Postavljeno mi je pitanje o stavu šerijata u vezi s izvršenjem suicida pod pritiskom siromaštva i neimaštine.
Ovo je pitanje za koje nije potrebno navoditi “mišljenje”, jer to je obuhvaćeno propisom i Allaha, a i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po kojem je to to haram i veliki grijeh, što je potvrđeno i konsenzusom učenjaka, za koji je Allah zaprijetio riječima: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u Vatru baciti, to je Allahu lahko.” (En-Nisa, 29–30)
Teški uvjeti u kojima živi veliki broj ljudi u islamskom svijetu pojašnjavaju nam razloge, ali ne opravdavaju i ne dozvoljavaju takav čin. Mi ne treba da donosimo presudu o pojedincima, jer je to poznato samo Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je za onoga koji je sebi isjekao ruke pa iskrvario i umro: “Gospodaru, oprosti njegovim rukama!” (Bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu)
Iako su islamski učenjaci na različite načine protumačili ovaj hadis, on potvrđuje jedno važno šerijatskopravno pitanje, potvrđeno konsenzusom islamskih učenjaka, a to je da samoubica nije otpadnik od vjere, nego da je vjernik-grješnik.
Pozivamo muslimanske vlade da se što prije usmjere ka popravljaju stanja, otklanjanju nepravde, nebrige i ignoriranja, rješavanju pitanja nezaposlenosti i siromaštva, da svima otvore vrata mogućnosti i pruže priliku da učestvuju u ozbiljnim razvojnim projektima, da se bore protiv klasnih razlika, korupcije i administrativnog nereda, raspodjele državnog bogatstva, kako bi se očuvao mir i sigurnost i sprovela od Allaha naređena pravda: “…kada ljudima sudite, da pravično sudite.” (En-Nisa, 58)
Životno iskustvo, a i tekstovi iz sunneta ukazuju na to da je siromaštvo uzrok mnogih zala. Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Da se siromaštvo otjelovi u liku čovjeka, ja bih ga ubio!” Također se bilježi: “Siromaštvo je vrlo blizu nevjerstva.”
Pod rješavanjem siromaštva ne podrazumijeva se samo obezbjeđivanje elementarnih potreba za život, poput hrane, nego to obuhvata i djelovanje s ciljem zadovoljenja potrebe ljudi da budu priznati i poštovani, zaštite njihovih prava i interesa, omogućavanje dostojanstvenog, mirnog, nenasilnog i slobodnog izražavanja osjećanja i težnji, u skladu sa zakonima.
U nekoliko muslimanskih zemalja zabilježene su pojave ovakve vrste samoubistava do kojih je dovelo potpuno uništenje ličnosti građana, što je pokazatelj do koje su granice dosegli razočarenje i frustracije, koji zatvaraju životne vidike i tako uništavaju nadu i optimizam.
Život u mnogim muslimanskim zajednicama sveden je na puko preživljavanje, čime je tim narodima onemogućeno sudjelovanje u društvenim i kulturnim dešavanjima, ali to je dovelo i do slabljenja i narušavanja njihovog imanskog stanja, a time i do gubljenja dostojanstva, nedostatka povjerenja i solidarnosti. U svemu tome veliku je ulogu imao medijski, obrazovni i socijalni sektor.
Što je dovelo do takvog tragičnog stanja, čiju završnicu zna samo Allah, koje može destabilizirati zajednicu i sigurnost u bilo kojoj zemlji?!
Sva ova dešavanja odvijaju se u sjeni medijske ekspanzije i stvaranja “republike marginaliziranih” koja pruža mogućnost izražavanja putem novih vrsta medija i društvenih mreža, satelitskih kanala, koji prate sva trenutna dešavanja i pružaju mogućnost komuniciranja, organiziranja i koordiniranja, okupljajući milione ljude. Uzmimo za primjer Facebook koji ima oko milijardu korisnika, uglavnom omladine: da je država, bila bi druga po broju stanovnika, nakon Kine!
_______________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
_______________________