Ah taj nikab! (Islam po neislamskim aršinima)

sanel
By sanel
Piše: Elvedin Pezić
Na prostorima naše drage Bosne u proteklih nekoliko dana aktuelizirano je pitanje nikaba-burke. O tome se govori na svakom koraku. O tome nažalost govore mnogi, osim onih koji su pozvani da o tome govore. Mnogo je toga što bi se u pogledu tog pitanja trebalo kazati, a ja ću se u ovom skromnom tekstu usredotočiti na jednu stvar, koja je po meni ključni faktor u ovim dešavanjima.
 
Prateći ko govori o ovoj tematici, možemo zaključiti da se javnosti želi nametnuti percepcija da je pitanje nošenja nikaba-burke političko pitanje o kojem se treba raspravljati u parlamentu. Postoje i oni koji ovo pitanje povezuju sa bošnjačkom tradicijom, što je u osnovi pozitivna i ispravna stvar, ali ako preciznije pogledamo na to pitanje, vidimo da i takav pristup ovom pitanju nije ispravan.
 
Ispravno je da se pitanju nikaba-burke treba pristupiti sa pravnog aspekta, i da o tome isključivo treba da govore pravno školovani i kompetentni ljudi. O tom pitanju ni pod razno ne treba da govore političari, novinari, žene po ulici, pa čak ni žene koje nose mahramu itd. Zato što govor o tom pitanju jednostavno nije u domenu njihovih mogućnosti. Mi smo tu stvar, sagledavanje i prihvatanje svojih stvarnih mogućnosti, u pogledu ovodunjalučkih-svjetovnih stvari veoma dobro shvatili, ali kada je u pitanju vjera, a naročito islam, tada ta općepoznata pravila zaboravljamo. Zamislite kako bi bilo da se od automehaničara traži da govori o pitanjima presađivanja srca, ili da se od nekog pastira traži da govori o pitanjima nuklearne energije? Normalno da bi to svako iole normalan osudio, znajući da oni o tome ne znaju i ne mogu da govore. A ako bi ipak govorili,  ono što bi kazali bilo bi više nego smiješno. Identična stvar je kada o pitanju nikaba-burke govore političari ili novinari, ne uzimajući u obzir činjenicu da nisu kompetentni i da će ono što kažu biti toliko smiješno i žalosno kao kada bi automehaničar (na osnovu svojih iskustava opravke motora u automobilima) pokušao nekom bolesniku da izvrši transplantaciju srca. Kako li bi on to uradio, ne treba ni zamišljati!
 
Postavlja se pitanje: zašto se pitanju nikaba-burke ne pristupi sa prave strane, a to je pravna strana? Odgovor je više nego jednostavan, zato što bi se na taj način ljudima predstavila istina. Ljudi bi shvatili da nikab nije nikakav bauk, da to nije nikakva  novotarija koju u cijeli svijet izvozi Saudijska Arabija, da to nije nešto zbog čega neko dobija platu, već je stvar koja ima utemeljenje prvenstveno u hanefijskom mezhebu-pravnoj školi, po čijim se mišljenjima oficijelno vlada institucija Islamske zajednice na prostorima Bosne. Ljudi bi shvatili da je to jedno od osnovnih ljudskih prava koje je zagarantovano čovjeku konvencijama za ljudska prava.
Pitanje nošenja nikaba-burke u pravnim knjigama je općepoznato pitanje, toliko da je skoro pa nemoguće naći knjigu islamskog prava a da u njoj nije spomenuto pitanje nošenja nikaba, i nikada nije bilo predmet rasprave u pogledu toga da li je to od vjere ili ne, već je bilo predmet polemisanja učenjaka da li su žene muslimanke obavezne da nose nikab, ili je to samo pohvalan čin. Kako čitalaštvu ne bismo ostali dužni, spomenut ćemo  nekoliko citata iz knjiga samo hanefijskog mezeba u pogledu nošenja nikaba-burke, kao i citate nekih učenjaka našeg podneblja, kako bi shvatili da je to stvar koja se isključivo i prvenstveno treba vezivati za vjeru, a nikako za evropske trendove ili trendove „komšija“ koji žele da muslimanima skroje islam po svojim aršinima.
 
U hanefijskom djelu ”Medžmeul-enhur”, 1/122, stoji: ”Navodi se u djelu El-Munteka (poznato djelo hanefijskog fikha): ‘Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a u naše vrijeme ženi je vadžib nositi nikab, i ne samo vadžib, nego farz” (farz je, u hanefijskoj pravnoj školi, pritvrđeniji stepen naredbe od vadžiba).
Ibn Nudžejm el-Hanefi veli: ”Kažu naši (tj. hanefijski) učenjaci: U naše vrijeme je, zbog povećanog stepena smutnji, zabranjeno da mlada žena otkriva svoje lice u prisustvu muškaraca.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.) Ibn Nudžejm rođen je u Kairu 926. h.g., a umro je 970. h.g. i pogledajte u kakvom kontekstu spominje nošenje nikaba-burke,  pa šta bi tek ovaj učenjak hanefijskie pravne škole kazao da je kojim slučajem živio u današnjem dobu?!
 
U djelu El-Hedije el-alaijje stoji: «Mladoj ženi se zabranjuje otkrivanje lica zbog straha od fitneluka.»

Kaže imam En-Nesefi, jedan od najpoznatijih komentatora Kur’ana iz hanefijske pravne škole, komentarišući riječi Uzvišenog Allaha: O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se»: «Tj. neka spuste svoju odjeću i neka pokriju svoja lica.» (3/45)
U komentaru pomenutog ajeta, Ebu Su’ud, također poznati mufessir iz reda henefijske pravne škole, i nekadašnji šejhul-islam Osmanske države, u svom tefsiru Iršadul akli selam ila mezaja el-Kuranil-kerim, kaže: «Tj. neka pokriju svoja lica i svoja tijela.» (7/115)

 
Ismail Hakki el-Brusevi, također mufessir hanefijskog mezheba, u svom tefsiru Ruhul-bejan, koji je bio jedno od omiljenih djela uleme na ovim prostorima, u komentaru pomenutog ajeta, kaže:
«Ajet znači neka pokriju svoja tijela i svoja lica kad izađu iz kuća radi potrebe i neka ne izlaze otkrivenih lica i tijela.» (7/240)
 
Ebu Bekr el-Džessas, u komentaru istog ajeta, kaže:
«U ovom ajetu je dokaz da je mladoj ženi naređeno pokrivanje lica.» (3/458)
Poznati mostarski muftija Ali Riza Karabeg spominjući ovaj ajet kaže:
«Tj. na obraze i sve ostalo. U ovome su suglasni svi komentatori koji među nama kolaju.» (Rasprava o hidžabu)
Citati koje smo naveli jasno upućuju da kod klasičnih učenjaka hanefijskog mezheba ne postoji razilaženje da je žena u vremenu u kojem se nalazimo obavezna pokriti lice.
 
Od savremenih  učenjaka hanefijskog mezheba spomenut ćemo govor šejha Vehbi Sulejmana el-Gavudžija, komentatora djela Multakal-Ebhura koji je preveden i kod nas, koji kaže:
«Osnova u mezhebu Ebu Hanife jeste da je ženi dozvoljeno da otkrije lice i šake kada je u sredini u kojoj su i muškarci i žene čestiti. Međutim, kada se ta osnova promijeni i nije se sigurno od fitneluka, tada je ženi obavezno pokrivanje cijelog tijela i lica i šaka, kao preventiva od fitnelika i onome što vodi ka tome. Tako da je propis hanefijskog mezheba u ovom našem vremenu, a takav je propis sva četiri mezheba, da je ženi haram da otkrije svoje lice osim u slučaju nužde, a Allah najbolje zna.» (El-Meretul-muslime, 201-202)
 
Poznati alim naših prostora Mehmeda ef. Handžić, kaže:
«Za nevolju žena može otkriti lice i ruke do iza šaka. Ostalo tijelo treba da joj je uvijek pokriveno pristojnom odjećom kada se pojavljuje pred, za nju, stranim muškarcima. Osim toga, ženi je naređeno da što više boravi kod kuće, baveći se kućnim poslom, i da se ne miješa sa muškarcima.» (Islamske teme, 160.) Šta bi samo kazao uveženi ef.Handžić da vidi kako se „u skladu sa modom“ pokrivaju žene u današnjem dobu i čak šta više one su te koje govore pred kamerama o propisima nošenja nikaba
 
Nakon svega spomenutog zaključujemo sljedeće:
 
–    Najpozvaniji da o pitanju nikaba-burke govore su pravno školovani i učeni ljudi, oni koji će to pitanje ljudima predstaviti kroz prizmu islama-pravnih škola i njihovih stavova. U današnjem dobu na prostorima Bosne to pitanje na svojim plećima bi trebala da ponese institucija IZ-a. Treba da u javnosti izađe sa jasnim stavom; da je pitanje nikaba-burke vjersko pitanje, da to nije nikakva novotarija, niti da je to pitanje o kojem treba da govore političari, već da je pitanje koje ima podlogu u pravnoj školi-mezhebu čiji stavovi se oficijelno prakticiraju na  našim prostorima.
 
–    Konvencije o ljudskim pravima su zagarantirale slobode ispovijedanja vjere, što svakako sa sobom nosi i oblačenje shodno onome što vjere nalaže. Samim time, smiješno je i neopravdano potezanje pitanja  zabrani nošenje nikaba-burke u našoj državi. Kao što nikada niko nije spomenuo u parlamentu odjeću pripadnika druge konfesije, tako je isto potezanje pitanje nošenja nikaba-burke neosnovano, čak štaviše, napad je na osnovna ljudska prava.
 
–    Ne sumnjam, na osnovu prethodnih iskustava, da postoje oni u koje se pokazuje prstom, zbog lažnog autoriteta kojeg uživaju kod neukog naroda, koji su spremni izaći pred kamere i kazati kako je pitanje nikaba-burke pitanje tradicije, ili da je to novotarija donesena u Bosnu iz Saudijske Arabije, a sve je to govor kojim pokazuju svoje neznanje, a koji nažalost ima prođe kod neukog naroda. Više je nego smiješno tvrditi da je nikab-burka novotarija donesena iz Saudijske Arabije u Bosnu, a knjige u kojima su učenjaci govorili o nikabu pisane su prije nekoliko stoljeća, kada nije bilo ni pomisli na državu Saudijsku Arabiju.
 
–    Također, postoje oni koji pokazuju svoj novinarski „profesionalizam“  na način što spominju da  žene koje nose nikab-burku primaju platu za taj čin. Zašto ti „profesionalci“, koji su do sada na stotine puta uhvaćeni u laži, nisu za spomenutu činjenicu donijeli validan dokaz. Njihove otrcane fraze „po našim saznanjima“ mogu imati prođe kod neukog insana, ali to nikako ne prolazi kod ljudi koji objektivno gledaju na stvari. Kako je samo providna ta laž koju neprestano ponavljaju. Zar je moguće da se na državnom nivo, jer širom Bosne, hvala Uzvišenom Allahu, ima žena koje nose nikabe-burke, postoje podjele novca i da to novinarska „šnjuhana“ nikada nisu uspjeli dokazati i validnim dokazima potvrditi?! Zar je moguće da su te žene toliko organizirane, toliko oprezne, da se nikada nijedna žena lažno nije uspjela ubaciti u taj platni spisak, samo kako bi to izišlo na vidjelo?! Da nije žalosno, bilo bi smiješno, kako velik broj Bošnjaka vjeruje u to!

Napomena: Citati sa mišljenjima učenjaka hanefijske pravne škole preuzeti su iz članaka koji su objavljeni na internetu od strane mr. Safeta Kuduzovića „Nikab u kandžama drskosti“ i teksta kurra hafiza Dževada ef. Gološa „Hanefijska pravna škola i vjerska praksa Bošnjaka“

Share This Article