Piše: Ibrahim b. Omer Es-Sekran
Kad čujem neke islamske teoretičare da govore o neophodnosti pobijanja savremenih pogrešenih teorija pomoću opširnih naučnih rasprava, nimalo ne krijem da poštujem njihovo nastojanje da se sačuva islamsko poimanje. Međutim, mnogo sam sumnjičav glede uspješnosti takvih rasprava.
Imam svoje stajalište s tim u vezi, ali ga ne iznosim često, jer smatram da neki islamski teoretičari smatraju da je ono obeshrabrujuće, i stoga šutim. Moje stajalište je da se savremenim pogrešnim teorijama ne treba pridavati tolika pažnja i da se one mogu pobiti na daleko jednostavniji način. Kad bismo uspjeli muslimansku omladinu koja je željna istine potaknuti na razmišljanje o sadržaju kur’anskih ajeta i na proučavanje Knjige, sve bi teorije o kojima ovdje govorimo bile beznačajne i ne bi imale nikakav utjecaj na istu tu omladinu od prvog čitanja Kur’ani-kerima s razmišljanjem.
Kad bi mladić, tragalac za istinom, proučio kur’anske ajete koji govore o ništavnosti nevjernikā, i ajete koji govore o dunjaluku kao sredstvu, a ahiretu kao cilju, i kur’anske ajete koje govore o čuvanju od grijeha, čednosti i čestitosti, i kur’anske ajete koji govore o odbacivanju bilo koje ideje koja nije u skladu s Kur’anom, i kur’anske ajete koji govore o obavezi čuvanja zajednice i društva kroz preporučivanje na dobro, a odvraćanje od zla, i kur’anske ajete koji ograničavaju ličnu slobodu kroz kritiziranje i samoobračun, i ajete koji govore o iskonskom sukobu dobra i zla, i ajete koji govore o valjanosti šerijata za svaku društvenu zajednicu, i kur’anske ajete koji odbacuju pretpostavke, a potvrđuju uvjerenje, i kur’anske ajete koji govore o pretvaranju jedne zajednice ljudi u majmune prezrene jer su sveti tekst prilagodili svojim željama i prohtjevima, i kur’anske ajete koji ukazuju na vezanost prirodnih katastrofa s grijesima i prijestupima, i ajete koji govore o prioritetima preporoda društva, to jest da prvo treba pozivati u tevhid i vjerovanje, a zatim u obavezne te u dobrovoljne ibadete i da naposlijetku treba graditi svijest muslimana – kad bi, dakle, proučio ove ajete, kakav bi trag na njega mogle ostaviti kojekakve teorije protiv kojih se bore oni koji ih smatraju isuviše opasnim? To je tako, jer se ovdje radi o Božijem govoru, koji je istina i glede kojeg se ne može biti podvojeno, za razliku od teorije koju donose ljudi, i glede koje se ne može zauzeti neutralan stav.
Akoli uspijemo potaknuti omladinu na razmišljanje o Kur’ani-kerimu, bit ćemo prezadovoljni rezultatima. Jedno iskreno čitanje Allahove knjige korisnije je od svih naučnih rasprava i složenih dokazivanja. Časni Kur’an mijenja čovjeka, njegova mjerila, odnos prema nauci, stvarnosti i historiji, pogotovu ako je čovjek svjestan činjenice da Kur’ani-kerim nije knjiga koja donosi puke informacije kojima treba pristupiti teoretski, već da je poslanica koja nosi poruku i donosi sistem života.
Onaj ko se otuđi od Knjige, taj je dopustio svojim prohtjevima da ovladaju njime, pa će zalutati u bezdan licemjerja u teoretiziranju. Počet će govoriti, kao što i neki drugi govore, da je poštovalac vjerskih pravila, ali će biti svjestan da je sve ono što govori oprečno Kur’anu. Onom ko ima ispravnu namjeru i ko u obzir uzima suštinu, a ne formu bit će dovoljno da Kur’ani-kerim uči nepristrasno. Bolestan je onaj ko daje prednost formi nad suštinom, i takvog će teoretirziranje odvesti u zabludu. Šejhul-islam Ibn Tejmijja u djelu er-Reddu alel-mentikijjin zapisao je sljedeće: “Što je neko pitanje preciznije i zamršenije, to je korisnije za neke ljude jer su navikli na duge rasprave o preciznim stvarima. Takvi se ne raduju razmatranju jasnih pitanja za koja ne trebaju duge pripreme. Postoje i ljudi koji smatraju da moraju naučiti i proniknuti u pitanja u koja na može proniknuti obični svijet, da bi se tako od njih razlikovali.”
Na koncu, jamčite mi da će neko od vas proučiti Kur’ani-kerim razmišljajući o njemu, ja vam jamčim da će biti iskren vjernik onaj koji slijedi sunnet i prve generacije muslimana. Neka časni Kur’an bude osnova, a sve ostalo neka budu pomagala.