Priredio: Ismir Karaga
Ukratko ćemo navesti činjenice koje nedvojbeno potvrđuju da je sunnet dokaz u vjeri i da se iz njega crpe propisi kao iz jednog od osnovnih izvora šerijata.
1.IMAN: U ispravnost vjerovanja u Poslanika dolazi prihvatanje svih propisa vjere na koje je uputio Allahov Poslanik. Allah Uzvišeni odabrao je poslanike, između ostalih stvorenja, da ljudima dostave Allahove naredbe i zabrane. Kaže Allah Uzvišeni: “A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.’’ (El-Earaf, 158)
‘’…i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!”
Imam Šafija u komentaru ovoga ajeta kaže: ”Allah Uzvišeni ovo je učinio osnovom imana, a sve ostalo slijedi ovaj osnov – vjerovanje u Allaha i vjerovanje u njegovog Poslanika.” (Er-Risala, str. 75)
Poslanik, a.s., je povjerenik poslanice i nije obznanio nijedan propis vjere a da mu ga Uzvišeni Allah nije objavio.
Činjenica da je Poslanik bezgrješan u pogledu prenošenja vjere te da je dostavljač poslanice obavezuje nas da se povodimo i oslanjamo na njegov sunnet i čini ga dokazom u vjeri.
2.KUR’ANI-KERIM
U Kur’anu je mnogo ajeta koji nas obavezuju na slijeđenje Poslanika, a.s.
Allah Uzvišeni u 92. ajetu sure El-Maide kaže:
‘’…i budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo jasno obznaniti.’’
Allah uzvišeni u 80. ajetu sure En-Nisa kaže:
‘’Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.’’
Allah Uzvišeni u 7. ajetu sure Hašr kaže:
‘’Ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.’’
Allah Uzvišeni u 65. ajetu sure En-Nisa kaže:
‘’I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.‘’
Uzvišeni Allah u 56. ajetu sure En-Nur kaže
‘’A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.’’
Svi navedeni ajeti upućuju nas na obaveznost pokornosti Poslaniku, a.s., za vrijeme njegova života, te na postupanje po njegovom sunnetu nakon njegove smrti. Allah Uzvišeni u 113. ajetu sure En-Nisa kaže:
‘’Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!’’
Imam Šafija u komentaru ovog ajeta kaže: ”Allah Uzvišeni spomenuo je Knjigu, a to je Kur’an, i spomenuo je hikmet –mudrost. Čuo sam učene ljude čije je znanje o Kur’anu veliko da kažu: ‘Mudrost u ovom ajetu je sunnet Allahovog Poslanika, a.s.”’
(Er-Risala, str. 78.)
3. HADISI KOJI UPUĆUJU NA UZIMANJE SUNNETA KAO DOKAZA
Bilježi imam Malik u Muvveti i Hakim od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: ”Ostavio sam vam dvije stvari, nećete zalutati ako ih se budete pridržavali: to su Allahova Knjiga i moj sunnet.”
Bilježi Ebu Davud od Mikdada ibn Meadjekriba da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Dat mi je Kur’an i nešto slično njemu.”
Bilježi Ebu Davud i Tirmizi od Irbada ibn Sarijete da je Poslanik, a.s., rekao: ”Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene.”
Ovi i mnogi drugi hadisi obavezuju nas na čvrsto čuvanje Kur’ana i Poslanikovog sunneta i uzimanje propisa iz sunneta kao što ih uzimamo iz Kur’ana.
Allahov Poslanik nije nas podstakao samo na slijeđenje svoga sunneta nego nas je upozorio i ukorio one koji će doći poslije i uzimati propise samo iz Kur’ana, a odbacivati njegov sunnet.
Bilježi imam Šafija sa senedom da Ebu Rafije, sluge Poslanika, s.a.v.s., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Bojim se da se ne pojavi čovjek koji će sjediti naslonjen na udobnoj stolici i govoriti: ‘Između vas i nas je Allahova Knjiga, i ono što u njoj nađemo da je dozvoljeno, dozvolit ćemo, a ono što nađemo da je zabranjeno, zabranit ćemo.”’ Zatim je Poslanik, a.s., dodao: ”Zaista ono što zabrani Allahov Poslanik isto je što je i Allah zabranio.”
(Sahihul-džamia)
4. IDŽMA’
Jedinstven je stav islamskih učenjaka o postupanju po sunnetu i muslimani su prihvatili sunnet kao što su prihvatili Kur’an, dakle Kur’an i sunnet su dva glavna izvora šerijata jer je Allah posvjedočio da Poslanik, a.s., ništa od stvari vjere ne govori od sebe .
(El-En’am, 50)
1.Reci: “Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?”
Zbog svega navedenog muslimani su vodili brigu o sunnetu Poslanika, a.s., kako kod nas u BiH, tako i diljem islamskog svijeta te ga prenosili s generacije na generaciju.
Prve generacije muslimana pridržavale su se sunneta, na što upućuju i sljedeće predaje:
1. Bilježi imam Ahmed u svom Musnedu sa ispravnim lancem prenosilaca da je Fatima ez-Zehra, kćerka Poslanika, a.s., došla Ebu Bekru, r.a., kada je izabran za halifu tražeći nasljedstvo Poslanika, a.s., pa joj je on rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: ‘Kada Allah nekom od poslanika da imetak, nakon što ga usmrti, taj imetak pripada onome ko ga nasljeđuje u predvođenju’, te stoga smatram da njegova ostavština pripada muslimanima”, a ona mu je odgovorila: ”Ti najbolje poznaješ što si čuo od Allahovog Poslanika, a.s.
A u drugoj predaji stoji da je rekao: ”Neću ostaviti ništa što je Allahov Poslanik, a.s., činio a da to neću učiniti, jer se bojim da ću otići na stranputicu ako nešto ostavim.”
2. Bilježi imam Ahmed da je Omer, r.a., stao ispred Hadžerul-esveda, Crnog kamena, i rekao: ”Ja znam da si ti samo kamen, i da nisam vidio svog dragog Poslanika, s.a.v.s., da te je dodirnuo i poljubio, ne bih te nikad dotakao ni poljubio, a Allah kaže: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor.”’
3. Također, imam Ahmed bilježi sa ispravnim lancem prenosilaca od Abduhajra ibnul-Jezida el-Hemedanija, a on od Alije, r.a., da je rekao: ”Prilikom uzimanja mesha po mestvama mislio sam da je preče uzeti mesh po donjem dijelu mestvi, dok nisam vidio Poslanika, a.s., da uzima mesh po gornjem dijelu mestvi.”
4. Od Abdullaha ibn Mes’uda prenosi se da je rekao: ”Ko od vas želi da sutra sretne Allaha kao pravi musliman, neka čuva svoje namaze kada se pozove na njih, jer Allah ih je propisao svome Poslaniku kao znakove upute, i zaista su oni znakovi upute. Ja znam da svi vi u svojim kućama imate mjesto gdje obavljate namaz, pa ako biste klanjali u svojim kućama i ostavili mesdžide, ostavili biste sunnet vašeg Poslanika, a ako biste ostavili sunnet vašeg Poslanika, otišli biste u zabludu.”
5. Abdullah ibn Omeru upitan je: ”Nismo našli da se u Kur’anu spominje namaz putnika?”, pa je odgovorio: ”Allah Uzvišeni poslao nam je poslanika Muhammeda, a.s., prije kojeg smo bili u zabludi pa nas je Allah preko njega uputio i za njim se povodimo.”
6. Bilježi imam El-Hatib u knjizi El-Fakih vel-mutefekih da je imam Šafija rekao: ”Svake mes’ele, tj. šerijatskog pitanja, koju sam izrekao, a koja je u suprotnosti sa sunnetom, odričem se za svoga života.”
7. Imam Ebu Hanife kaže: ”Nikome nije dozvoljeno da uzima moj govor sve dok ne vidi odakle sam ga uzeo.”
8. Kaže imam Malik: ”Sunnet je Nuhova lađa, ko se na nju ukrca, bit će spašen, a ko se ne ukrca, utopit će se.”
9. Imam Malik postavio je zlatno pravilo koje je obuhvatilo sve prethodne izreke: ”Kod zadnjih generacija ovoga ummeta neće biti ispravno izuzev ono što je bilo ispravno kod prvih generacija. Ono što nije bilo vjera tada, ne može biti ni danas.”
Iz svega ovog na kraju zaključujemo da je pridržavanje sunneta bio pravac svih ashaba, tabiina i onih koji su došli poslije njih, kao što su četverica imama, osnivača pravnih škola. Neki čovjek rekao je jednom plemenitom tabiinu Mutrefu ibn Abdillahu ibn Eš-Šuhejru: ”Nemoj nam kazivati ništa osim Kur’ana”, pa mu je odgovorio: ”Vallahi, ne želimo zamjenu za Kur’an nego želimo da uzmemo od onoga koji Kur’an poznaje bolje od nas.”
Dakle, od Poslanika, s.a.v.s., koji je pojasnio Kur’an i u praksu sproveo njegove upute, pojasnio kur’anske propise svojim sunnetom, koji je uzor i put vjernicima do Sudnjega dana. Zato, držimo se sunneta kao što se držimo Kur’ana i čuvajmo sunnet kao što čuvamo Kur’an.