Liječimo uzroke, a ne posljedice

Piše: Amir Mehić
Okrećemo se oko sebe i posmatramo rupe u asfaltu, fasade na zgradama koje su ostale kao sjećanje na protekli napad agresora koji je svoj bijes, zbog neuspjeha u “muškoj” borbi sa našim borcima, iskaljivao na civilima, na zgradama, na svemu što se našlo na nišanu haubica. Gledamo razbijene sijalice ulične rasvjete koje sigurno nisu razbili “oni” svojim granatama nego mi svojim rukama. Razbili su to naši golobradi mladići, adolescenti iz samo njima poznatog razloga. Zapravo, možda mi ipak znamo razloge takvog devijantnog ponašanja naše djece. Ako kažemo da ne znamo uzroke takvog ponašanja, onda ne da smo licemjeri nego smo i vrlo vješti lažovi jer smo sami sebe uspjeli ubijediti (slagati) da mi nismo krivi za takvo ponašanje naše, naše i samo naše djece.

Možemo li zamisliti da npr. jedno muslimansko dijete mrzi Bajram, najveći blagdan muslimana, kada se sva djeca raduju jer budu obasuta poklonima, poljupcima, ljubavlju? Možda je nama nezamislivo, ali pitajmo ono dijete čiji se babo napije za Bajram pa umjesto poklona i poljubaca istuče dijete, istuče njegovu majku i istjera ih na ulicu. Može li takvo dijete voljeti Bajram? Ili još bolje pitanje: Je li to dijete krivo što mrzi Bajram, najveći blagdan muslimana?

Dakle, za svako devijantno ponašanje naše djece mora postojati objašnjenje, mora postojati razlog, uzrok. Možda smo mi kao roditelji pogriješili u odgoju naše djece, možda smo se istinski trudili, ali u jednom, samo u jednom momentu napravili smo grešku koja je naše dijete, našu krv, zjenicu oka našeg, odvela na pogrešan put.
Nekada je između dojenčeta – koje majka drži u svom naručju dok ga hrani i gleda u njegove blistave oči, blagi osmijeh na njegovom bezgrješnom licu – i mladića sa špricom u veni, ili možda okorjelog ubojice, veoma tanka crta koju on nije znao a niko mu na nju nije ukazao, ili pak jedan naš pogrešan korak u odgoju koji ga je odveo u pogrešnom smjeru.

Nemali broj učenika bude kažnjen u školi “odgovarajućom” odgojno-disciplinskom mjerom zbog svog nedoličnog ponašanja ili još češće zbog velikog broja neopravdanih izostanaka sa nastave. Ovakva mjera je opravdana ako će polučiti rezultate i spriječiti izostajanje učenika sa nastave, ali, da li smo riješili problem ili smo ga samo “gurnuli pod tepih”? Zašto zatvaramo oči pred istinom i liječimo posljedice problema, a ne uzroke? Koji je razlog izostajanja učenika sa nastave? Ako pitamo učenike gdje su bili za vrijeme “markiranja” sa nastave, vidjet ćemo da nisu igrali fudbal, nisu bili na izletu, nisu bili u biblioteci, nego u diskoteci, kafani, zabavnom salonu, kladionici. Gdje se nalaze ovakvi objekti? Nalaze se pa skoro u školskim dvorištima. Kada je to djeci bilo ljepše i zanimljivije u školi nego u zabavnim salonima? A jesu li djeca kriva što se ovakvi objekti nalazi uz same škole? Ko je odobrio rad ovakvim objektima na ovim mjestima? Mi, odrasli. Ko je onda kriv i koga treba kazniti odgovarajućom odgojno-disciplinskom mjerom za izostajanje učenika sa nastave? Trebamo li kažnjavati učenike i liječiti posljedice problema ili se pozabaviti stvarnim uzrocima problema?!
Kladionice su nam pune maloljetnika. Istina, u svakoj kladionici je na vidljivom mjestu istaknut član zakona koji zabranjuje klađenje maloljetnicima. Donijeli smo taj zakon, “okačili ga” na vidljivom mjestu i zatvorili oči pred problemom i pred uzrokom problema, a to je neimplementacija zakona. Ko je onda kriv što su nam djeca ovisnici o kocki?!

Nedim Fejzić je u Visokom prošli mjesec napravio masakr. Ovo licemjerno društvo se odmah opravdalo jer nije spriječilo zločin i kazalo je “psihopata”. Fejzić će u bolnicu, možda i u zatvor, i opet smo zaliječili posljedice, a uzroke problema ostavili da proizvedu novog Fejzića. Nije li koincidencija da su u posljednjih mjesec dana trojica psihopata u Kini izvršila slične napade u vrtićima i školama, ili u posljednje vrijeme zločini u školama u Americi i Evropi (obećanim zemljama za Bosance)? Ali, kakva je veza Fejzića sa ovim zločinima? Zar nije pomisao na zločin mogla proisteći iz spomenutih zločina o kojima je Fejzić mogao čuti i gledati na “vrlim” nam medijima koji u nedostatku informacija ne prezaju ni od toga da objave da je krava u Meksiku otelila dvoglavo tele?! Ko ne zna kako da postane kriminalac ili ubica, neka prati informativne emisije na našim medijima i imat će hiljadu i jednu ideju kako da to postane. Ako želimo da nam djeca budu kriminalci, nasilnici, siledžije, pedofili, ostavimo ih bez nadzora ispred TV ekrana ili interneta, i osigurat ćemo im put ka tome. Nije li licemjerno da oni koji podstiču na nemoral, nasilništvo, pedofiliju, isto to osuđuju? Kako onda komentirati to što nam medijske kuće u najgledanijim terminima emitiraju serije, spotove i informacije pune nasilništva, psovki, golotinje, seksa, ubistava? Zar misle da su završili svoj posao ako upozore gledaoce da sadržaj koji slijedi nije primjeren publici mlađoj od 16 ili 18 godina a iste emitiraju u periodu kada je najviše djece ispred TV ekrana?! Obično se emitiraju serije u kojima niko ništa ne radi i jedina briga im je ljubav, ko će koga voljeti, ko će koga iznevjeriti, tako da naša djeca stječu utisak da se na Zapadu ništa ne radi, novac pada sa neba, a najbitnija stvar je voditi ljubav. Nemojmo se onda čuditi što nam je svaka generacija sve manje i manje radina. Ali, hoćemo li reći da su naša djeca kriva što su nasilna, lijena, huligani, i za to opet kažnjavati djecu i liječiti posljedice, a zanemariti uzroke?

Sa prelijepog sjevera Evrope, koji odiše ljepotom i bjelinom snijega, simbolom fizičke ali prije svega duhovne čistoće, dolaze nam najprljavije stvari. U Danskoj, toj demokratskoj zemlji, legaliziraju se istospolni brakovi, dok se u isto vrijeme napadaju najčišće i najsvetije vrijednosti jedne vjere. Kakvu poruku šalju našoj omladini? Poruku jasnu kao bijeli snijeg, a prljavu kao najcrnje blato: “Ne tražite moralne vrijednosti i moralne uzore u vjeri nego u karikaturistima koji vrijeđaju vjerska osjećanja drugih i homoseksualcima spuštajući se tako ispod nivoa životinje”. Zato sutra kada budemo dio Evrope, a ne pripremimo svoju djecu da se bore da sačuvaju svoj identitet, pa nam djeca budu homoseksualci, nemojmo kriviti svoju djecu nego spriječimo i otklonimo sve uzroke da do toga ne dođe.

Naši lokalni mediji, ne svi, u svom “bogatom” sadržaju usljed nedostatka stručnog kadra, morala, ideja i želje da se publici pruži ono što će nam pomoći u izgradnji moralnog društva, emitiraju muzičke spotove, šund “estradnih žlijezda” iz susjedne nam Smrdije, koji su do jučer pjevali na ispraćaju agresorskih vojnika iz Smrdije na ratišta u BiH. Pitam se da li je moguće da u ovoj zemlji nema ništa lijepo, veselo, nešto što će u ovom vaktu grčeva pružiti tračak nade običnom čovjeku, ili živimo u informativnoj blokadi i silovanju intelekta od strane medija.

Šta nam je činiti?

Liječimo uzroke, a ne posljedice problema. Najraniji uzroci potječu iz ranog djetinjstva, iz porodice. Zato je zdrava porodica najbitnija karika u usmjerenju naše djece ka cilju koji je uzvišen iznad svakog životinjskog poriva. Današnje porodice jesu u velikoj mjeri razrušene jer su očevi zauzeti rješavanjem egzistencijalnih pitanja porodice, a same majke nisu kadre da se nose sa svim problemima odgoja djece i njihovim uzrocima. Pitam tebe, oče, koji si stub jedne porodice, da li bi žrtvovao samo 10% svog imetka da spasiš sina iz ralja droge, kocke, nasilja, da spasiš svoju kćerku od nemoralnog života? Siguran sam da si spreman žrtvovati i više. Zato odvoji svoje dragocjeno vrijeme, koje je za tebe novac, i posveti ga svojoj djeci. Pitam tebe, majko, koja zajedno sa svojom kćerkom gledaš lažni sjaj zapadnjačkih serija, da li bi voljela da tvoja kćerka bude kao jedna od “junakinja” tih serija, da li bi joj poželjela takvu sudbinu? Sigurno je da joj želiš sreću, da bude čedna, tvoj ponos i tvoja kćerka koju će svi voljeti i poštovati. Zato posveti više pažnje svojoj kćerki i otkloni od nje sve moguće uzroke koji bi mogli da joj zagorčaju i upropaste život kako ne bi poslije morala da liječiš posljedice.

Zato, oče i majko, poslušajte riječi Allaha Uzvišenog koji kaže:
“O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…” (Et-Tahrim, 6)
Prenosi Ibn Omer, r.a.: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za svoje stado. Vođa (imam) je čuvar i bit će pitan za svoje stado. Čovjek je čuvar svoje porodice i bit će odgovoran za njeno čuvanje. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje.‘” (Buharija)
Islam nas uči da se problemi trebaju sasjeći u korijenu i da trebamo otkloniti uzroke problema, a ne rješavati posljedice.

Allah Uzvišeni nas upozorava: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra’, 32)
“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.” (En-Nur, 30)
“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje…” (En-Nur, 31)

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:”Kada se muškarac osami sa ženom kojoj nije mahrem, šejtan je sa njima treći.”
Također nas Poslanik, s.a.v.s., upozorava riječima upućenim Aliji, r.a., ali prije svega i nama svima: ”Neka tvoj prvi pogled ne slijedi drugi, jer je tvoj prvi pogled dozvoljen, a nije drugi.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Hakim od Burejde)

Na ovakav način islam se “pozabavio” uzrokom problema kao što su zabranjen pogled, propisno oblačenje, zabrana osamljivanja sa osobom koja nam je zabranjena, kako ne bismo morali trpjeti i liječiti posljedice problema.

Ako želimo da rješavamo bolesti ovog društva, onda se moramo pozabaviti uzrocima, a ne samo posljedicama bolesti. Allah Uzvišeni nekada kažnjava stanovnike nekog naselja raznim bolestima, siromaštvom i elementarnim nepogodama zbog njihovih grijeha, pa se onda sav akcenat daje na saniranje štete i liječenje posljedica bolesti, a ne otklanjaju se uzroci koji uvijek iznova donose nove nevolje, bolesti i siromaštvo.
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Kada se u određenom naselju pojave zinaluk i kamata, njegovi stanovnici zaslužuju Allahovu kaznu.” (Hakim od Ibn Abbasa)

Također je rekao, s.a.v.s.: “Kada se u jednom narodu pojavi zinaluk i rasprostrani do te mjere da se javno čini, u njemu će se pojaviti kuga i bolesti koje nisu postojale među njihovim precima, koji su prije njih živjeli.” (Hakim, Ibn Madže i El-Bezzar)

Koliko se samo novca danas troši da se saniraju posljedice nemorala i pronađe lijek za AIDS, te za druge bolesti, a ne čini se ništa da se otklone uzroci problema – nemoral. Zar nije logično da iz svoje avlije uklonimo strvinu koja smrdi i tako otklonimo smrad umjesto što trošimo novac, vrijeme i snagu na mirise kojima pokušavamo neutralizirati smrad.

Učimo svoju djecu ljepoti i čistoti islama! Učimo ih da je jedina sreća u islamu i da jedino sa islamom možemo biti napredni, kulturni, civilizirani i samo sa islamom možemo ući u Evropsku uniju, a da se ne asimiliramo i postanemo dio tog sistema koji je već odavno pomjerio granice poimanja morala pa ono što je moralno smatraju nemoralnim, a ono što je nemoralno smatraju moralnim.
Nažalost, umjesto da djeci predstavimo ljepote islama, mi najčešće, u nedostatku znanja o islamu i islamske pedagogije, odgajamo djecu isključivo metodama zabrane: Ne smiješ ići u diskoteke, ne smiješ izostajati sa nastave, ne smiješ biti nemoralna, ne smiješ probati drogu, ne smiješ piti alkohol, ne smiješ, ne smiješ, ne smiješ…

Sada kažem vama roditeljima, nastavnicima, odgajateljima i svima koji su odgovorni za odgoj djece i omladine: “Ne smijete zamisliti bijelog konja”!
Šta ste zamislili?