Preveo: Amir Durmić
- Slijediti ga
Slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerovanju, riječima i djelima obaveza je svakog vjernika, jer su njegovo vjerovanje, njegove riječi i djela ustvari sinonim za vjeru islam u cijelosti. Oni koji se tome suprotstave i u navedenom ga ne bude slijedili, takvi čine ono što je u suštoj suprotnosti sa vjerom islamom. Rekao je Uzvišeni Allah:
… i njega (tj. Muhammeda) slijedite – da biste na Pravome putu bili! (El-A‘raf, 158)
Slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste slijeđenje istinske Upute; a oni koji ga ne slijede, takvi slijede put zablude. Uzvišeni Allah u Kur’anu naglašava da se ljubav prema Njemu iskazuje isključivo kroz slijeđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svega onoga sa čime je on došao:
Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je. (Alu Imran, 31)
U općem smislu, slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znači svoje vjerovanje, riječi i djela uskladiti s njegovim vjerovanjem, kao i njegovim riječima i djelima, ne oduzimajući od toga ništa, ali i ne dodajući ništa. Od tog vjerovanja, tih riječi i djela ni za milimetar ne treba odstupati, niti mu se u bilo čemu od spomenutog suprotstavljati.
Vidovi slijeđenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Ne uvoditi u vjeru novotarije i ne prakticirati novotarije koje su uveli drugi, bez obzira na to o kome se radilo, osim u slučaju da je određenu inovaciju uveo neki od četverice pravovjernih halifa – Ebu Bekr, Omer, Osman ili Alija, radijallahu anhum, jer su oni u pogledu ovog pravila izuzetak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Slijedite moj sunnet i sunnet pravovjernih i upućenih halifa nakon mene! Čvrsto ga se držite i kutnjacima se za njega uhvatite! Čuvajte se izmišljenih stvari (u vjeri), jer je svaka izmišljotina novotarija, a svaka novotarija je zabluda.”[1]
- Ničijem govoru niti zakonu ne davati prednost nad onim što je on rekao i propisao, energično odbaciti sve ono što je u suprotnosti sa onim što je on vjerovao, govorio ili radio, i čvrsto se pridržavati svega onoga što je od njega vjerodostojno preneseno i potvrđeno. Aiša, radijallahu anha, kaže: “(Jednom prilikom), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je određenu stvar pokazujući tako da je dozvoljena, a jedna skupina ljudi se (ipak) ustručavala da tako postupi. Kada je za to saznao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hutbi, prethodno se zahvalivši Allahu, reče: ‘Šta je (nekim) ljudima pa se ustručavaju da postupe onako kako sam ja postupio? Tako mi Allaha, ja sam od njih o Allahu znaniji i više Ga se bojim od njih!’”[2]
- Dosljedno slijediti njegov sunnet, bez obzira na to da li se radi se o nečem što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izričito naredio ili o nečem na što je podsticao bez obaveze da se isto mora učiniti.[3]
Na vrijednost slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju mnogi hadisi. On je kazao: “Onaj ko bude slijedio moj sunnet i pridržavao ga se u vrijeme kada se u mome ummetu pojavi pokvarenjaštvo, takav će imati nagradu stotine šehida.”[4]
U drugom hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Potomci Israilovi podijelili su se u sedamdeset i dvije skupine, a moj će se ummet podijeliti na sedamdeset i tri. Sve će one u Vatru osim jedne.” Kada su ga upitali koja je to jedina skupina koja neće ući u Vatru, on je odgovorio: “To je skupina koja će biti na onome na čemu sam ja (danas) i moji ashabi.”[5] Ovaj hadis jasno ukazuje na vrijednost dosljednog slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u vjerovanju, ibadetu i ponašanju, jer onaj ko ih u tome ne bude slijedio skončat će u Vatri, kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u spomenutom hadisu naglasio.
- Za njim se povoditi
Uzvišeni Allah je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se povodi za prijašnjim poslanicima i vjerovjesnicima, rekavši:
Njih je Allah uputio, zato se za uputom njihovom i ti povodi… (El-En’am, 90)
A nama, muslimanima, Allah je naredio da se povodimo za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem:
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor… (El-Ahzab, 21)
U Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, imamo najljepši primjer, pa se na njega trebamo ugledati i za njim se povoditi. Također, Svevišnji Allah nam je u Kur’anu poručio da samo kroz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povođenjem za njim možemo biti upućeni na Pravi put:
Reci: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!” A ako ne htjednete, on je dužan raditi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bit ćete upućeni (na Pravi put); – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani. (En-Nur, 54)
Dakle, onaj ko odbije da slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i za njim se ne povodi, takav će bez ikakve sumnje zalutati i biti upropašten i na ovom i na budućem svijetu. Naši vrli prethodnici iz prvih generacija muslimana ovo su dobro shvatili, te su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili bespogovorno pokorni, dosljedno su ga slijedili i za njim se povodili.
Šta znači istinski slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
- Jednom je prilikom Omer, radijallahu anhu, kod Zul-Hulejfe[6] četverorekatni namaz skratio na dva rekata, pa kada su ga o tome upitali, on je kazao: “Ja samo postupam onako kako sam vidio da je postupio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.”[7]
- U vrijeme hilafeta Osmana, Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhuma, zanijetio je i umru i hadž, tj. obavljanje jedne od tri vrste hadža poznatu kao kiran[8], pa mu Osman prigovori: “Vidiš da ja to narodu zabranjujem, a ti tako postupaš?!” Alija, radijallahu anhu, na to odgovori: “Neću zapostaviti sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog bilo čijih riječi.”[9]
Drugom prilikom je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Ja nisam vjerovjesnik niti mi se (Objava) objavljuje, međutim, ja postupam po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koliko sam god to u stanju…”[10]
- Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhuma, znao je reći: “Malo dobrih djela učinjenih po sunnetu bolje je od mnogobrojnih djela koja su novotarija.”[11]
- Ubejj b. Ka‘b je govorio: “Umjerenost u činjenju dobra na (Allahovom) putu i u skladu sa sunnetom bolje je od ulaganja velikog truda na pogrešnom putu i na novotarski način, tj. na način koji nije po sunnetu. Zato, trudite se da vaša djela, bila ona mnogobrojna ili malobrojna, budu u skladu sa sunnetom Allahovih vjerovjesnika.”[12]
- Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, jednom prilikom vidješe kako svoju devu vodi uokrug oko jednog mjesta, a kada su ga upitali zašto to čini, on im odgovori: “Ne znam za razlog, međutim, vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je tako postupio, pa ga i ja u tome slijedim.”
- Ebu Osman el-Hajri je rekao: “Ko sunnet učini svojim nadređenim, i bude radio i govorio u skladu sa sunnetom, njegov će govor biti mudrost. A onaj ko strast učini svojim nadređenim, njegov će govor biti govor novotara.”[13]
Navedenim primjerima željeli smo ukazati na to da je slijeđenje i povođenje za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, obaveza svakog muslimana, i to je jedini način da čovjek istinski uspije i spasi se od propasti. Slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donosi samo dobro, bez obzira na to da li se radi se o nečem jako bitnom ili manje bitnom, i bez obzira na to u kojim okolnostima ili uvjetima se čovjek zadesio.
Nastaviće se
___________________
[1] Ebu Davud, Sunen, br. 4607; Ibn Madža, Sunen, br. 42, i mnogi drugi, sa ispravnim lancem prenosilaca.
[2] Buhari, Sahih, br. 6101. Jednom prilikom je neki čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kako ga zatekne sabah (namaz) kao džunupa, a on želi da posti, pa se prvo okupa prije nego zaposti. Tada mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “I mene (ponekad) zatekne (sabah) namaz nečista (tj. budem džunup), pa u takvom stanju zapostim”, nakon čega je ovaj rekao: “Allahov Poslaniče, ti nisi kao mi, jer je tebi Allah oprostio i ranije i kasnije grijehe”. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ja se nadam da se od svih vas Allaha najviše bojim i da najbolje znam šta je bogobojaznost” (Muslim, Sahih, br. 1110). Ibn Hadžer smatra da je ovaj događaj povod za Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje navodi autor, tj. da je to ono čega su se ljudi ustručavali. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/514.
[3] Odnosno, bez obzira da li je naredba u hadisu došla u izričitoj formi (vadžib) ili ne (mustehabb ili mendub).
[4] Bejheki, Ez-Zuhdul-kebir, br. 207, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Albani, Silsiletul-ehadis ed-da‘ifa, br. 326.
[5] Tirmizi, Sunen, br. 2641, sa dobrim lancem prenosilaca.
[6] Zul-Hulejfa je od centra Medine udaljena otprilike četrnaest kilometara. Zbog toga su Omera, radijallahu anhu, neki začuđeno upitali zašto na tom mjestu skraćuje namaz kao putnik.
[7] Muslim, Sahih, br. 692.
[8] Već je bilo riječi o tome kako se obavlja ova vrsta hadža.
[9] Ahmed, Musned, 1/135, br. 1139, sa ispravnim lancem prenosilaca.
[10] Ahmed, Musned, 1/160, br. 1377, sa slabim lancem prenosilaca.
[11] Darimi, Sunen, br. 217, sa dobrim lancem prenosilaca.
[12] Ibn Betta, El-Ibanetul-kubra, br. 250.
[13] Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija, 10/244.