “Ljubav je slijepa, zaljubljeni ne mogu da vide veličinu gluposti koju čine.”
Da li zaljubljenost obuzima kao džinski uticaj? Jedan je ljubav poistovjetio s Marlborom kojeg se teško riješiti sve dok ne ubije!
Utjecati se Allahu od ljubavi, to je negativno. Takvo što nije preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je preneseno da je on molio Allaha da mu podari ljubav s kojoj je On zadovoljan, koja ga neće udaljiti od spominjanja Njega: “Molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onih koji Tebe vole i ljubav prema onom djelu koje će me približiti Tebi.” (Bilježi Ahmed, a sened ovog hadisa ima određene slabosti)
Birati između razuma i srca nije lahko, naročito ženama jer one najčešće imaju rezervirano samo jedno mjesto za ljubav: vole ili razumom ili srcem, ali nije nemoguće da se u tome uspije ukoliko postoji iskrena i čvrsta volja, pronicljivost i staloženost.
Mozak je kao budan otac u strahu, a srce je majčinsko.
Razumno srce je lijep izraz koji ne umanjuje i ne odagnava osjećaje koje srce nosi u sebi, ali i ne daje vlast srcu – “slijepom despotu” koji ne razmišlja o posljedicama.
Slobodni smo u svemu osim u našim osjećanjima kada izgubimo kontrolu nad njima.
Kao što srce može dati prednost jednoj strani, isto tako može i da pravedno postupi… Da, a između ta dva stanja postoji oblast zamki, prepreka, oklijevanja, boli, brige, odlučnosti, suzdržavanja, prilike da se uradi svjesno djelo usmjereno ka Allahovoj zaštiti: “I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.” (Jusuf, 24)
Moć, makar i djelimična, kontroliranja srca i njegovih postupaka veoma je bitna i na to upućuje i hadis: “Gospodaru, ovo je moja podjela onako kako znam i mogu, i nemoj me kazniti za ono što je u Tvojim rukama, a ne u mojim.” (Ebu Davud i Hakim)
Pravda zauzima veoma važno mjesto u ljubavi: “…i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i njegovog srca…” (El-Enfal, 24)
“O Ti koji okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri.” (Ahmed, Tirmizi, Ibn Madža)
“O Ti koji upravljaš srcima, okreni naša srca ka pokornosti Tebi.” (Muslim)
Ljubav nije greška i najbitnije je da se ne transformira u grešku. Ukoliko ne postoji način za halal – dozvoljenu vezu, onda: “Nema nikakvog dobra u užitku nakon kojeg slijedi vatra”, “Za one koji se vole najbolje rješenje je brak.” (Ibn Madža i Hakim, a Albani ga je ocijenio sahihom)
Drži se širokih vrata dozvoljenog i kloni se prozora!
Spajanje nekada otkrije mahanu voljene osobe pa se ljubav pretvori u rat, u gađenje. Zato je pogodio onaj ko je rekao: “Polahko u odabiru voljene osobe i ne požuruj da je se riješiš.”
Arapi su govorili: “Ako se ljubav oženi, pokvari se.”
Nekada je mudro zamišljati da je ljubav namijenjena nekome drugom, da se sačuvaš od šoka.
Da sam znao da je ljubav nešto opasno, ne bih volio…
Da sam znao da je more mnogo duboko, ne bih njime plovio…
Da sam znao kakav je kraj, ne bih uopće počinjao…
Ljubav je jedno ogromno iskustvo puno uzbuđenja, atraktivnosti i zavođenja, i niko ne želi da se pretvori u kabur samoće i bolnog sjećanja. Ljubav je nešto što ne želi da počinješ od nule, kao da si ti prva osoba koja je to proživjela i te muke nosila. Oblak ljudskih života pun je ljubavnih iskustava i priča čiji su nam početak, kraj i sve pojedinosti dobro poznati.
____________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________