Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Slavljeni Allah rekao je: “Hadž je u određenim mjesecima. Onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam je potrebno za put snabdijte se. A najbolja opskrba jest bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (el-Bekara, 197). U ovom ajetu Znalac svih tajni govori o obredima hadža, pa ističe pravilo da On zna za svako dobro koje ljudi učine, bez obzira na to radilo se o ibadetu ili međusobnom dobročinstvu.
Kur’ansko pravilo: “A za dobro koje učinite Allah zna” sadrži mnoge odgojne pouke i dalekosežna značenja kad je riječ o čovjekovu putu ka Allahu.
Na prvom mjestu treba istaknuti to da čovjek djela treba činiti iskreno, zarad Allahova lica, pa i onda kad ga niko ne vidi. Štaviše, iskreni, odani i odabrani vjernik nastoji, onoliko koliko je to u mogućnosti, sakriti svoja dobra djela. Tajno činjenje dobrih djela donosi čovjeku mnoge duhovne koristi.
Treba kazati i to da ovo kur’ansko pravilo donosi muslimanu smiraj i ulijeva u njegovo srce lijep osjećaj, jer onaj ko ljudima čini dobročinstvo u ime Allaha, ne očekuje od njih zahvalnost ni pohvale, pa mu je lakše podnijeti eventualnu nezahvalnost ljudsku ili negiranje njegovih zasluga. Dok čini ljudima dobročinstvo, takav je posve svjestan da Uzvišeni Allah zna za to njegovo dobro i da će ga On nagraditi, pa ne obraća pažnju ni na djelomično poricanje svog dobročinstva, i kao da je na njegovim usnama izjava onih koji će biti dženetlije: “‘Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!’” (ed-Dehr, 9). Upoznao sam uglednog čovjeka koji je posredovao zarad koristi mnogih ljudi, pa je doživio da su neki zaboravili ili porekli njegove zasluge, neki su ga čak i klevetali… Utješio sam ga pomoću ovog kur’anskog pravila, i on je bio zadovoljan ishodom.
Onima koje je Allah, džellešanuhu, potaknuo da čine dobročinstvo drugima, a iskušao ih njihovom nezahvalnošću prenijet ću divan zapis šejhul-islama Ibn Tejmijje. On je rekao i ovo: “I neka te, čovječe, nezahvalnost nipošto ne navede na to da prema ljudima njima budeš surov, da odustaneš od činjenja dobročinstva i da prestaneš trpjeti njihove uvrede! Prema ljudima budi dobar radi Allaha, a ne radi njih! Kao što se ne bojiš ljudi, nemoj se ni nadati kakvoj dobrobiti od njih. Boj se Allaha u pogledu ljudi, a ne obratno. Nadaj se Božijoj milosti zbog svog dobročinstva prema ljudima, a ne obratno. Budi jedan od onih za koje je Gospodar rekao: ‘…a od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha najviše bojao, onaj koji bude dio imetka svog udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino žudeći za licem Gospodara svog Svevišnjeg…’ (el-Lejl, 17 – 20); ‘‘Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!’’ (ed-Dehr, 9).”
Eto tako je, a onaj ko razumije Božije riječi: “A za dobro koje učinite Allah zna…” (el-Bekara, 197) neće se dvoumiti kad je riječ o činjenju dobročinstva i lahko će podnijeti nezahvalnost onih kojima učini dobro, tim lakše jer se nada Allahovoj milosti.
Gospodaru naš, molimo Ti se pomoću Tvoje dobrote i plemenitosti da nas potakneš na iskreno činjenje dobra, na javi i u osami!