Piše: Haris ef. Hasičić
Kao muslimanima, sasvim nam je jasno da svaku informaciju kojoj nismo svjedočili svojim očima i ušima, trebamo dobro provjeriti. Ne trebamo se zadovoljiti da nam samo jadna osoba prenese informaciju pa da u nju povjerujemo. Naravno, od jedne, povjerljive, osobe može se preuzimati svjedočanstvo kakvog su stajališta bili Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibn Munzir i drugi u vezi viđenja mlađaka. Povjerljivoj osobi trebamo vjerovati. Problem je što je danas jako malo povjerljivih osoba. Baš onako kako je to i nagovijestio Allahov poslanik, s.a.v.s, kada je rekao, u jednom podužem hadisu opisujući stanje pred Sudnji dan:
فَيُصْبِحُ النَّاسُ يَتَبَايَعُونَ لاَ يَكَادُ أَحَدٌ يُؤَدِّي الأَمَانَةَ حَتَّى يُقَالَ إِنَّ فِي بَنِي فُلاَنٍ رَجُلاً أَمِينًا . حَتَّى يُقَالَ لِلرَّجُلِ مَا أَجْلَدَهُ مَا أَظْرَفَهُ مَا أَعْقَلَهُ وَمَا فِي قَلْبِهِ مِثْقَالُ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ مِنْ إِيمَانٍ ” .
„A onda će ljudi početi jedni drugima obećavati i gotovo niko neće izvršavati povjereni zadatak, sve dok se ne počene pripovijedati: ‘U tom i tom mjestu ima povjerljiva osoba’, dok se ne rekne za čovjeka: ‘Kako je samo dobar i pametan, mudar i razuman!’ a u svom srcu neće imati imana ni koliko je zrno gorušice’…“ (Muslim, 143; Tirmizi, 2179; Ibn Madže, 4053)
Iz razloga koji se pominje u gornjem hadisu, sve informacije koje dobijemo trebamo potvrditi od više osoba. To nam naređuje i Uzvišeni Allah:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ
„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite…” (Kur’an, Hudžurat, 6)
No, pored provjere informacija koje nismo vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima, informacija mora imati i kontekst. Naime, koliko nam se puta desio događaj kojeg smo svjedočili, odnosno vidjeli smo taj događaj svojim očima i čuli svojim ušima, ali nismo u potpunosti razumili to šta smo vidjeli i čuli, tako da smo imali potrebu postaviti pitanje nekom od prisutnih: „A šta je to bilo?“ Poigravanje sa plasiranjem informacija bez relevantnog konteksta, posebno je popularno u političkim narativima prilikom pokušaja diskreditacija političkih suparnika. Dok se iznese kompletna priča i pokuša ispraviti kriva Drina, šteta je već napravljena. Isto kao i u politici, bezkontekstualno prenošenje informacija popularno je pri plasiranju mahalskih tračeva! Dok se sazna potpuna istina, već je ukaljana čast komšije, prijatelja ili sugrađanina.
Informacija koju imamo, bez obzira na to što je tačna, može biti pogubna ukoliko nema konteksta u kojoj je nastala. Takva informacija može prouzrokovati veliko zlo pojedincu koji se ne može braniti time da je informacija neistinita, kada to ona već jeste. No, pri otkrivanju konteksta, informacija poprimi sasvim drugačije značenje.
Kako je plasiranje informacije bez konteksta opasno po pojedinca, opasnije je kada se islamom i islamskim temama, ajetima i hadisima bavi osoba koja ili nema znanja o datoj temi ili ima neke skrivene motive. Zbog nedostatka konteksta brojni su ajeti i hadisi shvaćeni na pogrešan način. Tako da imamo stajališta da je islam vjera sablje i prisile, vjera gdje žene nemaju nikakva prava, vjera osjetilnih užitaka itd. Brojni su orjentalisti koristili nedostatak konteksta u Kur’anu i hadisu kako bi nanijeli zlo islamu i muslimanima. Kontekst u pitanju postoji, ali se mora naći na drugim mjestima. Da li je takva situacija mudrost Uzvišenog Allaha koji je htio ostaviti prostor za takve malverzacije da time razdvoji iskrene od onih bolesnih srca, sasvim druga je tema.
U zadnje vrijeme su u tu zamku upali i pojedini muslimani. Tako da ti muslimani pokušavaju opovrgnuti značenja pojedinih ajeta ili proglasiti sasvim vjerodostojne hadise slabim ili apokrifnim! Veća opasnost od orjentalističke pozicije kvarenja slike o islamu jeste kada musliman pokušava prilagoditi islam pogledu modernog okcidentalnog čovjeka. Takav musliman će za potrebe prilagodbe zanegirati hadise iz Buharijevog i Muslimovog Sahiha.
U zadnje vrijeme se kritizira sljedeći hadis:
الشُّؤْمُ فِي الدَّارِ وَالْمَرْأَةِ وَالْفَرَسِ
„Nesreća može biti u kući, ženi i konju.“ (Buhari 5094; Muslim 2225; Ibn Madže, 2072; Nasai, 3569; Ebu Davud 3922)
Islamski učenjaci su se razišli u tumačenju ovog hadisa, ali sva tumačenja idu u smjeru da se nesreća može naći u, a ne da je inherentna, kući, ženi i konju. I zaista, kada bismo uzeli ovaj hadis bez konteksta, neko bi mogao utvrditi da islam podcjenjuje ženu. No, pomenuto u hadisu, bilo je i ostalo, najveći izvor nesreće za čovjeka. U pogledu kuće to je ulaganje vremena koje se može uložiti u čovjeku prioritetnije stvari, podizanje kredita, nedostatak novca, tjesnoća, rušenju u ratu itd. U pogledu žene to je loš moral, oštar jezik, neispunjavanje islamskih obveza itd. U pogledu konja, ili danas auta, to je slično kao i kod kuće. (Detaljnije tumačenje hadisa može se naći u: Šerhu Nevevi, 14/222; Fethul-Bari, 6/72-73; Tuhfetul Ahvezi 7/116)
Muslimani koji su pokušali prilagoditi islam poimanju zapadnog čovjeka, time što hoće proglasiti hadise iz Buharijevog i Muslimovog Sahiha apokrifnim, udaraju na temelje islama. Udaraju na sahih sened i u konačnici udaraju na Kur’an, jer je i Kur’an senedeom prenešen do nas. Isti ljudi koji su prenosili hadise prenosili su i Kur’an. Ako ih zanegiramo kod sahih hadisa, moramo ih zanegirati i kod Kur’ana.
Što se tiče Buharijevog i Muslimovog Sahiha, na hiljade meritornih učenjaka je utvrdilo da su te dvije zbirke vjerodostojne. Imam Nevevi kaže da je ummet idžmaom saglasan u mišljenju da su dvije zbirke vjerodostojne, a Šah Velijjullah Dehlevi tvrdi da je lanac pripisivanja dva Sahiha njihovim autorima dostigao stepen mutevatir predaje. (Muslimova zbirka hadisa s komentarom, I/14-15)
Sljedeći puta kada dobijete informaciju, ajet ili hadis, a sumnjiva vam je poruka koja se nameće, tražite kontekst!