Ibn Abidin (1252. h.g.) u svojoj Hašiji (Reddul-muhtar ila ed-durri el-muhtar, 7/365) tumačeći riječi imama El-Hasfekija (1088. h.g.) kaže: „Ne uzima se u obzir govor muvekkita (mjeritelj vremena, kronometrazist) kada se radi o početku i kraju posta, tj. ljudi se ne mogu obavezati postom na osnovu proračuna muvekkita o pojavi mlađaka. Zapravo, u djelu ‘El-Mi’radž’ navodi se: ‘Ne uzima se njihovo mišljenje prema saglasnosti svih islamskih učenjaka.’
Nije dozvoljeno čak ni da astrolog sam po svome proračunu počne postiti. U knjizi ‘En-Nehr’ stoji: „Govor muvekkita prema ispravnom mišljenju nije obavezujući, tj. mišljenje da će se mlađak pojaviti te i te noći, makar muvekkiti bili potpuno povjerljivi.“ Ovo se navodi i u djelu ‘El-Idah’.
Es-Subkijevi (756. h.g.) navodi o uzimanju proračuna kao presudnog se odbacuju. Es-Subkijevo mišljenje su odbacili učenjaci zadnjih generacija iz njegovog mezheba (šafijskog). Od tih učenjaka su i Ibn Hadžer el-Askalani (852. h.g.) i Er-Remli (844. h.g.) u svojim komentarima djela El-Minhadž.
Er-Remli je upitan u svojim „Fetvama“ o Es-Subkijevom mišljenju, pa je odgovorio:
„Postupa se prema očevidu mlađaka u svim pitanjima, jer je svjedočenje o njegovoj pojavi Zakonodavac stavio na stepen neoborivog ubjeđenja. Es-Subkijevo mišljenje je odbacila velika skupina učenjaka iz zadnjih generacija…“
Prethodni navodi pojašnjavanju se činjenicom da Zakonodavac nije ustanovio proračun o pojavi mlađaka kao relevantan dokaz za početak i kraj ramazana, već ga je, zapravo, u potpunosti poništio riječima: „ Mi smo narod koji ne čita i ne obračunava. Mjesec može imati toliko i toliko dana.“ (Sahihul-Buhari)
Ibn Abidin nastavlja: „Postoje navodi koji govore da je proračun o pojavi mlađaka obavezujući, ali nije tako! Već, razilaženje kruži oko činjenice da li uopće proračun može da se uzme u obzir. U knjizi ‘Kin’jetul-Mun’je’ od Ez-Zahidija el-Gazminija (658. h.g.) navode se tri navoda: U prvom, koji se prenosi, od kadije Abdul-Džebbara kaže se da nema smetnje da se osloni na izjave muvekkita. U drugom, od Ibn Mukatila (242. h.g.), navodi se da je on pitao astrologe i oslanjao se na njihove izjave o pojavi mlađaka ukoliko se više astrologa usaglasi. U trećem navodu od Es-Serhasija (483. h.g.) spominje se da je uzimanje mišljenja astrologa sasvim neutemeljeno.
Od velikog hanefijskog autoriteta Šemsul-eimmea El-Halvanija (448. h.g.) prenosi se: „Uslov za obaveznost posta i prekida posta su viđenje mlađaka. Ne uzima se u obzir mišljenje muvekkita.“
Od Medždul-eimmea Et-Terdžumanija (645. h.g.) prenosi se: „Usaglasili su se svi sljedbenici Ebu Hanife i Eš-Šafiija, osim neznatne nekolicine, da se ne oslanja na mišljenja muvekkita vezano za pojavu mlađaka.“
Osmanski šejhul-islam bosanskog porijekla Mustafa Balizade (1073. H.g.) kaže:
„Kadija Ibn Eš-Šihne (921. h.g.) Abdul-Berr Muhammed el-Halebi u svome komentaru djela „Kin’ja“ kaže: ‘Nema smetnje da se uzme mišljenje astrologa kada kažu da će mlađak biti na nebu te i te noći. Od Ibn Mukatila prenosi se da je pitao astrologe i uzimao njihovo mišljenje nakon što se usaglase. Kaže Es-Serhasi: ‘Obraćanje onima koji se bave proračunom pojave mlađaka prilikom sumnje u njegovu pojavu je neutemljeno, jer Poslanik, sallalahu alejhi ve sellam, kaže: „Ko ode vračaru ili proricatelju i povjeruje u ono što mu kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madže i dr.) Međutim, obavještavanje o pojavi mlađaka proračunom koji je sasvim siguran ne može se svrstati u donošenje obavijesti iz nevidljivog svijeta (gajb). Uzvišeni kaže: „Mi smo Mjesecu odredili faze.“ (Jasin , 39) I kaže: „Da znate brojati godine i računati…“ (Junus, 5).“
Zaključci:
1. Hanefijski učenjaci su saglasni da se nastupanje ramazana određuje viđenjem mlađaka, a ne isključivo proračunom o njegovoj pojavi.
2. Dozvoljeno je uzeti proračun muvekkita kao pomoćno sredstvo, ali i ne osloniti se u potpunosti na njega bez viđenja mlađaka, bez obzira na pouzdanost i istinitost njihovog govora.
3. Ukoliko bi se pojava mlađaka određivala astrologijom u pravom smislu riječi (proricanjem na osnovu položaja zvijezda) onda je to strogo zabranjeno. Međutim, svi navodi koji govore o ‘astrologiji’ (tendžim) u ovom kontekstu odnose se na matematičke proračune koji se mogu uzeti kao pomoćno, ali ne i temeljno, sredstvo za određivanje početka i kraja mjeseca ramazana i ostalih mjeseci.
4. Nije dovoljno samo poznavati tačnu vremensku pojavu „mijene“, već je, prema saglasnosti hanefijskih učenjaka, potrebno mlađak vidjeti u akšamskom periodu poslije zalaska sunca. Viđenje mlađaka prije ili poslije ne uzima se u obzir prema navodima od Ebu Hanife i Muhammeda eš-Šejbanija. (El-Muhitu el-burhani, 2/634).
5. Navodi iz knjige „Kin’etul-mun’je“ ne uzimaju se u obzir, jer Ez-Zahidijevo djelo nije relevatan izvor hanefijskog mezheba zbog mnoštva slabih predaja i njegovog slijeđenja mu’tezilske doktrine. (Pogledaj Miftahus-se’adeh od Taškuprizadea, 2/253).