Piše: Ammara Šabić
U svijetu u kojem mediji bez ikakvih moralnih i etičkih normi upravljaju narodnim masama, pa se narodne mase bez moralnih i etičkih normi tome prepuštaju, ništa me više ne iznenađuje.
Portal koji je kao neki „lajt sajt“, prate ga ljudi koji jednostavno žele biti u toku dnevnih vijesti, objavi vijest o najemotivnijem crtanom filmu koji direkt u srce pogađa. Crtani se bavi teškim problemima i emotivnim potresima jednog dječaka. On se, naime, zaljubio u svog školskog druga. I šta će jadan, on je samo dijete. A svi smo na djecu slabi, zar ne? Hudi dječak je samo to što jeste. Aman, nije dijete krivo, takvo se rodilo. Ohrabrimo djecu sličnu njemu, neka izađu iz ormara! Neka se ne boje čudovišta koja inzistiraju na tome da djecu treba pustiti da žive neopterećena dnevnopolitičkim trendovima, i poticati da se razvijaju na vrijednostima, a ne na devijacijama koje mediji pobuđuju u njima. Djeca žele biti cool. Ili dovoljno vrijedna da ih neko voli. Ovaj svijet voli homoseksualizam. Pa neka se prilagode, ili trpe. Crtani film! Odgojno sredstvo. Kad ti internet kaže da je najbolji, taj crtani moraš pogledati, ili si luzer. Izbrišeš portal koji potiče poganluk, i miran si.
Portal koji je patriotski „nabrijan“, objavljuje sliku s terena, direkt uslikanu kraj stola neke plesačice pod šatorom na koridi. Doslovno gola žena. Eto, samo su htjeli pokazati da je užasno naše stanje, jer pored stola sjede djeca koja „uče o tim bljuvotinama“. Niko sa imalo obraza ne bi pratio taj portal, kada bi očekivao takve fotografije na news feed-u ovog patriotskog portala. Ali, ma koliko se mi makli od šatora, oni će nam ga unijeti u kuću. Ne zato što mi to hoćemo ili očekujemo od njih. Nego zato što misle da rade nešto dobro kritikujući ono što jeste za kritiku, pa nema veze što serviraju pornografiju, pardon, fotografiju uz vijest svoj djeci i odraslima koji nisu otišli da se time truju i zagađuju. Izbrišeš patriotski portal, jer je negdje izgubio kompas. I miran si.
Ostaju ti i dalje tvoji omiljeni portali sa vjerskim predznakom. Tu ima svašta korisno, a i informiraju nas o svakodnevnim dešavanjima na prikladan način. I onda… Dešava se da ženu u Kiseljaku napadne neki manijak. Udari je, i izvrijeđa je. Čitala sam izjavu ove hrabre i dostojanstvene muslimanke, koja je rekla da ni nju ni njenog muža nije strah nikoga osim Uzvišenog Allaha. Počinilac je prijavljen policiji za napad iz mržnje. Žena nosi hidžab i to se manijaku nije svidjelo. Ni ova vrijedna sestra, a ni njen muž nisu uskukali i zapomagali kako je hidžab kriv za sve. Reći će neko da to ni niko drugi nije uradio. A jeste. Naslovi tipa „napadnuta zbog hidžaba“ su optužili hidžab što je neko budala. I kad to rade ovi patriotski, žele promovisati svoju borbu za prava Bošnjaka da budu to što jesu. Kada takav naslov napišu ovi „afirmacijski“, rade to da bi afirmisali borbu za pravdu. Kada takav naslov upotrijebe ovi prosekularni mediji, koji više ne znaju kud udaraju po crnjacima kojima žele obeshrabriti vjernike i (ili) Bošnjake, rade to upravo zato da podupru tezu da ovdje „takvima“ nema mjesta. Kao, „lijepo smo vam rekli da ne talasate, kakve ba mahrame, kakve postekije, kakvi selami“? To nam žele reći. Ali, šta je sa ovima koji inače afirmišu vjeru i svako dobro koje s njom dolazi? „Napadnuta žena zbog hidžaba“ ima ogromne posljedice. Zar niko o tome nije mislio? Napadnuta je jer je tip idiot. Hidžab je zaštita. Tako kaže Allah Uzvišeni u Kur’anu. To je istina, ostalo je šejtanska obmana. Zar su nam dioptrije na srcu baš toliko velike?? Napao bi ju i da nema hidžab, jer je čuo „Allahimanet“. Ali eto, napao je baš nju, a ne otkrivene djevojčice… Isto kao što je onaj poremećeni komšija napao komšinicu jer ona nosi predubok dekolte, pa mu se hudom našmigalo makar silom ako ne može milom. I kao što je toliko puta neko napao djevojke koje se vraćaju iz diskoteke. Ali one u njih nisu prestale ići. I kao što je neki muž ubio slezenu u supruzi, ali se žene nisu zbog toga prestale udavati. Isto kao što je onaj otac nekog djeteta razvalio vilicu profesoru, ali djeca nisu prestala ići u školu. I kao što je onaj doktor izmasakrirao porodilju, ali nisu trudnice prestale ići u porodilišta. Ne zvuči li vam vijest „napadnuta zbog mahrame“ kao „boj se hidžaba, on je opasnost!“? Ako to objave patrioti, zvuči kao „ugroženi li smo mi Bošnjaci“. Ako to objave dnevnošuplji portali, zvuči kao „ovi opet prosipaju šuplju“. A kako zvuči kada to urade portali sa vjerskim predznakom? Nisu li time izdali sami sebe? „Hidžab je tempirana bomba, sestro, i svaki tren može da ti raznese glavu“? A wallahi, laž je! Ne dešava se nimalo više da neko neku ženu napadne zbog hidžaba, nego što su žene napadnute zbog minjaka. I to svakodnevno. Napadnute su samim tim što ih svaki bolesnik može upijati očima. Mi kao vjernici znamo da je istina u Kur’anu. Zar mi ne bismo trebali razmisliti o tome da ju je možda neko daleko veće zlo zaobišlo upravo zbog njene pokornosti Stvoritelju?
E sad… mogu reći da sam prošla dobar komad dunjaluka. Pod hidžabom. Poznajem stotine (mogla bih reći i hiljade) sestara koje pod hidžabima rade i žive vrlo lijepe i mirne živote širom svijeta. A i živjela sam među Hrvatima (pri tome mislim na Hrvate iz Hrvatske), veći dio života. NIKADA nisam doživjela ništa osim iskazivanja poštovanja i pristojnosti. A šta im je u prsima, nije moj problem.
Poštovana sestra iz „rekli smo vam da su muslimake ugrožene“ vijesti je uradila šta je trebalo, i prijavila policiji. Osaburila, i sretna je zbog toga što nosi hidžab, makar je neko tenkom pregazio. Allah je nagradio. Nije ONA okrivila hidžab, nego psihopatu. A svi koji su došli do vijesti, iskoristili su njen slučaj da promoviraju svoje „rekli smo vam“ stavove. Baš ih briga ugrožavaju li baš oni time našu vrijednu sestru. Mislim, lik i njemu slični joj žive u komšiluku… No, njoj je Dovoljan Allah, vjernica je to. Zato pitam, šta promoviraju portali sa vjerskim predznakom ovakvim naslovima? Pomisle li da su možda time pokolebali neku ženu u odluci da nosi hidžab? Valja nam stati pred Allaha… Vjerski portali su trebali koristiti naslove tipa „Niko ti ne može nauditi osim koliko ti je Allah već odredio“, ili „Ako je određeno da te udari kamion, neće te zaobići, no blago onoj koja se na tom putu nađe u pokornosti Allahu“. Predugi naslovi. Mogu biti kraći. Ali im tekst na vjerskim portalima mora biti dosljadan vjeri koju uzima za predznak svog medijskog djelovanja. Bit ćemo pitani. Riječi su opasna igračka. Kao luk i strijela. Ako je odapneš, sigurno će negdje završiti. Kao musliman koji djeluje medijskim kanalima, preuzeo si obavezu da se ponašaš po vjerskom edebu. A i uvjerenju. Možda su se prioritetno trebali baviti uzrokom problema; dušmani se osjećaju sigurni kraj nas, ovakvih.