Piše: Semir Vatrić
Kada stanovnici Dženneta uđu u Džennet, govorit će: “Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio.” (Prijevod značenja El-‘Araf, 43.) Da bi određeno djelo bilo ispravno i prihvaćeno od Allaha, ono mora biti popraćeno ispravnim vjerovanjem.
Rekao je Uzvišeni: ‘‘Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 97.) Dakle, u ovom ajetu ispravnost i prihvaćenost djela uvjetuje se sljedećom sintagmom: ‘‘…a on je vjernik”!
Ovih dana mnogi ljudi masovno posjećuju osobu koja se zove Mekki Turabi, u kojoj vide lijek i rješenje za sve svoje patnje. Žele da u jednoj sekundi ili kroz jedan njegov dodir prestanu sve nedaće koje su ih pogodile zaboravljajući da Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ‘‘Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine; a ti obraduj izdržljive.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155.)
Znači, čovjeku je određeno da mora saburati i trpjeti nedaće. Zašto?
Kaže Allah: ”Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, onaj koji prašta.“ (Prijevod značenja El-Mulk, 2.)
O samom Mekkiju Turabiju, hvala Allahu, puno toga je rečeno i razjašnjeno. Međutim, da bi sve izrečeno bilo još jasnije, potrebno je dodatno ukazati na sljedeće činjenice:
Prije svega, Mekki tvrdi (ili njegov prevodilac) da sa tim čudnim bićima, u toku razgovora ili u trenucima kada od njih prima energiju, razgovara na nekom stranom jeziku koji ni on sam ne razumije.
Islamski učenjaci kažu da sihirbazi pišu zapise i slično nekim nerazumljivim i nejasnim pismom. O čemu se zapravo radi? To nisu ništa drugo nego šifrovane poruke između njega i njegovog šejtana kojem se on pokorava i koje samo oni razumiju. Ove šifrovane poruke su pune riječi nevjerstva i ružnih govora o Allahu kako bi se sihirbaz na ovaj način, čineći ovo nevjerničko djelo, pokorio šejtanu i zauzvrat dobio neke usluge koje mu samo šejtan može dati. Isto se odnosi i na nerazumljivi govor koji neko koristi prilikom liječenja, a niko drugi ga ne razumije.
Za ispravnost rukje (liječenje Kur’anom i dovama) islamski učenjaci postavljaju nekoliko uvjeta, između ostalog, da bude na jasnom i razumljivom jeziku.
Druga stvar na koju želim ukazati jeste sljedeće: svi mi znamo da ženi nije dozvoljeno da se liječi kod doktora muškarca, stranca, i da pred njim otkriva svoje tijelo osim u iznimnim situacijama kada je to nužno, odnosno kada se radi o bolesti ili kada je u pitanju spašavanje života, a u situaciji kada nema doktorice koja joj može ukazati tu uslugu liječenja. Kod Mekkija Turabija nema iznimnih situacija nego on jednostavno krši Allahove propise i dodiruje bilo koju ženu koja mu dođe, dodirujući stidna mjesta tih žena. Interesantno je da on istovremeno tvrdi da je to Božiji dar?!
S obzirom na to, neophodno je istaknuti da čovjek ne može imati Božiji dar a istovremeno kršiti Allahove propise kroz isti taj Božiji dar. Niko nema pravo da izađe iz okvira Allahovih zakona, pa čak ni poslanici koja su bili najbolja skupina ljudi koja se ikada pojavila na svijetu i koji su bili Allahu najdraža bića.
Islamski učenjaci su jasno kazali da jedna od stvari koje izvode čovjeka iz vjere jeste smatranje i vjerovanje da je određenim osobama dozvoljeno da izađu iz okvira šerijata i zakona sa kojim je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Treća stvar jeste da mi muslimani vjerujemo u svijet džinna i šejtana. Šejtan može nauditi čovjeku i nanositi mu štetu određeno vrijeme, međutim, njegova glavna zadaća jeste da odvede čovjeka u zabludu, nevjerstvo.
Shodno tome, kada osoba kojoj šteti šejtanovo djelovanje ode i potraži pomoć kod sihirbaza, šejtan automatski napušta tu osobu jer želi da povjeruje i da je obmane kako ju je taj sihirbaz zaista izliječio. Na ovaj način on je naštetio toj osobi više nego kada je vršio pritisak na nju. Zašto? Zato što je odlazak kod sihirbaza i vjerovanje u njega samo po sebi djelo nevjerstva, i na taj način šejtan je ostvario svoj primarni cilj. Samim tim to biva veća šteta po tu osobu nego prijašnje šejtansko djelovanje.
Zašto je to nevjerstvo?
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, kada govori o sihru: ‘‘I povode se za onim što su šejtani O Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 102.) Ovo je prvo nevjerstvo!
U istom ajetu meleki koji su donijeli sihr, govorili su: ”Mi samo iskušavamo i ti ne budi nevjernik!” To je drugo nevjerstvo!
U istom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”…iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati.” To je treće nevjerstvo! U istom ajetu stoji: ”…a doista je jadno za ono što su se prodali kad bi samo znali!” To je četvrto nevjerstvo!
A u ajetu koji slijedi odmah poslije ovoga, govoreći opet o sihirbazima, Allah kaže: ‘‘…a da oni vjeruju i boje se!” Dakle, ovo je peto nevjerstvo, pa šta poslije ovih ajeta reći za osobu koja ode sihirbazu i povjeruje mu?
U drugoj suri, govoreći o šejtanu, Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”On vas vidi, On i vojske Njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“ (Prijevod značenja El-‘Araf, 27.)
Ovim ajetom aludira se na to da šejtan vidi čovjeka i zna da li je on pokoran Allahu ili ne i na taj način zna koliko je on jak ili slab, odnosno da li mu može naškoditi ili ne. Zato rukju ne treba da uče osim bogobojazne osobe, zato što je njihova rukja djelotvorna, za razliku od ostalih grješnika koji imaju slab iman, slabo vjerovanje pa se šejtani igraju sa njihovom rukjom.
I peta stvar… Turabi tvrdi da razgovara sa čudnim bićima koja su veličine 60 cm i imaju djelimično oblik kornjača.
S obzirom na to da nas je Allah obavijestio o svijetu meleka, ljudi, džinna, biljaka i životinja, sasvim slobodno možemo reći da Turabijev opis tih bića uopće ne odgovara opisu meleka, a isto tako ni opisu ljudi, jer svi dobro znamo kako mi izgledamo.
Šta nam preostaje, zaključite sami!
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: ”U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.” (Prijevod značenja Qaf, 37.)