Živimo u vremenu velikih smutnji i nereda, u vremenu kada licemjeri i apostate pokazuju svoje pravo lice, lice mržnje i netrpeljivosti prema svemu što je islamsko, vremenu kada maloumnici sa muslimanskim imenima nasrću na Kur’an i sunnet, pa čak otvoreno i na Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te’ala. Tako je prije nekoliko dana propalitet od pjesnika, izvjesni Emir Šaković u svojim poganim stihovima vrijeđao Stvoritelja svjetova. Ništa novo, Šaković je samo jedna karika u nizu otpadničkog lanca koji će zahrđati i završiti na deponiji gvožđa bezvrijedan i pohaban, osim ako se iskreno pokaje za počinjeno zlodjelo. Dakle, nije problem u neumornim borcima protiv islama, oni kroz generacije nasljeđuju jedni druge, pa su u tom kontekstu potomci faraona, Ebu Džehla, Ebu Leheba i njima sličnih. Na njih se svakodnevno spušta Allahova srdžba i svakim danom oni su sve bliži obećanoj Vatri u kojoj će vječno boraviti, kada bi samo znali. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude vrijeđao moje ashabe, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo Njegovih meleka i svih ljudi.” (Taberani, 12/110/12709. Šejh Albani ovo predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/446-448) Ako je ovo slučaj sa ljudima koji atakuju na čast ashaba, kakvo li onda prokletstvo pripada onome ko vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kako je tek s nesretnicima koji se usuđuju vrijeđati svoga Stvoritelja, azze ve dželle.
Ponajviše nas zabrinjava stanje muslimana u BiH koji svakodnevno gluho slušaju i slijepo čitaju uvrede na račun islama i muslimana i gotovo da se niko ne oglašava i ne osuđuje takve košonerije. Muslimani dižu optužnice jedni protiv drugih zbog najsitnijih uvreda, ili potvora, ili razmirica, a kada se vrijeđa islam i Plemeniti Stvoritelj, najbolji kažu: svašta, glupost, kako ih nije stid i sl. Gdje je svijest muslimanskih masa i gdje je ljubomora prema vjeri?! Zašto ne dignu svoj glas?! Da li su dinari, dirhemi i ljudska čast preči od islama i njegovih vrijednosti?! Da li bi tako nijemo šutjeli kada bi nam neko uvrijedio oca, majku, sestru ili suprugu?! Allahu dragi, ne kazni nas zbog naše slabosti i nemara. Amin!
Vrijeđanje Uzvišenog Allaha je otvoreno nevjerstvo, to je, zapravo, najgori oblik nevjerstva – javno ispoljavanje mržnje prema Uzvišenom Stvoritelju. Nakon što su licemjeri vrijeđali ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah je objavio: ”Ako ih upitaš, oni će sigurno reći: ’Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ’Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali.’” (Et-Tevbe, 65)
Onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi, izašao je iz islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavej kaže: “Muslimani su složni u mišljenju da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanikā, da je tim činom postao nevjernik.” (Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 32)
Imam Ibn Abdulberr tvrdi: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je vrijeđanje Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo.” (Vidjeti: Et-Temhid, 4/226)
Ibn Hazm je govorio: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (Vidjeti: El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Insaf, 10/326)
Budući da je ovaj propis jednoglasan stav učenjaka svih pravnih škola, nećemo se posebno osvrtati na pojedinačne izjave islamskih pravnika, jer bi to, ustvari, bila samo potvrda prethodno spomenutog.
Ko uvrijedi Uzvišenog Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kao takav preseli na ahiret, nije mu dozvoljeno klanjati dženazu, niti ga ukopati u muslimansko mezarje. Toliko je otpadnik prezreno stvorenje da ga, po nekim učenjacima, nije dozvoljeno ukopati čak ni u nevjerničko mezarje, kako se spominje u djelu Mugnil-muhtadž, 4/140. Za vrijeme života ne smije mu se nazivati ni odgovariti na selam, niti za njega kod Allaha oprost tražiti, ne može biti staratelj prilikom udaje, ne može oženiti muslimanku, niti otpadnicu kao on, niti nevjernicu općenito, aktuelna bračna veza se prekida, ne smije se konzumirati meso koje zakolje, ne može naslijediti muslimana, niti njega musliman, ne smije doticati Mushaf svojom rukom, ne prima se njegovo svjedočenje, i drugi propisi koji se odnose na odmetnika. Otpadnik od islama toliko je prezreno stvorenje da ne može biti, čak, ni obični rob kod muslimana, jednoglasno tvrde Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi. (Vidjeti: El-Minhadž, 1/176)
Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ”A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103)
Svako ima pravo na vlastito ubjeđenje za koje će biti pitan na Sudnjem danu. Međutim, niko nema pravo vrijeđati islam i poigravati se osjećajima muslimana. Islam na Balkanu datira stotinama godina i tako će uz Allahovu pomoć i ostati. Svaki Bošnjak i Bosanac kome islam smeta i osjeća tjeskobu u grudima zbog simbolā islama koji se primjećuju diljem Bosne i Hercegovine, ima puno pravo iseliti se na istok ili zapad i živjeti u ateističkom ili kršćanskom ambijentu koji će mu priuštiti duševni smiraj i rasteretiti ga psihičkog pritiska koji osjeća među muslimanima. To je, ustvari, njegovo ljudsko pravo koje mu pripada i niko mu neće stajati na tom putu niti ga odvraćati od realizacije takve odluke. Vjerovatno će crkvena zvona probuditi u njegovom zapečaćenom srcu ono što nisu uspjeli ezani koji se prelijevaju gradovima Bosne i Hercegovine. Evropa itekako nagrađuje i gotivi sve vrste islamofoba, pa bujrum, Šakoviću, svoju bratiju pod ruku i put zapada, ali znaj da si, gdje god bio, opet, na Allahovoj zemlji i da si prezreni rob sve dok se ne pokaješ od kufra koji si spjevao.