Piše: Mr. Safet Kuduzović
U današnjem vremenu vrijeđanje islamskih ličnosti postalo je pravi hobi. Skupine islamskih učenjaka, daija, kao i običnih muslimana dobronamjernika, našle su se na nišanu ljudi kojima je primarni cilj traganje za greškama drugih i danonoćno brujanje o njihovim propustima. Ličnost kojoj su u našem vremenu spomenuti tragači posvetili posebnu pažnju bio je islamski književnik Sejjid Kutb, rahimehullah. Da su kojim slučajem umjesto svojih pretjeranih pisarija o Kutbu pozivali ljude ispravnom vjerovanju i prakticiranju islama, vidjeli bismo skupine pokajnika i konvertita kako hrle ka Allahovom zadovoljstvu i milosti.
Kako bismo bezdvojbeno shvatili neispravnost ove metode, spomenut ćemo skupinu najpoznatijih učenjaka našeg vremena i njihova mišljenja o Sejjidu Kutbu.
1. Šejh Ibn Baz
Nakon što je upitan o knjigama koje su napisali Ebul-Eala el-Mevdudi, Ebul-Hasan en-Nedevi i Sejjid Kutb, rekao je:
“Sve su te knjige korisne, od ove trojice, Allah im se smilovao, u njima ima velikog hajra, ali ima i nekih grešaka… Oni su se trudili u dobru i u pozivanju u dobro i bili strpljivi na tebobama koje su ih zadesile na tom putu.”
Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/161_binbaz_islamgold.com.rm
2. Šejh Abdul-Aziz Alu Šejh (muftija Saudijske Arabije)
Nakon što je upitan o tefsiru Fi zilalil-Kur’an, Sejjida Kutba, rekao je:
“Autor (tj. Sejjid Kutb) ima jaku metodu u izražavanju, jaku metodu. Iz metode koju je Sejjid koristio u pisanju svoje knjige pojedinci su izveli zaključke o širku, ili vrijeđanju poslanikâ, ili, ili… a da su detaljnije razmotrili te citate, vidjeli bi da se radi o jednom posebnom književnom i izrazito lijepom izražavanju, ali tu metodu izražavanja neće razumjeti osim onaj ko pomno bude izučavao njegovu knjigu. Ova knjiga, kao i sve druge knjige, ima i grešaka.”
Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/155_1.rm
Na drugom mjestu o Tefsiru Sejjida Kutba, muftija Abdul-Aziz kaže:
“Tako mi Allaha, smatram da će se osoba koja stječe znanje (talibul-ilm) okoristiti njegovim čitanjem. Ako talibul-ilm bude čitao određene odlomke (iz ove knjige), zapazit će u njima lijep sadržaj. Ima i grešaka, ali treba biti umjeren i pravedan i ne tumačiti njegove riječi onim na što ne ukazuju, ne treba imati ružno mišljenje. Ovaj čovjek je vodio džihad ili je ubijen kao šehid (ovdje je snimak malo nejasan), Allah mu se smilovao. U njegovim je knjigama bilo izvjesnih grešaka koje je poslije korigirao.”
Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/154_2.rm
3. Šejh Albani
Šejh Albani je najviše govorio o Sejjidu Kutbu i na mnogim mjestima spomenuo da Kutb nije bio alim, već da je bio književnik i da njegove riječi ne treba tumačiti kao riječi učenjaka, jer se Kutb ne izražava šerijatskim terminima, već terminima jednog književnika. (Sve ovo i mnoge druge stvari nalaze se na narednom audio zapisu)
O Kutbu, između ostalog, šejh Albani kaže:
“Kutb je u zatvoru mnogo uznapredovao. Napisao je neke stvari kao da ih je pisalo pero selefije, kao da nisu njegove. Ja sam ubijeđen da zatvor odgaja određene ljude i budi (uspavanu) svijest, (što je i na njega tako djelovalo) pa je napisao određene stvari. Dovoljno je to što kaže: ‘La ilahe illallah je menhedž (put / staza) života, la ilahe illellah je menhedž života.”‘ Potom šejh Albani kaže: “Dovoljno je to što je on čovjek musliman, islamski književnik, shodno njegovom poimanju islama, kao što sam prethodno rekao, i da je ubijen na svome putu u pozivanju u islam, a oni koji su ga ubili bili su neprijatelji islama.”
Kada je upitan da li treba odgovoriti Kutbu na njegove greške, rekao je:
“Da, treba odgovoriti, ali blago, ne ushićeno (napadački), dakle obaveza je odgovoriti mu, ali nećemo iskazivati neprijateljstvo prema njemu i ne smijemo zaboraviti da on ima i dobrih djela.”
Audio zapis : http://www.islamgold.com/rmdata/136_Albani_Sayed_qotob.rm
Kada je neko upitao šejha Albanija o Sejjidu Kutbu, rekao je: “Ostavi ga, mi cijenimo njegov džihad, ali on je samo književnik.”
Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/117_albani_qotob1.rm
Na drugom mjestu šejh Albani o Sejjidu Kutbu kaže: “Njegovo opravdanje je u tome što je pisao književnim jezikom. O nekim fikhskim pitanjima, kao što je pravo radnika, u knjizi El-Adaletul-idžtimaijje, govorio je čistim tevhidom i lijepim citatima koji su ulijevali samopouzdanje u vjeru i iman u srcima vjernika. Ovom pozadinom, u stvarnosti, on je obnovio islamsku da’vu (misiju) u srcima omladine.”
Izvor: Knjiga Hajatul-Albani, str. 1/394, autor Muhammed Ibrahim eš-Šejbani. Izdavač Mektebetus-Sedavi, 1407. god. po H., prvo izdanje.
4. Šejh Ibn Usejmin
Kada je šejhu Ibn Usejminu rečeno da Kutb poziva u vahdetul-vudžud (sjedinjavanje stvorenja sa stvoriteljem), rekao je:
“To je samo tvrdnja – zagovaranje, da u njegovoj knjizi postoji akida vahdetul-vudžud, jer ako bi se to potvrdilo, to bi bila stvar od najvećeg nevjerstva. Onome koji zagovara ovakvo mišljenje, kažemo: Donesi dokaz!” Zatim je šejh spomenuo da nije čitao knjigu, ali da je čitao neke zamjerke koje su neki učenjaci izrekli na njen račun i da knjiga ima lijepih poglavlja, ali i da je u nekim stvarima pogriješio. Nakon toga šejh je tražio tefsir da se lično uvjeri da Sejjid Kutb govori takvo nešto. Zatim je šejh rekao: “Ako učenjak, koji je poznat kao savjetodavac ljudima, kaže dvosmislene riječi, treba ih tumačiti na ljepši način.”
Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/67_qotob2.rm
5. Šejh Ibn Džibrin
Kada je šejhu rečeno da pojedinci govore o mrtvima kao o Sejjidu Kutbu i Hasanu el-Benni, rekao je:
“Obaveza je ukazati na greške i upozoriti na njih, ali ne treba pokopavati njihova dobra djela. Ne treba ih klevetati zbog grešaka koje su počinili, ili propusta koje su napravili… Treba objediniti greške i na njih upozoriti, a njihovim ostalim znanjem treba se okoristiti.”
Audio zapis: http://www.islamgold.com/rmdata/115_jbr_banaQotob.rm
Na drugom mjestu Ibn Džibrin kaže: “Sejjid Kutb i Hasan el-Benna pripadaju plejadi muslimanske uleme, daijama. Allah ih je učinio pomagačima (vjere) i njihovim posredstvom uputio mnoge ljude. Oni su uložili trud koji se ne može poreći.”
Izvor webseit: http://www.islamgold.com/view.php?gid=7&rid=109
6. Šejh Abdullah b. Hasan el-Kaud
Kada je šejhu spomenuto kako je neko o Kutbovoj knjizi Mealimu fit-tarik rekao da je to prokleta knjiga, on je, čudeći se, rekao:
“Subhanallah, knjiga zbog koje je autor ubijen, smatramo na Allahovom putu.” Potom je šejh konstatirao da niko od saudijske uleme i daija u mnogim institucijama koje su dijelile njegovu knjigu nije shvatio ono što je shvatio ovaj čovjek (koji se ovako grubo i neprimjereno izrazio). Šejh Kaud poručio je ovome čovjeku: “Trebao si pomno razmisliti o knjizi prije nego što si se razljutio.”
Izvor webseit: http://www.islamgold.com/view.php?gid=7&rid=156
7. Šejh Bekr Ebu Zejd
Šejh Bekr Ebu Zejd, u svome poznatom pismu, žestoko je osudio i odgovorio jednom od šejhova koji je prigovarao Kutbu i pripisivao mu kufrijate. Šejh Bekr je zabranio štampanje tog djela i stao je u odbranu Kutba i onoga što mu se pripisuje. Zbog svoje umjerenosti i pravednosti prema Sejjidu Kutbu, šejh Bekr, koji bezdvojbeno slovi kao imam našeg vremena, svrstan u sami vrh velikih učenjaka, ostao je bez najmanjeg autoriteta kod spomenutih tragača.
8. Šejh Hamud b. Ukla’ eš-Šuajbi
Nakon što je pohvalio Sejjida Kutba najljepšim riječima i žestoko osudio one koji ga napadaju, šejh Eš-Šuajbi rekao je:
“Ne smatramo ga nepogrešivim, već kažemo da ima grešaka i ovo nije prikladno mjesto da ih podrobno spominjemo, ali ove greške ne utječu na suštinu njegove da’ve i menhedža.”
Izvor web site: http://www.muslm.net/vb/showthread.php?t=193784
Zaključak:
Sejjid Kutb je islamski mislilac i književnik, koji je raspolagao određenim znanjem (iz islamskih naučnih disciplina), ali se ni u kojem slučaju ne može smatrati učenjakom. U njegovim djelima ima većih i manjih grešaka na koje su upozorili islamski učenjaci, ali se ove greške ne smiju koristiti kao sredstvo za vrijeđanje Kutba, njegovo omalovažavanje ili pripisivanje onoga što nije jasno rekao ili mislio. U pogledu Kutba izdvajaju se tri grupe: dvije koje su u tom smislu otišle u krajnost i jedna umjerena:
– U krajnost su otišli oni koji ga tekfire ili mu pripisuju najveće kufrijate i širkijate iako ga neki nisu jasno protekfirili.
– Također, u krajnost su otišli oni koji ga smatraju velikim učenjakom i odgajaju se isljučivo čitajući njegove knjige i odbacuju svakoga ko pojasni Sejjidove greške, bile u akidi ili menhedžu.
– Umjerena je ona grupa koja Sejjida ne smatra alimom već na primjeran i blag način pristupa njegovim greškama, upozorava ljude na njih, ali u isto vrijeme ne negiraju njegova dobra djela, njegovu ljubomoru prema islamu, i trud koji je uložio u širenju Allahove vjere na način na koji je shvatio islam.
Molim Allaha da nas učini od onih koji su pravedni i blagi prema svim ljudima, a naročito prema muslimanima neistomišljenicima. Amin!