Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Onaj ko je pogriješio i želi se vratiti Uzvišenom Allahu treba imati na umu sljedeći kur’anski ajet: “I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” (Hūd, 114)
Allah, džellešanuhu, uputio je ovaj ajet Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovu umetu, a on, ukratko, znači: trudite se zarad Allahova lica obavljajući namaze koji su vam propisani, a to će imati za rezultat da će Gospodar poništiti vaša hrđava djela, pa ćete imati status onih koji grijeh nisu ni učinili.
Treba ukazati na dvije stvari: prvo, činjenje dobrih djela odvraća od zla, eliminira u srcu ljubav prema porocima i olakšava sustezanje od onog što ne valja, jer je Gospodar rekao: “…ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim ga prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio…” (el-Hudžurāt, 7); i, drugo, činjenje dobrih djela sasvim poništi hrđavo djelo koje čovjek učini. Ovo je očito kao pokazatelj goleme Allahove dobrote prema ljudima.
Kur’ansko pravilo: “Dobra djela zaista poništavaju hrđava” ima mnogo praktičnih primjera, a spomenut ćemo samo neke (koji su svojevrsna natuknica).
Prvi je primjer, dakako, obavljanje propisanih namaza, kao i obavljanje nafila, pritvrđenih sunneta i noćnog namaza. Allahove, džellešanuhu, riječi: “I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele” (Hūd, 114) ukazuju na to da je obavljanje namaza, bez obzira na to radilo se o farzovima ili nafilama, jedan od najvećih uzroka da Milostivi Allah poništi čovjekova hrđava djela, a u hadisu je spomenut dodati uvjet, a to je sustezanje od velikih grijeha. Neka se zato obraduju oni ljudi koji redovno obavljaju namaz, farzove i nafile, znajući da se ponajviše na njih odnosi ovo kur’ansko pravilo.
Drugi primjer jest poznato predanje koje su zabilježili el-Buhari i Muslim, a u kojem se govori o čovjeku koji je ubio devedeset i devet ljudi. U tom se predanju kaže: “…i čovjek se uputi u zemlju dobrih ljudi, a kad je bio na pola puta, dođe mu smrt i o njemu se počeše prepirati meleki milosti i meleki kazne. Meleki milosti rekoše: ‘Došao je kajući se, svojim srcem predan Allahu!’ A meleki kazne rekoše: ‘On, zaista, nikad nije uradio nikakvo dobro!’ Tad dođe melek u ljudskom liku, i prihvatiše da im on presudi. Reče im: ‘Izmjerite koliko je između te dvije pokrajine, i kojoj od njih bude bliži, njoj i pripada!’ Zatim su izmjerili razdaljinu i utvrdili su da je bio bliži pokrajini prema kojoj se uputio, te ga prihvatiše meleki milosti.” Onom ko je učinio mnogo grijeha i koga šejtan navodi da izgubi nadu u Allahovu milost, kažemo: “Ne gubi nadu i ne očajavaj. Čovjek o kome se govori u ovom predanju ubio je stotinu ljudi, no Allah je primio njegovo pokajanje jer je ono bilo ispravno i iskreno, a, osim iseljenja iz zemlje zla u zemlju dobrih ljudi, nije učinio nijedno dobro djelo.”
Čovječe, zar ovo pouzdano predanje ne budi u tebi želju da napustiš činjenje onog što je loše te da se predaš svom Gospodaru, a to će ti donijeti sreću i užitak!?
Allahu, potakni nas na činjenje dobrih djela, pomoću kojih ćeš poništiti naše grijehe! Bože, podari nam iskreno kajanje, koje će svojim svjetlom rastjerati tmine nepolušnosti i griješenja!