(….)
Upad policijskih snaga u rane jutarnje sate 2. februara u selo Gornja Maoča imao je sve elemente javnog spektakla: “650 policajaca i 224 vozila u najvećoj udruženoj policijskoj akciji u postdejtonskoj BiH”. Vijest sama je dovoljna da prosječnom čitatelju zaledi krv u žilama: u zemlji koja je u polurasulu, sve državne strukture su zajedničkim snagama stavljene na raspolaganje odbrani ustavnog poretka – OSA BiH, policijski službenici Granične policije, Službe za poslove sa strancima, SIPA-e, MUP-a RS, Policije Brčko Distrikta, Federalne uprave policije, Uprave policija kantonalnih MUP-ova i predstavnici Policijske misije EUPM-a.
Sve je, dakle, prezentirano u svrhu očekivanja da ovako bombastična akcija poluči isto tako bombastične rezultate. Prvenstveno se spekuliralo o 31 privedenoj muškoj osobi, što ne bi bilo protiv logike, s obzirom da upravo ta cifra odgovara i broju domaćinstava u Gornjoj Maoči. Međutim, na kraju dana informacija je iznenada s dvocifrenog broja spala na brojku od “sedam lica”, dok je kao dokazni materijal izuzeto “nekoliko komada oružja dugih i kratkih cijevi, sredstava veza, video i DVD materijala te informatičke i druge opreme”?!
Ponuđeni zvanični odgovor Tužilaštva BiH – institucije na kojoj se isto tako Dodikovim izjavama demonstrirao čin rušenja poretka – na klimavim je nogama: “Akcija je izvedena u tom omjeru jer se radi o vrlo ozbiljnim kaznenim djelima.” Dokaznih materijala za ovu tvrdnju za sada nema. Kao niti odgovora na pitanje zašto su nadležni organi ovom slučaju priklonili pažnju kakvu nije imao niti jedan od najamblematičnijih primjera bh. postratne realnosti do sada: zločinačke organizacije, trgovina ljudima, lanac prostitucije, automafija…
(….)
Na koncu, treba li podsjećati da je Tihić kupio podršku međunarodne zajednice upravo smjenom Tarika Sadovića s pozicije ministra sigurnosti zbog sumnji u navodnu “podršku terorizmu”?
Sada je Sulejman Tihić akcijom, koja ima savršen tajming – početak izborne godine – pokazao da je smjena njegovog dugogodišnjeg stranačkog kolege opravdana. Njegov novi ministar sigurnosti Sadik Ahmetović uzjahao je velikog konja hvalospjevom o tome kako “ovom akcijom koračamo duboko u Evropu”, a oglasio se i NATO riječima kako ova “kompleksna i sofisticirana operacija dokazuje da vlasti ove zemlje razvijaju profesionalizam i povjerenje”.
(Izvor: Magazin BiH Dani, broj 660 – 05.02.2010)
Atomske bombe (made in Maoca-BiH)
Usput, valja napomenuti nebuloznu izjavu Damira Kalatovića koju je sinoć (09. 02 2010) iznio u emisiji 60 minuta, a koja je izazvala suze u očima (od smijeha) onih koji su je čuli. Naime ovaj ”profesionalac” je u svojoj ekskluzivnoj reportaži o akciji ”Svijetlost” izjavio kako su ”u Gornjoj Maoči zaplijenjeni dokumenti koji ukazuju na planove o proizvodnji oružja za masovno uništenje!”. Ovakva glupost teško da se ikada čula pod nebeskim svodom. Zamislite stanovnike ovog sela (za koje je Kalatović rekao da su ”primitivni” a selo je nazvao ”srednjovjekovnim”) kako kuju planove o tome da naprave atomsku bombu (valjda se na nju odnose riječi ”oružje za masovno uništenje”) Kalatović nam je zaboravio ”priopćiti” kako se seoskoj čatrnji krije nuklearni reaktor, a da prijeko potrebni uran, djeca i žene iskopavaju u dvorištu ili ga kupe po obližnjim šumama, kojeg muškarci kasnije, uz kahvu i čaj, nekako obogaćuju…
I ovaj novinar je kao i veliki broj njegovih kolega obolio od bolesti od koje godinama boluju Dževad Galijašević, Esad Hećimović, Bakir Hadžiomerović i njima slični. Možda ova ekipa uskoro ekskluzivno objavi i dokumente koji ”nedvojbeno” dokazuju kako su krijumčarene atomske bombe zaplijenjene negdje na putu za Sjevernu Koreju, proizvedene upravo u ovom bosanskom selu, i kako na svakoj od njih piše: ”made in Gornja Maoca-BiH”!
Ne čudite se, jer kada je spomenuta ekipa u pitanju, u svijetu laži i potvora, sve je moguće. Nažalost.
Musa Aid