Post ili dijeta, ibadet ili gladovanje

Piše: Amir Durmić

Mjesec Ramazan polako ali sigurno zalazi u ljetni period, kada su dani duži a temperature veće, što donekle otežava post. Pogotovo je teško postiti fizičkim radnicima koji rade teške i naporne poslove, a trenutna situacija ima ne dozvoljava da promijene prirodu i vrstu posla. Meðutim, iskreni Allahovi robovi uvijek iznaðu snage da u potpunosti izvrše ovu Allahovu naredbu, očekujući veliku nagradu od Onoga u čije ime ostavljaju jelo, piće i ostala tjelesna uživanja. Strpljenje je glavni adut vjernika u danima posta, jer zna da mu uz zalazak sunca opet postaje dozvoljeno ono što je radi Allaha ostavio. Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu mjesec Ramazan nazvao mjesecom sabura. ( Nesai 4/218, od Ebu Hurejre r.a. sa lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Imama Muslima, kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Irvaul-Galil 4 / 99).

Neki islamski učenjaci kažu da se strpljenje u Islamu općenito dijeli na tri vrste: strpljivost u ustrajavanju činjenja onoga što je Allah naredio, strpljivost u ostavljanju i izbjegavanju onoga što je Allah zabranio, i strpljivost na životnim nedaćama i poteškoćama koje ne zaobilaze ni najsretniju osobu na svijetu. Razmišljajući o postu, možemo primijetiti da on u sebi objedinjuje sve tri spomenute vrste strpljenja, što nije slučaj sa ostalim ibadetima. Sustežući se od jela i pića, vjernik čini ono što mu je Allah naredio, a u isto vrijeme se kloni onoga što mu je Allah zabranio, dok eventualne tegobe, glad i zamor koje osjeća prilikom posta, savladava sa trećom spomenutom vrstom strpljenja.
Postač ima dvije radosti. Prva je kada se iftari, a druga kada sretne svoga Gospodara. (Buhari br. 1904, Muslim br.1151, od Ebu Hurejre r.a.) Ovu prvu radost doživljavamo svakog iftara jedući prijatna jela i pijući dozvoljena pića, i u pravom smislu riječi osjećamo Allahovu milost što nas je nahranio i napojio, nakon što smo osjetili glad, koju, da nije posta, većina muslimana nikada ne bi ni osjetila. Kada zauči akšamski ezan muslimani objeduju i njihova glad prestaje. Žeð ode, žile se natope, a nagrada se kod Allaha potvrdi uz Njegovu dozvolu i milost.
Meðutim postoje osobe kojima tjelesna tegoba i glad ne prestaju ni sa svim ezanima svijeta, i unatoč činjenici da hrane imaju u izobilju. Oni su danonoćno gladni i izgledaju mršavo i neuhranjeno poput aveti, na kojima osim kostiju i kože nema ni grama mesa. Ovakve, glaðu iznurene prikaze smo do unazad desetak godina mogli vidjeti samo u nerazvijenim zemljama trećeg svijeta, ili na dokumentarnim filmovima koji prikazuju osloboðene zatvorenike iz koncentracionih logora. U zadnje vrijeme ovakve žive kosture sve češće viðamo i u najrazvijenijem zemljama svijeta, a mnogi potječu iz izrazito bogatih i slavnih porodica i krugova, kojima ne fali ni jahti ni vila, a kamoli hrane. Zbog čega onda gladuju? Zato što su bolesni. Od kakve bolesti? Od anoreksije ili bulimije. Mediji su uglavnom krivi za ovu pošast koja svakim danom kosi živote, većinom djevojaka mlaðe dobi. Biti bogat, slavan i dobro izgledati, su glavni prioriteti koji se nameću kao mjerilo nečije vrijednosti i uspjeha u savremenom svijetu, dok se vjera, obrazovanje, moralne i kulturne vrijednosti stavljaju u drugi plan.

“Dobra linija”

Pošto su bogatstvo i slava manje dostupne većini ljudi, mnogi će pokušati makar dobro izgledati kako bi bili bolje prihvaćeni u društvu i okolini. Vitkost i ”dobra linija” su jedan od osnovnih parametara po kojem se trenutačno mjeri nečiji dobar izgled. Ovaj trend je pokrenuo čitavu revoluciju dijeta, tjelesnih vježbi i ”oprobanih” proizvoda koji garantiraju gubitak i nekoliko kilograma sedmično. Ovakva medijska hajka i pritisak, koja je obavezno popraćena svjetski poznatim ličnostima koje reklamiraju razne dijetalne proizvode, uzrokovala je globalnu opsesiju za mršavošću i fobiju od svakog grama viška tjelesne težine. Pojava raznih bolesti je bila logična posljedica ove anti kalorijske revolucije. Nažalost i u našoj Bosni ovakve bolesti više nisu strane. Svake sedmice mediji objavljuju sve više priča o oboljelim osobama koje više ne mogu ni okusiti hranu, te bukvalno umiru od gladi i pothranjenosti. Žene su kako smo rekli, većinom žrtve ove opake psiho-fizičke bolesti, jer je model ”savršene žene”, koju su naturili mediji nedokučiv za većinu žena. Malo je onih žena koje nisu oprobale neku od dijeta ili koje nisu koristile neke od dijetalnih proizvoda, a prilikom meðusobnih susreta, razgovor o kilama je nezaobilazna tema.
U ovom dragom Ramazanu korisno je razmišljati i o ovakvim osobama koje gladuju radi gluposti i budalaština a njihov ”post” se ne prekida ni nakon mjeseci ili čak godina gladovanja. Prekid njihovog gladovanja je većinom smrt od pothranjenosti koja nastupa nakon konstantnog odbijanja hrane i bezuspješnog dugotrajnog liječenja. Nadaju li se ovakve osobe prvoj i drugoj radosti koju je Allahov Poslanik s.a.v.s. obećao postaču? Nikako. Samo onaj ko je postio prvenstveno radi Allaha a ne radi vitkosti, očekuje obje radosti. Zbog toga Allahu zahvaljujmo na uputi. Kada postimo, to činimo radi Allaha, pa se radujemo iftaru a samo Allah zna kakve nam je nagrade pripremio na Sudnjem danu.

“Imam dobro srce”

Dok jedni gladuju radi izgleda i vitkosti sa fatalnim posljedicama, drugi su opsjednuti hranom i prežderavanjem. Ne libe se da javno jedu ni u Ramazanu, bez obzira na činjenicu da se nalaze u najsvetijem mjesecu, i uglavnom većinskom muslimanskom okruženju. Dok se neupućenoj omladini, kojom vladaju strasti i džahilijet nije ni čuditi, gadost i povraćanje izazivaju srednje ili starije osobe kojima su sijede dlake osvijetlile glavu, ali ih to ne sprječava da konzumiraju hranu ili piće (ponekad i alkoholno!) u pola dana Ramazana, i to bez ikakvog ustručavanja, na pijaci ili terasama raznih lokala. Kada im se uputi savjet ili kritika, često konstatiraju kako im je ”srce čisto” i kako ”nikome ne žele zlo”. Ovakvi pojedinci (nadamo se da su pojedinci) naravnao samima sebi čine najveću nepravdu, pa ispada da ne žele zlo nikome osim samim sebi. Allahov Poslanik s.a.v.s. je za starca koji čini zinaluk rekao da mu se Allah na Sudnjem danu neće obratiti, niti će ga očistiti i da ga očekuje patnja nesnosna. (Muslim, br. 107 od Ebu Hurejre r.a.). Sigurni smo da je Allahov Poslanik s.a.v.s. ovo rekao u kontekstu starca koji i klanja i posti i obavlja ostale islamske dužnosti, ali je sklon zinaliku kao jednom odvratnom grijehu. Šta onda reći za staru osobu koja bez opravdanog razloga ne posti, što se smatra puno većim grijehom od zinaluka? čemu se mogu nadati ove osobe kojima je smrt skoro zakucala na vrata? Mračnom i tijesnom kaburu , a nakon toga i nesnosnoj patnji u džehennemu, ako se ne pokaju. Prenosi Ebu Umame r.a. da je Poslanik s.a.v.s. jedne prilike u snu čuo užasne glasove, pa je priupitao (meleke) o tim glasovima, a oni su mu odgovorili da je to lavež džehenemlija. Nakon toga je vidio ljude obješene za njihova stopala (naglavačke) a čeljusti su im bile razrezane tako da je iz njih curila krv. Kada je upitao o njima, rečeno mu je da su to oni ljudi koji prekidaju post prije njegovog dozvoljenog vremena. (Ibn Huzejme u svome Sahihu br. 1986. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Tergib, br. 1005).

Ramazan i mi

Razmišljajući o dvije spomenute kategorije ljudi, kao i o veličini zablude u kojima se nalaze, potrebno je da razmislimo i o nama. Postimo radi Allah i očekujemo njegovu nagradu, a ujedno preziremo i čudimo se onima koji ne drže do posta kao u ostalom ni do ostalih islamskih propisa bez obzira što nose muslimanska, ili čak poslanička imena. Jesmo li uistinu svjesni Allahove blagodati koju nam je ukazao onog trenutka kada nam je omilio Islam i praktično slijeðenje i sprovoðenje njegovih propisa? Koliko smo o Ramazanu čuli i pročitali, ali su nam ponekad te predaje i hadisi postali kao neko obavezno ramazansko štivo, koje se sluša jer je eto došlo vrijeme za to, bez da istinski o njima razmišljamo i maksimalno nastojimo da ih se pridržavamo. Svi smo čuli o vrijednostima učenja Kur’ana općenito, a u Ramazanu posebno, ali opet je malo onih koji se Allahovoj Knjizi u ovom mjesecu posvete potpuno. Znamo i za ajete i hadise koji govore o zabrani ogovaranja i ispraznog govora općenito, a u ovom mjesecu posebno, pa to mnoge muslimane opet ne sprječava da se bave tuðim manama i da bespotrebno gube vrijeme u ovom mjesecu u kojem je svaki trenutak i više nego dragocjen. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Onaj ko ne ostavi lažan govor i rad po njemu, Allah od takvog nema potrebu da ostavlja jelo i piće”. (Buhari br.1903 od Ebu Hurejre r.a.). Nisu nam nepoznati ni šerijatski tekstovi koji govore o zabrani pretjeranog jela i pića, ali su i pored toga mnogi muslimani Ramazan shvatili kao period izgladnjivanja, koji se završava uz iftarsko prežderavanje. Cilj i svrha posta jeste povećanje bogobojaznosti, a ne povećanje tjelesne mase, što se često dešava kod mnogih osoba u ovom mjesecu. Jedne prilike, Allahov Poslanik s.a.v.s. je vidio čovjeka sa velikom trbuhom, pa je svojim prstom pokazao u pravcu njegovog stomaka rekavši: ”Kada bi ovo bilo na nekom drugom mjestu!”, aludirajući, da mu je bilo bolje da je kao sadaku podijelio onaj višak kojim je, prejedajući se, povećao svoj stomak. (Ahmed, br.15 812, od Dža’da b. Halida r.a. Ispravnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Munziri. Šejh Albani ga smatra slabim. Vidjeti: Ed-daife, br.1131).
Znamo da su šejtani u okovima u ovom mubarek mjesecu, pa zbog čega opet muslimani čine mnoge propuste? Zato što nisu svi grijesi koje eventualno činimo posljedica šejtanskog djelovanja, već nam nešto došaptava i naša duša protiv čijeg zla se treba boriti. Pored toga živimo i u vremenima velikih iskušenja koja neminovno utječu na slabljenje imana vjernika. Rekao je Allahov poslanik s.a.v.s.: ”Zaista se iman troši i haba u vama kao što se haba odjeća (kada se od starosti prorijedi), zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima”. (Hakim u Mustedreku, 1/4 Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-sahiha, br. 1585)
Već smo u zadnjoj i najvrjednijoj trećini Ramazana u kojoj je sigurno izvrsna prilika da obnovimo svoj iman sa raznim ibadetima i dobrim djelima. Dosta dobrih djela uz Ramazan uradimo, ali samo Allah zna od koga će koje djelo primiti. Prenosi se od Alije r.a. da je govorio: ”Više pažnje i truda posvetite tome da vam Allah primi vaša djela, od samog truda kojeg uložite da neko djelo učinite. Zar niste čuli riječi Uzvišenog: « Allah uistinu prima samo od onih koji su bogobojazni «. (Maide, 27). Zato su ispravni prethodnici šest mjeseci unaprijed Allaha molili da ih poživi do Ramazana, a kada bi ga ispostili, isto toliko vremena su Ga molili da im primi post i ono što su od dobrih djela uradili u ovom mjesecu.(Lataiful-mearif, str.376).
Allaha Uzvišenog molimo da nam ovaj Ramazan bude period u kome će nam grijesi biti oprošteni a dobra djela primljena, i da bude prekretnica u životu svakog muslimana kao i čitavog ummeta, ka onom što je dobro i sa čime je On zadovoljan.

Prvi put objavljeno: Petak, 05 Listopad 2007 03:40