Prateći vijesti o zadnjoj jevrejsko-izraelskoj ujdurmi na humanitarne konvoje pomoći uhapšenoj nam Gazi, sa kojom se nekako uporedo, preko BiH medija, najavi i festival „Dana Ajvatovice“, na um mi padoše riječi Allaha dž.š., koji kaže: „Ali srca vaša su, poslije toga, postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši, a Allah motri na ono što vi radite.“ (el-Bekara, 74.)
Čini mi se da je, ovih dana, ovaj ajet, sa svom svojom tematikom i sadržinom, najaktuelniji, jer svojim kratkim rečenicama obuhvata kako povijest i suštinu jevrejskog naroda i države Izrael – tako i povijest i suštinu bošnjačkog naroda i države Bosne.
Ovaj ajet nam govori o jevrejskom nevjerstvu i lahkom poricanju Božije istine i veličine, kao i o bošnjačkom svjedočanstvu iskrene bogobojaznosti i iskreno upućene dove samo i jedino Allahu dž.š., o čemu nam svjedoči i sama bosanska zemlja, i njeno stijenje i kamenje, kao i sami Bošnjaci koji su poput „Ajvatovičkih“ stijena, evo već stoljećima, tvrdi i postojani u ‘ibadetu – robovanju i služenju Bogu Jedinom, ali su i sami nalik njima (tj. stijenama), spremni da se od straha pred Allahovom dž.š., Jednoćom i Veličinom na tren raspuknu i pred Njime dž.š., Jedinom, ponize! Allah dž.š., kaže: „Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!“ (el-Zumer, 22.)
Država Izrael i Jevreji su svojim zadnjim ne-djelom i svojim krvničkim spriječavanjem humanitarnog konvoja još jedanput potvrdili svoju „osorost i gruboću srca“ spriječavajući medicinsku i prehrambenu pomoć da dođe do bolesnih i izgladnjelih ljudi i djece Palestine, što je za svaku osudu naravno, ali je sve ovo i jedno veliko upozorenje islamskom ummetu da su veoma trošni, razbijeni i slabi, i da je našim ummetom, našim državama, gradovima i selima uveliko ovladao VEHN – strah od smrti kao i ljubav za dunjalukom!
Jevrejska stara i poznata praksa je bila doći, na bilo koji način, do nevino prolivene krvi za rad’ ostvarivanja svojih zavidničkih, niskih i pokvarenih dunjalučkih interesa – što su nam opet, ovih dana, pokazali i dokazali, a to je ono o čemu nam Kur’an još odavno govori kada su Jevreji nastojali doći glave čak i svome bratu Jusufu a.s., kako bi zadovoljili svoje pokvarene apetite, a ako nisu u stanju oni lično i personalno dohakati nekome od Božijih Poslanika (npr. Isa a.s., Muhammed s.a.w.s.), ili nekome od sljedbenika Božijih poslanika, onda je stara jevrejska praksa bila lažom navesti nekoga od vladara ili plemena i država da dohakaju nekom od Božijih poslanika ili pak nekom od sljedbenika njegovih!
„Ali srca vaša su, poslije toga, postala
tvrda, kao kamen su ili još tvrđa“
Šejh Jusuf b. Hamud el-Havšan kaže: „Allah dž.š., nam pojašnjava da su jevrejska srca tvrđa od samog kamenja zbog toga što su Jevreji imali nekoliko situacija u svom životu vezanih za brda, stijene i kamenje tj. kamenja su bila ta koja su priznavala istinu i prihvatala je dok su jevrejska srca bila toliko osora i gruba da istinu nisu htjela priznati niti prihvatiti! „A ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi“ – što su Jevreji imali prilike gledati onda kada su tražili od Musa a.s., da im dobavi pijaće vode, kada mu je Allah dž.š., naredio da svojim štapom udari po kamenu iz kojeg je dvanaest vrela provrelo; „a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši“ – što su Jevreji također gledali onda kada je brdo Tur drhtalo bivši podignutim iznad njihovih glava, a već od prije su znali za stropoštavanje i smrvljenost brda kojemu se Allah dž.š., ukazao, što nam sve odreda ukazuje na to da su kamenje, brda i stijene mekši od jevrejskih srca!“ (Pogledaj djelo: el-Asar el-Varida anil-Selef fil-Jehud fil-Tefsir el-Taberi, 1/203.)
Šejh Jusuf b. Hamud el-Havšan kaže: Od Katade rhm., se bilježi da je povodom ajeta: „Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa“ – rekao: „Nakon ovih riječi, Allah dž.š., opravdava i kamenje ali neopravdava osora i gruba srca ademovog sina (jevreja), pa nam naznačava da ipak: „…ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši, a Allah motri na ono što radite.“ (Pogledaj djelo: el-Asar el-Varida anil-Selef fil-Jehud fil-Tefsir el-Taberi, 1/197.)
Šejh Jusuf b. Hamud el-Havšan kaže: „Allah dž.š., ajetom: „Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši, a Allah motri na ono što radite.“ – nam ukazuje na to da je tvrdoća jevrejskih srca tvrđa od tvrdoće raznih vrsta stijena i kamenja!“ (Pogledaj djelo: el-Asar el-Varida anil-Selef fil-Jehud fil-Tefsir el-Taberi, 1/201.)
„a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima,
zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi“
Šejh Salih el-Fevzan kaže: „Čak i mrtva priroda (džimadat), biva svjesnom veličine Allaha dž.š., čineći Mu tesbih, veličajući Ga i slaveći, o čemu nam govore sljedeći kur’anski ajeti: „Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.“ (el-Isra’, 44.); „Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe & što Milostivom pripisuju dijete!“ (Merjem, 90-91.); „Zatim se nebeskim visinama uputio, dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: ”Pojavite se milom ili silom!” – ”Pojavljujemo se drage volje!” – odgovorili su.“ (Fussilet, 11.) Sve ovo nam ukazuje na to da Nebesa i Zemlja zbore, i da one čine tesbih – slave i veličaju Boga, kako nam to potvrđuje ajet: „…a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši…“ (el-Bekara, 74.) (Pogledaj djelo: I’anetul-Mustefid bi Šerhi Kitabil-Tevhid, 1/230.)
Šejh Ibnu Usejmin rhm., kaže: „Musa a.s., bi udario o kamen nakon čega bi iz tog kamena provrele rijeke ili izvori, i moguće je da kamen puca što je potvrđeno i samim kur’anskim ajetom: „…a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši, a Allah motri na ono što vi radite.“ (el-Bekara, 74.) (Pogledaj: Šerhul-‘Akida el-Sefarinijja, 1/457.)
Ovaj kur’anski ajet, kao i riječi uleme, trebaju biti upozorenje svima onima koji neće da zastanu i da malo dublje promisle i razmisle o napuklim stijenama iz kojih voda izvire, koje nam svom svojom ljepotom, bistrinom i svježinom govore o Tvorcu i Stvoritelju svih svjetova, kako nam tabi’in i imam Mudžahid rhm., prenosi i kaže: „Svaki kamen iz kojeg je voda provrela, ili se od vode rascijepio, ili se s vrh brda stropoštao – sve je se to desilo od straha od Allaha dž.š., i o tome nam svjedoči sami Kur’an!“ (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, br.1325.)
„a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši“
Isa a.s., bi govorio jevrejskim monasima: „O sinovi Izrailjovi, zašto mi dolazite u monaškim odijelima, a srca su vam poput srca krvoločnih vukova! Bolje vam je da ste obukli odjeću kraljeva, a da ste srca svoja strahom omekšali!“ (Pogledaj djelo: el-Tevad’u vel-Hamul, br.153.)
Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Koji god rob bude učio ovaj Kur’an iskreno vjerujući u njega – tuga će mu se povećati, radovanje umanjiti, plač učestati, smijeh orijediti, zauzetost radom i djelima odužiti, a odmaranje i rahatluk nestajati!“ (Pogledaj djelo: Kutul-Kulub, 1/88.)
„Ajvatovica“ je dobila ime po čuvenom Ajvaz-Uvejs dedi, za kojeg se bilježi da je kao imam i daija došao u Bosnu, zajedno sa Sultan Fatihom rhm., nastanivši se u gradu Pruscu, gdje je radio na prosvjećivanju lokalnog stanovništva i širenju islama. Po tim predanjima, Ajvaz-dedo je bio pobožan čovjek, muttekija, koji se nije odvajao od namaza i dove, rješavajući njima sve probleme na koje bi u životu naišao, pa i samu izgradnju vodovoda nije lišio svoje dove.
Ajvaz-dedo je često imao na umu riječi Allaha dž.š., koji kaže: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih!“ (el-Bekara: 153) – po kojima je i postupao, bivši uporan u namazu i dovi, desetinama dana, nakon čega je bio nagrađen pucanjem stijene i pitkom vodom.
Po nekim izvorima, Ajvaz-dedo je još starija ličnost, i bio je jedan od bogumilskih didova, koji je vršio određene kultne radnje na mjestu današnjih ajvatovičkih izvorišta i stijena. Sami podatak da su se tamošnja okupljanja vršila svake godine sedmog ponedeljka po đurđevu danu – daje drugačiju sliku same suštine ajvatovičkih okupljanja.
Sve u svemu, današnji Bošnjaci ne uzimaju na pravi način pouku iz događaja Ajvatovičkog pucanja stijene i izviranja vode… Većina ljudi je svela sav taj bitan događaj na određene bid’ate i novotarije u vidu upućivanja dovi kod tamošnjih grobova i turbeta s ubjeđenjem da se dove na tim mjestima posebno primaju – što nema nikakva utemeljenja u Šeri’atu, a ima i onih koji se mole i upućuju svoje dove direktno onim ukopanim u turbetima što je klasični vid širka i neznanja – jer ako dovu uputimo nekom drugom mimo Allaha dž.š., o kakvom šehadetu i tevhidu i znanju takvi ljudi imaju zboriti???!
Tu su i ubjeđenja da je klanjanje namaza u Pruscu ili na samoj Ajvatovici, kao i zikr, posebno vrijedno djelo i više je nagrađeno nego li na drugome mjestu, da se obilazak toga mjesta smatra čak i malim hadžom i hodočašćem, neuzubillah, itd.. Tu su i određeni fiskovi, harami i grijesi gdje dolazi do velikog mješanja ženskinje i muškinje, gdje se teferriči, svira, igra i pjeva, gdje raja ostaje šetati do u kasne sate – što sve odreda u sebi nosi veći šerr nego li hajr!
Bošnjacima se u „danima“ Ajvatovice mora govoriti o vrijednosti iskrenog upućivanja dove samo i jedino Allahu dž.š., o traženju vode i hajra, kako sebi tako i svome društvu, preko revnosnog i redovnog obavljanja namaza, o bitnosti straha od Boga o čemu nam najbolje svjedoči Ajvatovička stijena koja se sigurno od straha pred Allahom rascijepila, što sve zajedno vidno utječe na iman jednog muslimana.
Bošnjaci moraju svoja srca čuvati živim i čilim tako što će ih udaljiti od harama i grijeha, i tako što se neće ponašati poput Jevreja, koji kao djeca i potomci Božijih poslanika su bili najpreči da se drže i pridržavaju Allahove dž.š., Objave – što oni naravno nisu uradili!
Jevrejskoj bahatosti i zulumu još nema kraja na vidiku, ali i sve-ukupnom muslimanskom i bošnjačkom nejedinstvu, strahu i plašenju također još nema kraja na vidiku, na žalost…
Za kraj ćemo se podsjetiti samo na ajet koji ide u prilog prvo-spomenutom ajetu i svemu što smo do sada govorili: „Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“ (el-Hašr, 21.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG