Nekoliko dana prije zločina u Bugojnu velikosrpski mediji su se raspisali o „pripadnicima radikalnog islamskog pokreta vehabija u BiH koji prate kretanje premijera Republike Srpske Milorada Dodika“, a na šta su navodno nadležne službe u RS obaviještene od agencija iz regiona. Jadne su nadležne službe RS ako ih o događajima u entitetu moraju obavještavati agencije iz regiona. Ili je to nehotično priznanje da beogradski obavještajci kontroliraju BiH? Ovakva konstrukcija bi značila da su i premijer Republike Srpske i Policijska stanica u Bugojnu jednaki ciljevi napada tzv. vehabija. I ne samo oni! Nekoliko sati nakon zločina u Bugojnu javnost je obaviještena da je Haris Čaušević, koji je prema navodima priznao da je napao Policijsku stanicu, nekada negdje verbalno napao i lidera SDA Sulejmana Tihića. Možeš misliti! Napasti riječima jednu takvu ličnost, kakva je Sulejman Tihić – „Ličnost godine u Republici Srpskoj“, isto je što i napasti Bugojno tempiranom bombom! Dakle, i Dodik i Tihić su u ravni sa žrtvama zločina u Bugojnu, pa bi se trebalo suosjećati sa njihovim traumama, nastalim usljed prijetnji tzv. vehabija.
”Vehabijski” marketing
I režimski mediji i režimski zvaničnici istog su časa obznanili kako je Haris Čaušević tzv. vehabija i kako iza zločina u Bugojnu stoji tzv. vehabijski pokret. A gdje je taj pokret, niko ne kaže. Kako su dani tekli tako se ova grudva magle debljala. Čak i da je Čauševiću pronađena i članska kartica nepostojećeg „Udruženja vehabija“, takve bi konstatacije bile ishitrene i neozbiljne. Riječ je od jednoj od najbesramnijih zloupotreba ljudske tragedije u političke svrhe, i za velikosrpske osvajačke ciljeve. Tvrditi tako nešto bez pokrića, u momentu kada se još nije dokazalo ni da je ubica ubica, samo je dno totalitarne svijesti, ali i kriminalne namjere da se ova tragedija stranački kapitalizira. Trpanje velikosrpskog podanika Sulejmana Tihića u vijest o tragediji u Bugojnu, trebalo bi da korelira sa izjavom defektnog ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji je u jednoj od svojih glupavih, patetičnih i stenjačkih izjava prozvao one koji su sumnjali da nije bio u pravu kada je predvodio akciju u Gornjoj Maoči. Tada su, prisjetimo se, 600 specijalaca napali siromašno muslimansko selo, i nisu pronašli ništa. Pa, naravno da „defektolog sigurnosti“ nije bio u pravu! Ljudi koji su pohapšeni u Gornjoj Maoči pušteni su na slobodu, jer im ništa nije pronađeno, a za tu lakrdiju niko nije odgovarao. Nakon takve pogrešne procjene i zloupotrebe policije, mnogi su trebali podnijeti ostavke, jer je poljuljan ugled policije i poljuljano je povjerenje građana u organe sigurnosti. A sada bi ministar sigurnosti da mu se vjeruje! Kako? Ako je bio u stanju izmišljati tzv. islamski terorizam u Gornjoj Maoči, onda je u stanju i stvarno ga smisliti! Zato su mnogi tragediju u Bugojnu jedva dočekali kao šansu da dokazuju kako tzv. vehabijski teroristi stvarno postoje. Ako je to tako, onda bi upravo oni, taj defektni ministar i onaj još defektniji direktor policije – morali podnijeti ostavke – jer nisu radili svoj posao, samim tim što su dopustili da nam se dogodi Bugojno. Zašto nisu upratili i izolirali Čauševića? Prisluškuju i prate novinare, ali ne prate sutrašnje ubice! Zašto u konkretnom slučaju nisu preventivno djelovali!? Zato što su policijski diletanti, neznalice, hohštapleri, koji pitanja sigurnosti vide isključivo u mraku političkih montaža i konstrukcija. Njih ne zanima ubijeni policajac, prestrašeni narod, oskrnavljen ugled BiH, već ih zanima mogućnost da jednog luđaka, tog Harisa Čauševića, stave u kontekst terorističke pretnje širokih razmjera. A prijetnja je tim ozbiljnija što se dotiče Sulejmana Tihića i pobratima mu Milorada Dodika.
Plaćenićki web portal Depo.ba već u osam ujutro, tri sata nakon tragedije, objavio je naslov kojim se dvostruko provalio, a koji glasi: „Islamista i roker koji nije volio Sulejmana Tihića“. Objavljeni su i stihovi Džonija Štulića sa kojima je ovaj „islamista“ navodno otišao u zločin. Web portal Depo.ba ne samo da je prvi promovirao Tihića u prvu žrtvu, već je i prvi imao fotografije sa lica mjesta! Slučajnost? I provala. Prvo, nema tog „islamiste“ koji je roker i tog rokera koji je „islamista“. Baš će se tzv. vehabija furati na Džonija Štulića! Drugo, okosnica naslova nije tragedija u Bugojnu, već to što taj ubica „nije volio Sulejmana Tihića“. Besramno! Poruka je da bismo svi mi koji volimo slobodu, mir, antiterorizam, trebali da volimo Sulejmana Tihića. Radi se o toliko monstruoznoj predizbornoj propagandi, da ni najvećem kretenu ne bi naumpalo da tri sata nakon ljudske tragedije bere poene za nekakvog političara. Doduše, bosanska je javnost doživjela sličnu perverziju, kada je nakon ubistva dječaka Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju, SDP Zlatka Lagumdžije organizirao demonstracije na kojima su tražene ostavke gradonačelnice Sarajeva i kantonalnog premijera. A da se radilo o nemoralnoj računici dokaz su i današnja ubistva po Sarajevu, kad niko ne traži ostavku SDP-ovog gradonačelnika Alije Behmena. Beogradizirana SDA Sulejmana Tihića tako ne preza od ubiranja izbornih poena na sličan način. Isto radi i Milorad Dodik. Obojici su tzv. vehabije glavno marketinško uporište.
Antiterorističke obmane
Nevjerovatna je glupost sa kojom velikosrpski mediji pišu o tzv. vehabijama koje prijete sigurnosti Milorada Dodika. Nije to ni prva ni posljednja glupost ove vrste, čiju ozbiljnost legitimira samo sila srbijanske države. To što su velikosrpski agenti glupi i smiješni, ne odriče opasnost toga što čine. Konkretno… Krenula je grupa Bošnjaka iz Sanskog Mosta, preko Prijedora, za Bužim. Kako bi jeftinije putovali, posjedali su u jedan kombi. Policija RS je dva-tri kilometra prije entitetske granice zaustavila kombi i izvršila kontrolu putnika. Bilo je to prije dvije godine. Ali, nekoliko dana prije zločina u Bugojnu saznalo se iz velikosrpskih medija da su to putovanje Bošnjaka u Bužim zabilježile „obavještajne agencije iz regiona“, o tome obavijestile „nadležne službe RS“, ove službe obavijestile medije, objavile imena osumnjičenih, a temeljem tih obavještenja u cijeli slučaj uključila se SIPA, odnosno dejtonska Udba. Mirko Lujić, direktor Sipe, izjavljuje: „SIPA analizira podatke iznesene u medijima o vehabijskim islamističkim grupama koje su uhodile predsjednika Vlade RS Milorada Dodika“. Direktor Sipe, dakle, tvrdi da postoji više „vehabijskih islamističkih grupa“ koje kontinuirano uhode Dodika. Kako je moguće da neko uhodi nekoga tako što ide svojim putem? Moguće je jedino u laži, kakvu su upravo plasirali srpski obavještajci, slagavši da se ova grupa Bošnjaka (koja je putovala za Bužim) sastala iza hotela u Prijedoru, gdje se održavao skup SNSD-a na koji je došao Dodik. U izvještaju se navodi: „Petorica vehabija bila su raspoređena na parkingu iza hotela, gde se održavao skup, i na svim prilazima do objekta, dok je viši muškarac u smeđem odelu i bez brade snimao kamerom, a kasnije mu se pridružila i žena. Ova vehabijska grupa koju su registrovale obaveštajne službe koristila je kombi transporter…“ U ovom malom citatu buljuk je gluposti, tipa, da su petorica tzv. vehabija istovremeno raspoređena na parkingu i na svim prilazima objektu. Sama tvrdnja da sedmero ljudi ide u izviđanje Dodikovog kretanja, a on iz auta ulazi u hotel, pa se tu nema šta izviđati – glupava je do dna. Koji bi to terorista izvadio kameru, pa snimao da ga svi vide, i koji bi u izviđanje išao na parking, sa sedemoro agenata, od kojih petero ima upadljivu bradu? Tu je i muslimanka pod nikabom, koja se ubacila među Srbe, da uprati Dodikovo kretanje od automobila do hotela. Takva smiješna konstrukcija nije obamela direktora Sipe da javnost obavijesti o poduzetim istražnim radnjama. Valjda bi pravi profesionalac prepoznao lakrdiju koja ga može osramotiti ako je uzme zaozbiljno. Ali, ovdje je odveć ozbiljno ono što ima silu, a ne mora imati pamet, kao što je ozbiljna bila lakrdija u Gornjoj Maoči, koja je posvjedočila kako je država u stanju baviti se i opasnim mahinacijama u svojoj nakani da izmisli tzv. islamski terorizam. Za to vrijeme, znamo već, slobodno djeluju četnički i ustaški terorizam, koje više ne vide ni sami Bošnjaci, obandžijani medijskim proizvodima o tzv. vehabijskoj opasnosti.
Posljednjih godina plasirane su stotine sličnih konstrukcija, poput ove o tzv. vehabijama koje prate Dodika, bezbeli da ga ubiju. Prošle godine se emisija „60 minuta“ bavila tzv. bugojanskom grupom koja je osumnjičena, pa oslobođena za ubistvo izvjesnog Ante Valjana, sa zaključkom da su „bugojanska, donjevakufska i jajačka samo neke od radikalnih islamskih grupa čiji članovi NIKADA NISU OSUĐENI ZA NEDJELA I TERORISTIČKA DJELA IZA KOJI SU STAJALI“. Ovaj slučaj ne pominjemo zbog kriminalnog optuživanja nevinih ljudi da su počinili to što nisu počinili, već zbog toga što se taj slučaj dogodio 1996. godine, ali medijskim gelipterima nije smetalo da ga osvježe, kao da se događa sada. Tako je i ova vijest o tzv. vehabijama koje navodno prate Dodika plasirana par dana prije zločina u Bugojnu, a slučaj se dogodio prije dvije godine, ako se uopće može „slučajem“ nazvati situacija u kojoj policija nekoga legitmira, a onda mu pripiše da je bio na sasvim drugom mjestu, da nije putovao, već je uhodio Milorada Dodika. To znači da sutra svaki nevini građanin može biti optužen da je pripremao teroristički čin, a da ta optužba nosi pečat državnih institucija.
Ko je taj koji iz depoa vadi zastarjele događaje, prekonstruira ih, na njih dodaje laži i tempira ih prema potrebama antiterorističkih obmana? Dok se sigurnosne i obavještajne agencije bave izmišljanjem tzv. islamske opasnosti, dotle im se pred nosom pripremi i dogodi zločin u Bugojnu. Hoće li sad neko odgovarati zato što je od običnih putnika iz Sanskog Mosta za Bužim napravio tzv. vehabije koje prate Milorada Dodika? Hoće li neko snosti odgovornost za objavljivanje imena ovih ljudi koji su ni krivi ni dužni u javnosti istretirani kao tzv. teroristi, i koji zbog toga mogu imati ozbiljnih problema? A među tim imenima našlo se i ime čovjeka koji uopće nije bio u BiH! Kakvi su to lakrdijaši kad mogu u tako ozbiljnim pitanjima praviti tako ozbiljne greške? To su udbaški politikanti, čiji profesionalni diletantizam rezultira događajima kakav je zločin u Bugojnu. Imali iko iz međunarodne zajednice, sa Zapada, da zaustavi te opasne štetočine u sigurnosnim organima BiH i da konačno dovede prave profesionalce?! Niko pošten ne plaši se čestite policije, ali se svako plaši policije koja se bavi kriminalom, terorom i lažima.
Diletanti proizvode ubice
A šta ako su šefovi sigurnosnih i obavještajnih agencija svjesni da su neznalice koje u sedlu drži samo njihova spremnost da izmišljaju tzv. islamski terorizam? Ako su svjesni te činjenice, onda su svjesni i kriminalnih okolnosti pod kojima drže pozicije koje ne zaslužuju. Kriminalna okolnost podstiče ostale kriminalne aktivnosti, tako da praktično sigurnosne agencije postaju mafijaški klanovi. Dejtonsko pravosuđe odveć posluje po reketaškim tarifama. Budući da je u igri budžetski novac – lahak i perljiv – a da se taj novac ubrizgava preko ideoloških šprica, koje se pune izjednačavanjem agresora i žrtve i pretvaranjem agresije u građanski rat, a što se najprofitnije realizira izmišljanjem tzv. islamskog terorizima, to znači da pred sobom imamo organiziranu mafiju koja djeluje pod državnim atributima i ingerencijama. Mafija k’o mafija, spremna je na štošta, pa i da izmisli ono čega nema. Baš zato su sa ushićenjem dočekali mogućnost da jednog nasilnog i poremećenog tipa, kakav je bugojanski ubica Haris Čaušević, unaprijede u rang tzv. vehabije i da ga umreže u tzv. islamski terorizam.
Ali, zaboravili su sljedeće: Taj Haris Čaušević nije proizvod nikakvih tzv. vehabija – jer su tzv. vehabije virtualna podvala velikosrpskih i velikohrvatskih obavještajaca – Haris Čaušćević je proizvod Sipe, MUP-a, Sadika Ahmetovića, Zlatka Miletića i ostalih diletanta koji su svojim neznanjem i izmišljanjem tzv. islamskog terorizma dozvolili da jedan luđak pripremi masovno ubistvo u Bugojnu. Dokle god se kredibilitet državnih institucija za sigurnost bude trošio na lakrdijama kakva je ova posljednja sa tzv. vehabijama koje sa parkinga prijedorskog hotela snimaju kako Dodik hoda, dotle će u ovoj zemlji biti moguće reprize Bugojna. Konačno treba razumjeti da će efikasna prevencija terorizma u BiH početi onog časa kada se pokopa laž o tzv. vehabijama, a od kojih dosad nije stradao niko. Stradavalo se od četnika i od ustaša, koji imaju organizirane terorističke mreže, i stradavalo se od ubica tipa Muamera Topalovića i Harisa Čauševića, koji ne predstavljaju nikoga i ništa, osim sebe samih. Za sigurnost u BiH opasniji su defektolozi, politikanti i šverceri u sigurnosnim organima dejtonske države, nego i jedan potencijalni ubica. Njihovo neznanje i njihova spremnost da izmišljaju tzv. islamski terorizam i da mašu tzv. vehabijama, ostavlja slobodu ubicama i teroristima da rade šta god hoće. Borba protiv terorizma traži poštenje i stručnost.