Piše: Nedim Botić
Jučer me na Baščaršiji zaustavila jedna starija žena koja je za ruku vodila malog dječaka.
Reče mi: “Ovo je moj unuk Ahmed, i on voli Kur’an.”
Dječak mi pruži ruku i kaza: “Ja se zovem Ahmed i kad narastem bit ću hafiz. Idem sad na čas engleskog, a volio bih ići klanjati podne, ali ne mogu zato.”
Kad upitate drugu djecu šta će biti kada porastu, čut ćete odgovore poput: “Bit ću inžinjer, policajac, astronaut…”
Međutim, Ahmedova želja je da bude hafiz Kur’ana. Mašallah, kako lijepa ambicija i blago se njegovim roditeljima i nani koji su ga ovako lijepo odgojili. Allah mu dao svako dobro i povećao mu ljubav prema Kur’anu.
Ovo je prilika da posavjetujemo i druge porodice, roditelje i odgajatelje djece da uložimo zajednički napore da odgojimo još djece poput Ahmeda, djece koja imaju želju da uče Kur’an i ako Bog da postanu hafizi i hafize Kur’ana.
Nemojmo se zavaravati da nije problem ukoliko naše dijete ne podučimo ljepotama islama na ispravan način. Sve počinje od svijesti. Svijesti da taj mali dječak ili djevojčica predstavljaju islamski ummet sutrašnjice; doći će dan kada će oni biti nečiji očevi i mame. Ako oni sami nisu odgojeni, kako da odgajaju druge? Stoga je greška u odgoju samo jednog djeteta gubitak čitavog jednog pokoljenja. Ima li većeg gubitka od ovoga?
Ako žele da njihova djeca postanu hafizi Kur’ana, roditelji moraju zajednički, kao tim, živjeti islam, uživati u islamu, oplemeniti svoj svijet islamom. Svakodnevno se moraju podsjećati da su njihova djeca poklon od Milostivog i da je odgoj njihovog mališana ustvari kamen temeljac budućnosti ummeta. Potrebno je razviti naviku svakodnevnog zajedničkog učenja Kur’ana, iščitavanja islamske literature, slušanja Kur’ana i predavanja, i sl. jer islamski dom mora biti oaza džennetska na dunjaluku. Ovo su praktični koraci i ambijent koji pomaže i stimuliše djecu da uče Kur’an napamet. Molim Allaha, dž.š., da nas pomogne na tom putu. Amin.