Piše: Ibrahim b. Omer Es-Sekran
Mnogi se ljudi pitaju: “Šta prvo da proučavam u Kur’anu?” Kur’an obiluje činjenicama koje treba proučavati i o kojim treba razmišljati. Valja znati da postoje mnogi ključevi za razumijevanje Kur’ana. Najbolji način i najkorisniji ključ jest da se razmišlja o onome što Kur’an izlaže o Allahu, kao i o ajetima koji govore o ahiretu. Mnogi koji se smatraju savremenim misliocima smatraju da su praktični propisi najvažniji, dok je znanje o Allahu sekundarna stvar. A to nije tako. Šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao je: “Kur’anski ajeti koji govore o vjerovanju važniji su od ajeta koji se bave praktičnom djelom islama.”[1] Stoga žalim svakog nevjernika zato što nije upućen u znanje o Gospodaru. Kakva je korist od toga da čovjek poznaje brojne nauke, a ne poznaje ono što je najbitnije u životu? To je slično poznavanju sporednih, a neupućenost u glavne ulice. Onaj ko ne poznaje glavne ulice neće se snaći u gradu i lutat će. Nazadni su svi oni koji nemaju znanje o Gospodaru svjetova!
Tužan sam zbog toga što mnogi koji se smatraju savremenim arapskim misliocima zanemaruju znanje o Allahu, koje je izložio Kur’an. Prvi muslimani, od kojih smo naslijedili znanje o šerijatu, bili su krajnje upućeni u znanje o Gospodaru. Naprimjer, ko razmisli o poslanici imama Ahmeda, u kojoj je pobio mišljenje bezbožnikā, ili poslanici imama ed-Darimija, u kojoj kritizira neke ljude, bit će iznenađen dubinom njihova poznavanja Kur’ana i spoznajom Allaha. Bit će, isto tako, oduševljen njihovim povezivanjem ajetā, jer oni nisu znali samo izraze ili fraze, znali su povezati Božije riječi i to predočiti čitaocima.
Jedan od načina da se okoristi Kur’anom jest i da se razmišlja o kazivanjima o vjerovjesnicima koja se u Knjizi ponavljaju, a u svakom kazivanju rečeno je nešto što u drugom nije. Jasno je da ova kazivanja nisu pripovijetke za zabavu, nego su primjeri pomoću koji Kur’an dostavlja određene poruke. Učač Kur’ana razmišlja o tome šta je Allah htio reći određenim kazivanjima. Iz njih se može naučiti kako su vjerovjesnici obavljali ibadete i kako su se odnosili prema Allahu. Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapisao je: “Kur’an kazuje i o vjerovjesničkim dovama, pokajanju vjerovjesnika i njihovom traženju oprosta…”[2]
Važno je razmišljati i o kazivanjima o grešnim narodima, te o dobrim i pobožnim ljudima, izvlačeći poruku iz tih kazivanja.
Razmisli kako Allah navodi pokoravanje Njemu, oslanjanje na Njega, uvjerenost u vjerske istine, iskrenost, traženje oprosta, slavljenje Allaha, ustrajnost, iskrenost, preporučivanje dobra, a odvraćanje od zla i tako dalje (neka od ovih djela spomenuta su u Kur’ani-kerimu i sedamdeset puta), zatim primijeti da savremeni mislioci sve ovo zanemaruju.
Kakva je samo šteta u tome da djela koja Allah voli i koja hvali, a koja su mjerilo uspjeha i napretka, budu na margini!
Kad učač Kur’ana razmišlja o tome kako Allah kazuje za Kur’an da je uputa, pojašnjenje, svjetlo, iz toga zaključuje da Gospodar ne želi da Kur’ani-kerim bude zagonetka i da ljude odvede od Pravog puta. Kur’an je daleko od toga. Zbog toga je šejhul-islam Ibn Tejmijja: “Allah, džellešanuhu, htio je da časni Kur’an bude opća uputa, kojeg je Allah objavio kao objašnjenje ljudima, i u kojem je naveo dokaze koje mogu razumjeti svi ljudi.”[3]
Ovo ne znači da pobožni ljudi nisu bili počašćeni od Allaha dodatnim razumijevanjem Kur’ana i da im se nisu otkrivali skriveni putokazi, koji nisu bili vidljivi ostalim ljudima. Srce koje je ispunjeno bogobojaznošću vidi ono što ne vidi ono koje je zaslijepljeno prohtjevima. Šejhul-islam Ibn Tejmijja govori o tome u mnogim svojim djelima. Između ostalog, on je rekao: “Jasno je da u kur’anskim ajetima ima značenja u koja ne mogu proniknuti svi ljudi. Ljudi se, dakle, razlikuju u pogledu razumijevanja Kur’ana, Božije knjige, kojeg uče noću i danju.”[4]
Iz kur’anskih ajeta može se izvući i korist tako što će čovjek razmišljati o brojnim primjerima koji se u njima navode, a koji se odnose na pojedince i zajednice. Allah, džellešanuhu, rekao je: “Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili” (Hašr, 21); “U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere…” (Rum, 58).
Nema dobra u onom čovjeku koji ne razmišlja o Kur’ani-kerimu i koji, otuda, ne izvlači iz njega pouke i koristi. Svevišnji Allah rekao je: “Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću” (el-Enfal, 23). Kad god čovjek opazi da je zanemario Kur’an ili da je zanemario razmišljanje o njemu, neka se sjeti ovog kur’anskog ajeta, i obuzet će ga strah.
“Kur’an je izvor s kojeg piju svi ljudi, i svako iz njega izvuče onoliko koristi koliko mu je Allah odredio”, govorio je šejhul-islam Ibn Tejmijja.[5]
_________________________________
[1] Der’ut-tearudil-akli ven-nakl, 5/358.
[2] Telhisul-istigasa, 1/161.
[3] Medžmuul-fetava, 9/211.
[4] Der’ut-tearudil-akli ven-nakl, 7/427.
[5] Der’ut-tearudil-akli-ven-nakl, 7/427.