Hatib: hafiz Halil Mehtić
“Neka je hvaljen i slavljen Onaj Koji je čovjeka peru poučio. Najljepši blagoslovi i najpotpuniji selami, donosiocu radosnih vijesti Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima i svima koji su se za islam kao životni put opredijelili!
Cijenjena braćo i sestre! Imamo li na umu progresivni stav islama o nauci, pravo je čudo kako su se muslimani svijeta, u zadnjih nekoliko stoljeća, oglušili o početni kur’anski imperativ Uči. Možda u ovome treba tražiti osnovne razloge njihove sveopće zaostalosti, decenijske eksploatiranosti i nemogućnosti snalaženja u savremenim tokovima života. Vjerujući u Allaha, dželle še’nuhu, snagom nauke, trebalo bi da muslimani sebi potčine sredstva rada i privređivanja na zemlji i tako, ne samo sebi već i ostalim ljudima, osiguraju sreću i blagostanje. Takvim pristupom islam bi, kao posljednja Allahova objava, našao svoju istinsku primjenu na Zemlji, postavši atraktivan za ostvarenje i dunjalučkih i ahiretskih ambicija svakog pojedinca i zajednice. Stoga, uz prvi poslani ajet Ikre ne iznenađuje toliki broj ajeta o važnosti korisnog znanja uopće, a i Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa kao potvrda i objašnjenja svemu tome. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potičući nas na sretan život i na ovom i na buduće svijetu rekao je:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيِهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لِكُلَّ شَيْيءٍ طَرِيقٌ وَطَرِيقُ الْجَنَّةِ الْعِلْمُ” (الديلمي)
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svemu se prilazi određenim putem, a put u Dženneta je nauka.” (Ed-Dejlemi, sa slabim lancem prenosilaca)
عَنْ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ أَبِي بَكْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ أَبِيهِ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيِهِ وَسَلَّمَ قَالَ: أُغْدُ عَالِمًا أَوْ مُتَعَلِّمًا أَوْ مُسْتَمِعًا وَلَا تَكُنِ الرَّابِعَ فَتَهْلِكَ” (الدارمي)
Prenosi Abdur-Rahman bin Ebu Bekre, radijallahu anhu, od svoga babe, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Budi učen ili onaj koji se obrazuje. Slušaj učene i ne budi nešto mimo toga pa da propadneš.” (Ed-Darimi, sa slabim lancem prenosilaca)
Ignorisanje obrazovanja vodi bijedi i poniženju.
Po nekima, Allah, azze ve dželle, će radije oprostiti griješenje nego neznanje. Dva su najveća neprijatelja islama: onaj koji ga želi indoktrinirati i onaj koji ga ne poznaje. Stoga je nezamislivo da muslimani, nakon jasnog islamskog određenja naspram nauke i blistavih kulturno-civilizacijskih dostignuća u prvih nekoliko stoljeća islama, budu u tako bijednom položaju. Ako bismo pokušali tražiti odgovor, jedan od ključnih razloga bio bi, zbog svjesnog ili nesvjesnog ignorisanja nauke. U historijskom razdoblju kada su muslimani na dostojan način poštivali i vrednovali nauku i učenjake, dostigli su svoj zenit. Kada su se oglušili o prve kur’anske zapovijedi, bili su osuđeni na stagnaciju koja ih je dovela na razinu bijede i poniženja. Zapravo, oni su se oglušili o sunnetullah, Allahovu, subhanehu ve te’ala, zakonitost na Zemlji, a to je, da će oni koji budu najviše ulagali u Allahovo ikre’ to jeste nauku, biti dominantni nad ostalima u svakom pogledu. Preneseno na današnje prilike, najmoćniji i najcivilizovaniji su oni koji najviše ulažu u nauku. Ako se upitamo ko šalje u svemir kosmičke letjelice, proizvodi najbolje avione i automobile, primjenjuje najsavremeniju tehnologiju u medicini i svim granama privrede, lahko ćemo prepoznati da su to zapadne zemlje, koje ulažu enormne svote novaca i angažuje učenjake iz cijelog svijeta kako bi radili na unapređenju njihovih tehnologija i općeg blagostanja i napretka. To je ono što im priskrbljuje moć i zbog čega su nezaobilazni faktor u odlučivanju o svim bitnim pitanjima svjetske politike i ljudskog djelovanja uopće.
Iako su muslimani ummet knjige, ipak, prema nekim statistikama, veliki procenat muslimanskih naroda su nepismeni. Statistika potvrđuje i to, da se univerziteti iz muslimanskih zemalja na svjetskoj rang listi univerziteta, pojavljuju tek nakon tristotog mjesta. Pitamo se šta oni kao takvi mogu ponuditi svijetu i kako mogu biti ravnopravni takmaci sa ostalima, na naučno-tehničkom, političkom, vojnom, ekonomskom i drugim planovima. Islam nema perspektivu sa primitivnim i zaostalim muslimanima niti će tako postati respektabilan faktor na planu svjetskih dešavanja.
Samo potpuna svijest o ulozi nauke i istinska želja da se ovlada njenim tajnama, s’ vjerom u jedinog Allaha, subhanehu ve te’ala, može izvesti muslimane na selamet. Za nas Bošnjake, evropske muslimane, to je od posebnog značaja. Važnu ulogu na tom putu, uz ostale relevantne faktore, imaju i naše odgojno-obrazovne ustanove (medrese i fakulteti) kao glavni animatori i promotori ilmu dina, i univerzalnih ljudskih vrijednosti u širokim narodnim masama.
Poštovana braćo! Dozvolite nam da vam u ovom mubarek danu kažemo nekoliko riječi o Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, koji je osnovan ratne 1993. god., upravo s’ namjerom da afirmira našu islamsku duhovnost kroz različite naučne oblasti. Na svoja četiri odsjeka: Islamskoj vjeronauci, Socijalnoj pedagogiji, Predškolskom odgoju i obrazovanju i arapskom jeziku i književnosti, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, odgaja i obrazuje kadrove za potrebe šire društvene zajednice kao i potrebe Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori. Na ovom Fakultetu do sada je studiralo preko 3300 studenata a diplomiralo ih je 1252. Na dodiplomskom i master studiju trenutno studira oko 650 studenata. U nastavnom procesu angažirano je 16 profesora, doktora nauka i dva asistenta, koji su u stalnom random odnosu, te 58 spoljnjih saradnika profesora i asistenata iz različitih naučnih oblasti. Nakon što je Skupština Zeničko-Dobojskog kantona, Islamski pedagoški fakulteta, proglasila ustanovom od posebnog društvenog značaja, od 2004. godine on je pridružena članica Univerziteta u Zenici sa svim pravima i obavezama kao i ostale članice, gdje igra značajnu ulogu u svim akademskim procesima koji se vode na Univerzitetu Zenica i obrazovnom sistemu Islamske zajednice.
Sagledavajući navedeno, može se ustvrditi da je Islamski pedagoški fakultet u Zenici davno nadišao prostorne kapacitete u kojima je otpočeo svoj rad. Da bi se obezbjedili iole zadovoljavajući uslovi, menadžment Fakulteta je, pored postojeće zgrade nekadašnjeg “Radničkog univerziteta”, iznajmio i sprat osnovne škole (pet učionica) u kvartu Blatuša. U oba objekta nastava se izvodi u dvije smjene. U želji da se udovolji standardima koje predviđaju zakonski propisi, a samim time i da se poboljšaju uslovi i kvalitet rada, menadžment fakulteta je prije tri godine otpočeo gradnju nove zgrade Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici, u naselju Radakovo, pored Bijele džamije. Međutim, zbog teške ekonomske i političke situacije na svjetskom planu, gradnja započete zgrade ne ide predviđenom dinamikom.
Imajući u vidu da su Bošnjaci uvijek imali osjećaj za potporu svih plemenitih inicijativa, iskreno se nadamo da će ovih nekoliko izrečenih napomena, stimulativno djelovati na vas i da ćete se svojim prilozima, inaša Allah, ugraditi u ovu “kuću znanja”, i tako postanu vakifi čije djelo će dobiti status trajne sadake, veliku nagradu na ahiretu i lijep pomen na ovom svijetu. Jer ne zaboravimo, poštovana braćo, da samo ulaganjem na Allahovom, dželle še’nuhu, putu priskrbljujemo sebi epitet plemenitih dobročinitelja. Kao što reče, hazreti Omer, radijallahu anhu: “Ne gledajte vjeru jednog čovjeka po tome koliko ostaje u namazu, već po tome koliko troši na Allahovom putu!”
Molimo Svemilosnog Allaha, azze ve dželle, da nas pomogne u djelima koja On voli i s’ kojima je zadovoljan.
dekan IPF-a u Zenici, prof. dr. hfz. Halil Mehtić