Priredio: Selmir Omer Hadzić
1 – Pritvrđivanje pet Allahovih lijepih imena, a to su: ”Allah”, El-Hajj”, ”El-Kajjum”, ”El-‘Alijj”, ”El-‘Azim” i sve ono što ona sadrže od svojstava i atributa.
2 – Pritvrđivanje izdvajanja Allaha Uzvišenog sa (Uluhijjetom) Božanstvenošću u riječima Uzvišenog: ”Nema boga osim Njega.”
3 – Odgovor mušricima koji uz Allaha pritvrđuju drugog boga, ili čak druga božanstva.
4 – Potvrđivanje svojstva života ”El-Hajat” Allahu uzvišenom, te da je to savršeni i potpuni život, kojem ne prethodi nepostojanje, niti će ga sustići prestanak niti nestanak, niti se opisuje sa manjkavostima i nedostacima, kao što kaže Uzvišeni: ”On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve.” (Prijevod značenja Al-Hadid, 3.) Isto tako je rekao: ”Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti.” (Prijevod značenja Al-Furkan, 58). Također je rekao: ”Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Prijevod značenja Ar-Rahman , 26-27).
Kada je riječ o našem životu njemu prethodi nepostojanje a slijedi mu prestanak i nestanak, i cijeli naš život je manjkav, zato ga je Allah i opisao kao (dunja) donji i niski život. Međutim, Allahov život je savršen sa svih aspekata, zbog Allahovih riječi: ”El-Hajj” jer je određeni član ”El” ovdje u funkciji sveobuhvatnosti, tj. Sakupljanja svih značenja savršenog života kao da kaže: Ne postoji osim Njega niko živ a da je takvih osobina, niti ima neko ko živi savršenim životom osim Allaha Uzvišenog i Plemenitog.
5 – Pritvrđivanje kajumijjeta Allahu Uzvišenom, zbog Njegovih riječi: ”El-Kajjum” a ovaj opis nikako ne može imati stvorenje, jer ne postoji stvorenje a da nije u potrebi za drugim: Mi smo tako u potrbi za radnicima, a radnici su u potrebi za nama, nama su potrebne žene, a i ženama smo mi potrebni, nama trebaju djeca, a djeci trebamo mi, nam treba imetak, a i imetku smo potrebni mi sa strane njegovog čuvanja i unapređivanja, svi mi smo u potrebi za Allahom Uzvišenim i Plemenitim, zbog Njegovih riječi: ”O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Prijevod značenja Fatir, 15.) Među nama ne postoji niko ko se brine o drugima u svim stanjima, već je to u određenim i skučenim situacijama. Zato je i rekao Uzvišeni: ”Zar je Onaj, koji nad svakim bdi, što god on uradi.” (Prijevod značenja Ar-Ra’ad, 33.) znači Allah, jer ne postoji niko drugi osim Njega ko bdije nad svakom dušom i svim onim što ona uradi.
6 – Od faida ajeta je i to da je Allah uzvišeni neovisan od svega mimo Njega, i da je sve drugo u potrebi za Njim i o njemu ovisno. Međutim, ako bi ti kazao: Kako da spojimo između toga i između riječi Uzvišenog: ”O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći.” (Prijevod značenja Muhammed, 7.) i riječi Uzvišenog: ”A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomažu.” (Prijevod značenja Al-Hadždž, 40.) pritvrđujući tako da i Njega pomažu.
Odgovor je: Ovdje se pod pomaganjem Allaha misli na pomaganje njegove vjere.
7 – Ovaj ajet sadrži Allahovo Najuzvišenije i Najveće ime, koje se nalazi u riječima Uzvišenog: ”El-Hajju-l-Kajjum”-”Živi i Vječni.” Ova dva Časna imena su spomenuta na tri mjesta u Kur’anu: u surama Ez-Zehrevejn-El-Bekare i Ali-Imran te u suri Taha. U suri Al-Bekare u ajetu: ”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!” (Prijevod značenja Al-Bekare, 255.), a u suri Ali-Imran: ”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!” (Prijevod značenja Ali-Imran, 2.), a u suri Taha: ”Ljudi će se Živome i Vječnome pokoriti.” Prijevod značenja Taha, 111.) Učenjaci kažu: Najveličanstvenije i Najveće Allahovo ime je u ova dva imena zato što ona u sebi sadržavaju sva druga lijepa imena, tako je svojstvo savršenstva i potpunosti sadržano u imenu ”El-Hajj” a svojstvo dobročinstva i vlasti u imenu ”El-Kajjum”.
8 – Od koristi ajeta: Nemogućnost pospanosti, drijemeža i sna za Allaha Uzvišenog i Plemenitog, zbog savršenosti Njegovog života, i Kajumijjeta-Njegove vječnosti da Ga čak ne zadešava ni najmanji nedostatak ili manjkavost, zbog riječi Uzvišenog: ”Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!” Ovo je negacijsko i odrično svojstvo (sifetu menfijje) a vjerovanje u u negacijska i odrična svojstva u sebi obuhvata dvije stvari: Jedna od njih je: vjerovanje u apsolutnu nemogućnost pomenutog svojstva, a druga je: pritvrđivanje potpunosti suprotnog svojstva. Zato što se na savršenstvo ponekad gleda sa strane učestalosti i većine, pa makar i bilo nekih nedostataka, međutim, kada se zaniječe i zanegira nepostpunost i nedostatak to znači da se radi o potpunosti i apsolutnom savršenstvu koji ni u kom slučaju nema nikakvih nedostataka. Primjer ovog je kada se za nekoga kaže: Taj je darežljiv, ovo se može odnositi na činjenicu da je on uglavnom i najčešće plemenit. Međutim, kada se kaže: Taj je darežljiv i nije škrt, onda se zna da se ovo odnosi na potpunost njegove darežljivosti, toliko on nije nikada škrt. Negacija je ovdje došla u riječima Uzvišenog: ”Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!” pa tako one ukazuju na savršenstvo i potpunost Njegovog života i kajumijjeta – vjčnosti.
9 – Pritvrđivanje negacijskih i odričnih svojstava (sifatu menfijje-selbijje) zbog riječi Uzvišenog: ”Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!” i riječi Uzvišenog: ”i u Njemu ne dojadi održavanje njihovo.” A odrična i negacijska svojstva su ona koja Allah za Sebe niječe, i ona sadrže pritvrđivanje savršenstva i potunosti u onome što im je suprotno.
10 – Općenitost Allahove vlasti, zbog riječi Uzvišenog: ”Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji!” Iz ove činjenice da je sve Allahovo vlasništvo, proizilazi da nije dozvoljeno sa Njegovim vlasništvom postupati osim onako kako je On zadovoljan.
11 – Obaveznost da šerijatske presude i parnice među ljudima budu utemeljenje na Allahovom propisu, te da je oslonjanje ljudi na presudu stvorenja, i izmišljenih zakona jedna vrsta širka u Allaha Uzvišenog i Plemenitog, jer je sva vlast pripada samo Allahu Uzvišenom i Plemenitom.
12 – Tješenje čovjeka u belajima i neugodnostima, i njegovo zadovoljstvo sa presudom i odredbom Allaha Uzvišenog i Plemenitog, jer kada on zna da sva vlast pripada Allahu Jedinom onda on biva zadovoljan sa Njegovom odredbom i njoj se predaje. Otuda je i u ta’ziji-saučešću Poslanika, ‘alejhi selam, njegovoj kćerci preneseno da je rekao: ”Inne lillahi ma ehaze ve lehu ma e’ata ve kulle šejin indehu bi edželin musemma.”–”Doista Allahu pripada ono što je uzeo a Njegovo je i ono što dadne i svaka stvar je kod Njega do određenog roka.”1
13 – Da čovjek ne treba da bude zadivljen sa onim što je svojim djelima postigao, jer je sve to od Allaha, i Njegovo vlasništvo.
14 – Kompentencija Allaha Jedinog nad tom vlašću, i ona je uzeta iz prometanja naprijed ”habera” predikata, jer je njegovo pravo da dolazi najzadnji, a kada se prometne naprijed ona ima za cilj ”hasr” izdvajanje i ograničavanje.
15 – Pritvrđivanje da nebesa imaju svoj broj, zbog riječi Uzvišenog: ”Es-semavat”-”Nebesa”, međutim to da je njih sedam ili manje ili više to znamo iz drugog dokaza.
16 – Potpunost i savršenstvo Allahove vlasti i dominacije, zbog riječi Uzvišenog: ”Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!” i ovo nije općenito gospodarenje i posjedovanje, međutim, kada se pripoji snaga vlasti i dominacije ka općenitom gospodarenju i posjedovanju, to onda biva još savršenije i uzvišenije.
17 – Pritvrđivanje šef’ata uz Allahovu dozvolu, zbog riječi Uzvišenog: ”Osim sa Njegovim dopuštenjem.” Jer u suprotnom izuzetak ne bi bio ispravan, tako da šef’at sa Allahovim dopuštenjem nije pritvrđen izuzetak bi bio neispravan.
18 – Pritvrđivanje ”izna” dopuštenja, a to je naredba u riječima Uzvišenog: ”Osim sa Njegovim dopuštenjem.” A uvjeti dopuštenja u šef’atu su: Allahovo zadovljstvo sa onim ko se zauzima, i sa onoim za koga se zauzima, radi riječi Uzvišenog: ”A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onog kojim je zadovoljan.” (Prijevod značenja An-Nedžm, 26.) i Riječi Uzvišenog: ”I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.” (prijevod značenja El-Enbija, 28.)
19 – Pritvrđivanje Allahovog znanja, te da ono općenito obuhvata prošlost, sadašnjost i budućnost, zbog riječi Uzvišenog: ”On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih.”
20 – Odgovor zabludjelim kaderijama u riječima Uzvišenog: ”On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih.” Tako pritvrđivanje opšteg znanja je odgovor njima, jer zabludjele kaderije niječu Allahovo znanje o djelima Njegovih stvorenja osim kada se dogode.
21 – Odgovor Haridžijama i Mu’atezilijama u pritvrđivanju šef’ata jer haridžije i mu’atezilije negiraju šef’at za počinitelje velikih grijeha, i zato što je njihov mezeheb da je počinitelj velikog grijeha vječno u vatri i njemu ne koristi šef’at.
22 – Također, Allaha Uzvišenog i Plemenitog znanjem nije moguće obuhvatiti i pojmiti, a isto tako nemoguće Ga je obuhvatiti i sluhom a i vidom, Kaže Uzvišeni: ”Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire.” (Prijevod značenja Al-An’am, 103.) Takođe, kaže Uzvišeni: ”A oni svojim znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.” (Prijevod značenja Taha, 110.)
23 – Mi ne znamo ništa o Njemu izuzev ono o čemu nas je On poučio, u riječima Uzvišenog: ”A od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi.” Prema jednom od načina tumačenja ovog ajeta.
24 – Zabrana rasparavljanja o kakvoći Allahovih svojstava, jer nas Allah nije poučio o kakvoći Njegovih svojstava, a ako bi tvrdili da mi o tome imamo znanje onda bi o Allahu govorili bez znanja.
25 – Odgovor mumesilama-onima koji Allahova svojstva uspoređuju sa svojstvima stvorenja, jer je to govor o Allahu bez znanja, pa čak šta više o onome za što je poznato baš suprotno, zbog riječi Uzvišeno: ”Niko nije kao On.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 11.)
26 – Pritvrđivanje Allahove volje i htijenja, u riječima Uzvišenog: ”Samo onoliko koliko On želi.”
27 – Grandioznost i Veličanstvenost Kursijja u riječima Uzvišenog: ” Prijestolje Njegovo obuhvaća i nebesa i Zemlju.”
28 – Veličanstvenost Stvoritelja Kursijja, jer veličina stvorenja ukazuje na Veličanstvenost Stvoritelja.u riječima Uzvišenog: ”
29 – Kufr-nevjerstvo onoga ko porekne postojanje nebesa i Zemlje, jer iz toga proizilazi poricanje Allahove vijesti. Kad je riječ o Zemlji mislim da je niko ne poriče, međutim, nebesa su mnogi poricali i govorili, iznad nas je samo svemir koji nema granica, a njega čini maglica, zvijezde i slično. Ovo je bez imalo sumlje kufr-nevjerstvo u Allaha Veličanstvenog, bez obzira da li u to čovjek sam po sebi bude vjerovao ili pogrešno razumio, ili povjerovao onome ko to kaže a on ga uvažava, a uz to bude poznavao na šta ukazuje Kur’an i Sunnet.
30 – Pritvrđivanje Allahove moći, u riječima Uzvišenog: ”Njemu ne dojadi održavanje njihovo.”
31 – Njemu Slavljenom i Uzvišenom nije teška i naporna briga o nebesima i Zemlji, zbog riječi Uzvišenog: ”Njemu ne dojadi održavanje njihovo.” I to se ubraja u negacijaska svojstava (sifatu menfijje), i ovaj ajet je sličan riječima Uzvišenog: ”I nije Nas ophrvao nikakav umor.” (Prijevod značenja Kaf, 38.)
32 – Pritvrđivanje onoga što sadrži ova rečenica: ”Njemu ne dojadi održavanje njihovo.” A to je Znanje, Moć, Život, Milost, Mudrost i snaga.
33 – Također, nebesa i Zemlja su u potrebi za čuvanjem i održavanjem, zbog riječi Uzvišenog: ”Njemu ne dojadi održavanje njihovo.” A da se Allah ne brine nastao bi nered, što vidimo u riječima Uzvišenog: ”Allah brani da se ravnoteža nebesa i zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.” (Prijevod značenja Fatir, 41.)
34 – Pritvrđivanje Uzvišenosti Uzdignutosti Allaha Slavljenog i Uzvišenog oduvjek i zauvjek, zbog riječi Uzvišenog: ”On je Svevišnji.” A ”El-‘Alijj”-”Svevišnji” je pridjev koji upućuje na postojanost i neprestanost. A Allahova Uzvišenost i Uzdignutost kod Ehlu-s-sunneta ve-l-džem’ata se dijeli na dva dijela: Prvi dio: (‘ulvvu-z-zat) uzvišenost bića, što znači da je On Slavljeni sa Sobom iznad svake stvari, i na to upućuje Kur’an, sunnet, koncenzus selefa, razum i ljudska priroda, a detaljnije o ovim dokazima govori se u knjigama akaida.vjerovanja. S njima su se razišle dvije skupine: Prva koja kaže On je sa Svojim Bićem na svakom mjestu na nebesima, Zemlji, i oni su Halulije El-Džehmije, i drugi koji se sa njima slažu, a njihovo mišljenje je neispravno prema Kur’anu, sunnetu, koncenzusu selefa, razumu, i ljudskoj prirodi. Druga skupina: Oni su rekli doista On se ne može opisati sa Uzvišenosti a ni sa drugim, jer On nije iznad svijeta a ni ispod, ni desno a ni lijevo, ni sastavljen a ni rastavljen, a za odbacivanje ovog mišljenja dovoljno ga je zamisliti, jer ono vodi ka mišljenju o apsolutnom ne postojanju. Jer ne postoji ništa a da nije iznad, ili ispod, s desna ili lijeva, spojeno ili rastavljeno. Hvala Allahu koji nas je uputio na istinu, i molimo ga da nas na njoj učvrsti. Drugi dio: (uluvvu-s-sife) uzvišenost svojstva, a to je da je On savršenih svojstava u svakom pogledu i sa Njim se niko u tome ne može porediti, i oko ovog se slažu sve frakcije unutar ummeta, pa makar različito tumačili savršenstvo i potpunost.
35 – Odgovor Halulijama i Mu’atilama poricateljima. Halulije kažu: =On nije Uzvišen i Uzdignut, već je On na svakom mjestu, a Mu’atile poricatelji kažu: On se ne opisuje ni da je Uzvišen i Uzdignut, a niti nizak, niti da je lijevo a ni da je desno, ni da je spojen, a ni da je rastavljen.
36 – Upozorenje da se ne čini nepravda drugima, u riječima Uzvišenog: ”On je Svevišnji, Veličanstveni!” Zato je Uzvišeni i rekao u suri En-Nisa: ”A Kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, Uzvišen i Velik.” (Prijevod značenja An-Nisa, 34.) Pa ako se smatraš jakim onda se sjeti Uzvišenosti Allaha Uzvišenog i Plemenitog, a ako si u sebi veličanstven onda se sjeti Allahove Uzvišenosti, a ako si velik u sebi, onda se sjeti Allahove Veličine.
37 – Pritvrđivanje Allahove Veličanstvenosti, tbog riječi Uzvišenog: ”El-‘Azim”-”Velik.”
38 – Pritvrđivanje svojstava savršenstva koje nastaje spajanjem dva atributa: a to su ”El-Uluvv” i ”El-‘Azame.”
(Preuzeto iz: Tefsir Ajetu-l-Kursijje, Muhammed Salih el-Usejmin, rahimehullah).
________________________________
1 Buhari, Poglavlje o dženazi, str. 100, br. 1284, Muslim, Poglavlje o dženazi, str. 822, br. 2135.