Imao je problem s pronevjerom, ali nije znao kako je do toga došlo. Tri godine povjerljivi je računovođa razmišljao o tome bez rezultata, ali jedne noći došla mu je inspiracija te je ustao i zapisao tu misao i ponovo se vratio u krevet.
Ujutro ga je supruga upitala šta je sinoć zapisivao, a on je začuđeno podigao obrve i ustao da nađe zapisano krajnje rješenje za problem koji ga je dugo držao sputanog i uskraćivao mu san.
Inspiracija koju nosi san dešava se spontano, bez uvoda ili nekih povoda.
Najiskrenije govore oni koji imaju najtačnija predskazanja u snu, toliko tačna da je nemoguće razdvojiti san od jave.
Ovakvi ljudi gledaju i vide trećim okom, što podrazumijeva dobivanje mozaika duhovnih i razumskih poruka, miješanje budućnosti sa sadašnjošću, smjesa prakse i spontanosti. To je inspiracija, unutarnja vještina koja crta rješenje, osvjetljava put. Pero je puška koja lovi ovaj pogodan plijen, nova ideja i misao koja nam nešto otkriva i napada bez čekanja, intuicije i duboke vidovitosti i skrivenog čitanja.
Životinje nemaju razuma, tako da se u pronalasku hrane, pića, partnera, u prepoznavanju neprijatelja i prijatelja, određivanju opasnosti i načinu njihovih prevazilaženja – oslanjaju na nadahnuće. Ovaj osjećaj i Allah je nazvao nadahnućem – vahjom: “Gospodar tvoj pčelu je nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi…” (En-Nahl, 68)
Čovjek posjeduje razboritost, a to je sposobnost praktičnog umnog djelovanja s tačno preciziranim početkom i završnicom, i na osnovu ove sposobnosti dolazi do prihvatanja obaveza, preuzimanja odgovornosti i polaganja računa. Posjeduje i instinkt koji malu bebu navodi da doji, plače, da se plaši i raduje i uči.
Posjeduje inspiraciju i pronicljivost: “Onaj kome ne koristi njegova pretpostavka, takvom ne koristi ni ubjeđenje”, kako je to govorio nadahnuti Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji nikada nije rekao: “Mislim da je tako”, a da tako i nije bilo.
U svakom dijelu unutarnje snage, nije bitno da li je to u pitanju šesto čulo ili osjećaji proistekli iz godina iskustva, postoji jedan nejasni dio koji je takav jer je povezan s dušom: “Pitaju te o duši. Reci: ‘Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.’” (El-Isra, 85)
Inspirativno mišljenje, to je istina bez dokaza!
Život daleko od kuće inspirira jer to odsustvo predstavlja jedan vid uskraćivanja, a onaj kome je nešto uskraćeno vidi stvari drugačije i uzima neka značenja iz svog ličnog iskustva.
Kreativni osjećaj nije laž iz Doline džina (Vadi abkar). Kada pjesnik ulazi u novo iskustvo, isključi se od okoline, pa se obične stvari pretvaraju u duboka šaputanja koja kao da govore o njegovom biću i njegovim nevoljama.
Ljubav je izvor inspiracije, a duševna i emocionalna privlačnost izvor je svjetlosti, motivacije i aktiviranja sposobnosti prihvatanja inspiracije. Žena koja ima veliko srce i žive emocije, prima inspiraciju i posjeduje više intuicije od muškarca i sposobnija je da čita nepoznato i otkriva skriveno. Majčino srce strepi za svojim čedom, koje će ostati njeno čedo čak i kad napuni sedamdeset godina. Srce supruge koje je njen vodič koji skoro nikada ne griješi kada odgovara na pitanja i strahovanja ili koji joj pruža zadovoljstva, nade i žudnje za budućnost.
Žena ima više inspiracije zato što ona više voli.
Neiskvarenost osobe, čija je unutrašnjost čista i bogobojazna, čiji je jezik pravilan i sa kojeg se mudrost čista salijeva, izvor je inspiracije: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti…” (El-Enfal, 29)
Čisto i neiskvareno srce poput je uglađenog ogledala na kojemu se vide stvarne slike.
U trenucima osame i upućivanja predane dove, čovjek se nalazi u Allahovoj blizini i to saznanje postaje mu inspiracija da postane posvećeniji u dovi: “Gospodaru moj, nadahni me uputom!”
Allah je Taj koji nadahnjuje, dova je put ka postizanju nadahnuća, a iman je motivacija.
Smirenost je duševno stanje povoljno za inspiraciju, to je došaptavanje meleka.
Nadahnuće je meleksko stanje, a osama može biti povod za razmišljanje i pripremanje duše za primanje Božanskog izliva. Zato se i ne treba čuditi što iščekivanje namaza briše grijehe i podiže stepene, a ni itikaf nije bez razloga bio praksa poslanika. Allah je Svome Poslaniku dostavio Objavu uvažavajući njegov ibadet u kojem je proveo nekoliko noći u pećini Hira.
Dugo sam vremena proveo u razmišljanju o nečemu što nije bilo zanemarljivo, pa je u jednom posebnom trenutku – kada više nisam bio u stanju razmišljati, i kada se izlaz nije nazirao, i kada je ponestalo svih razloga koji bi mi ukazivali na to da se rješenje može naći – rješenje ipak došlo.
Ne dozvoli da briga postane sistem tvoje zaštite, a ni insistiranje, jer pretjerano insistiranje sprečava inspiraciju, i ne žuri, jer je žurba “šejtanovo djelo”.
Ne dozvoli da te trenuci razočarenja navedu na odustajanje od rješenja, jer zadnji stadij šejtanskih došaptavanja jeste da te navede na pomisao da su zatvorene sve opcije rješenja: “Šejtan vas plaši neimaštinom…” (El-Bekare 268), “…i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)
Neka nada ispuni tvoje srce, makar i ne vidio zrake svjetla!
Moguće je da te žar inspiracije obuzme dok gledaš u ljude ili slušaš njihove riječi, “čitaš” njihova lica, dok posmatraš prirodu i razmišljaš o njenim sferama i bajnim prizorima.
Obični pogledi, nova poznanstva s nekom osobom, knjigom, državom, poslom ili stanjem, novi je predznak vibracija nadahnuća koje donose različitosti.
Ne može se ostaviti razmišljanje, obrazovanje i iskorištavanje intelektualnih kapaciteta, međutim, u životu nije dovoljno samo to.
Stotine uspješnih svjetskih bogataša i biznismena potvrdili su da se poslovnim poduhvatima oslanjaju na studiju izvodljivosti, ali i pored toga, uzimaju u obzir još jednu bitnu stvar, a to je pronicljivost ili nadahnuće.
Prijašnje iskustvo je temelj.
Konstantno čitanje je građevina.
Život je akumuliranje: mlada osoba je aktivnija, ima više povjerenja i rezultata, dok su stariji zreliji i mudriji. Ovakva prirodna podjela delegira trenutnog aktivistu za koji traga za uspjehom kada za to postoje uvjeti.
Omladina preuzima inicijativu promjena dozvoljavajući starijima da predvode jedan segment, ali uz njihovo nadgledanje i procjenjivanje svih dešavanja. Rutina s kojom se saživjelo ubija dušu, uništava ambicije i kreativne sposobnosti, umanjuje snagu duše i čovjekovu težnju za ostvarenjem želja i snova.
Društvo utemeljeno na vojnoj i režimskoj diktaturi i primjeni strogih odgojnih kazni rezultirat će privremenom i površnom poslušnošću građana, u čijim će se dušama razvijati osjećaj razočarenja i prezira koji će nagrizati plemenite osobine, tako da će na kraju ostati uvehle duše bez osjećaja za ljubav, prijateljstvo i odanost.
Ograničene socijalne prilike: niska stopa otvorenosti prema drugima, poslovnih sadržaja i svjesnosti o osnovnim životnim potrebama, u zajednicima koje imaju visok procenat mlađeg stanovništva, ciljano dovode mladu osobu do stanja inertnosti izazivajući u njoj osjećaje mržnje i zavisti, tako da odbacuje samoizgradnju i napredovanje i fokusira se na istraživanje ljudi oko sebe.
Kada čovjek vježba svoje srce, kao što vježba mozak i tijelo, da bude čuvar svoje čistoće, da odbacuje ismijavanje i nanošenje boli, da ne prihvata osjećaje prezira i mržnje, to znači da kod njega postoji velika spremnost za prihvatanje nadahnuća.
Nadahnuće ne zabranjuje dozvoljeno – halal, niti dozvoljava zabranjeno – haram, to je iskra koja bljesne u duši i isija nadahnutu riječ obavijenu mudrošću, ljepotom i prijemčivošću, tako da onaj kome je upućena kaže: “Istakao si ono što osjećam, baš kao da sam to ja rekao.”
To su riječi uspjeha koje sebi prisvajaju mnogi očevi.
Ponekad i ne znaš razlog zbog kojeg te nadahnuće vodi ka nečemu, kao što se to desilo vatrogascu koji je učestvovao u gašenju jednog požara. Kada su uspjeli da spase sve ljude, on je osjetio nekakvo previranje u sebi i ponovo je ušao u zgradu koja je gorjela, popeo se do prostorije ispunjene dimom u kojoj je ugledao uplašenog i izgubljenog dječaka koji je pokušavao da nađe skrovište pod krevetom. Brzo ga je uzeo u naručje i krenuo ka izlazu, a samo nekoliko minuta nakon njihovog izlaska, srušio se plafon sobe.
U srcu ovakvog čovjeka sasvim sigurno nema ni trunke mržnje i pakosti, ne vode ga interesi ni porivi samodopadanja i dokazivanja, tako da njegovi postupci ne treba da izazivaju čuđenje.
Budi i ti ovaj čovjek i traži dijete koje ćeš, uz Allahovu pomoć, spasiti, a moguće je da ga nađeš i čuješ kako jeca u tvojoj blizini ili čak i u samom tebi. Vrati mu njegov osmijeh!
____________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________