Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Jasno je zbog čega ću ovu knjigu, u kojoj sam govorio o kur’anskim pravilima, završiti pravilom: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…” koje ulijeva u srce muslimana čvrsto vjerovanje u savršenstvo i veličinu Božije knjige, Kur’ana, kao i to da je upravo časni Kur’an jedina knjiga koja vrijedi za svako vrijeme i za svako mjesto. Tumačeći ovaj kur’anski ajet, znameniti komentator Kur’ana Katada rekao je: “Ljudi, Kur’an ukazuje i na vaše bolesti i na lijek za te bolesti. Bolest je u grijesima koje činite, a lijek je u traženju oprosta.” Ovo tumačenje sadrži jasnu indikaciju da je Allahova knjiga lijek za sve vrste bolesti, a njena učinkovitost zavisi od bolesnika.
Ko želi saznati kako su islamski učenjaci nastojali proniknuti u tajne liječenja i rješavanja problema pomoću Božije knjige neka čita tefsir Advaul-bejan, autora šejha Muhammeda Emina eš-Šenkitija, koji je, tumačeći ajet: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…” (el-Isrā, 9) napisao oko šezdeset stranica o problemima koje Kur’an rješava na najispravniji način. Ovdje ću prenijeti samo dio tog teksta koji će nam direktno pomoći da razumijemo ovo kur’ansko pravilo.
Šejh Muhammed zapisao je: “Gospodar je rekao da Kur’an u cijelosti vodi jedinom ispravnom i pravednom putu. A mogli bismo to i detaljno dokazati govoreći o svakom ajetu kao o zasebnoj cjelini, tim prije jer Kur’ani-kerim sadrži uputstva koja vode ka dobru ovog i budućeg svijeta. Međutim, razmatrat ćemo, ako Bog da, dovoljan broj različitih primjera iz kojih se zaključuje da Božija knjiga vodi jedinom ispravnom putu…”
Zatim je šejh Muhammed naveo nekoliko akaidskih i društvenih pitanja kojima se dokazuje konstatacija o kojoj govorimo, pa je rekao: “Kur’an časni vodi jedinom ispravnom putu kad je riječ o uspostavljanju ravnoteže između vanjštine i unutrašnjosti, emocija i postupaka, vjerovanja i djelovanja. On vodi jedinom ispravnom putu i kad je riječ o ibadetu, pa teži uspostavljanju ravnoteže između izvršavanja onog što vjera nalaže i mogućnosti – ne nameće obvezniku ono što mu je teško, a zbog čega bi ga mogla obuzeti monotonija i zbog čega bi mogao izgubiti nadu u svoju odanost Allahu, te, s druge strane, ne olakšava u toj mjeri da čovjeka obuzmu neozbiljnost i neodgovornost; pravedan je u svemu i teži središnjem putu. Božija knjiga vodi jedinom ispravnom putu i kad je riječ o međuljudskim odnosima, bez obzira na to radilo se o pojedincima, bračnim drugovima, vladarima i podanicima, državama i narodima, te taj odnos temelji na nepromjenjivim principima na koje ne utječu proizvoljna mišljenja ni prohtjevi, ni naklonost ni mržnja, ni dobrobiti ni interesi. Veličanstveni Kur’an knjiga je koja vodi jedinom ispravnom putu i kad je riječ o nebeskim religijama i njihovoj međusobnoj vezi, te veličanju i čuvanju vjerskih svetinja. Da se postupa u skladu s kur’anskim preporukama u vezi s tim, pripadnici nebeskih religija živjeli bi složno, ne bi ratovali…”
Uzvišeno kur’ansko pravilo: “Kur’an vodi jedinom ispravnom putu” dokaz je protiv pripadnikā islama (kao i protiv onih koji za sebe kažu da su muslimani) koji osjećaju da su poražen i napušten umet, i protiv dvoličnjakā neznalica koji smatraju da je časni Kur’an knjiga suptilnih savjeta i nekih propisa, a da se ne bavi značajnim pitanjima, kao što su, naprimjer, politika, odnos prema drugim narodima, te da ne sadrži nikakve smjernice glede toga. Pored toga što su ovakve izjave veoma opasne, jer vode u nevjerstvo, one su oličenje nepristojnosti prema Uzvišenom Allahu. Evo za to objašnjenja: Uzvišeni Allah, Sveznajući, Onaj Koji je o svemu potanko obaviješten, znao je objavljujući Kur’ani-kerim da će se kroz dugi niz stoljeća prilike i odnosi među ljudima umnogome promijeniti, pa nije ljude ostavio bez upute, nego je sačuvao Objavu u vidu knjige iz koje ljudi mogu crpiti upute, i sačuvao im je sunnet Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se nalazi objašnjenje sažetih kur’anskih uputa i načela, štaviše, dao je da sunnet sadrži propise koji nisu spomenuti u Kur’anu. Onaj ko želi naći će uputu u Božijoj knjizi i Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, a neka onaj čije je oči prekrila koprena ili se u njegovu srcu nalazi sljepoća sebe optuži, te neka šerijatske tekstove i vjeru poštedi svojih nerazumnih prigovora.
Allah, džellešanuhu, objavio je: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…” (el-Isrā, 9), pa hoće li ko tragati za kur’anskim uputama i smjernicama, te crpiti koristi iz njegovih nepresušnih izvora?