Priredio: Mithad R. Ćeman
Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće kazniti moj ummet za greške (ono što učine nehotice), i u zaboravu, ili što urade pod prisilom.” (Bilježi Ibn Mādže, 2045)
Komentar hadisa
Ovo je radosna vijest vjernicima, jer riječi “Allah neće kazniti moj ummet…” znače da je Uzvišeni Allah oprostio ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, “…za greške (ono što učine nehotice)”. Ako musliman pogriješi i uradi ono što mu ne priliči, ali greška bude nenamjerna, onda nema krivice jer mu Uzvišeni Allah prašta takav postupak.
Riječi “…u zaboravu…” označavaju stvari koje čovjek ne uradi namjerno već iz zaborava a tiču se obaveza i naredbi i to je Allahovo dobro i milost prema nama. Međutim, obaveznost farzova ne spada zaboravom, već ih moramo naknadno izvršiti.
Zatim, riječi “…ili što urade pod prisilom” objašnjavaju da onaj ko bude primoran učiniti ružno djelo neće imati kaznu zbog toga jer u toj situaciji je bio lišen i uskraćen sopstvene odluke i namjere. Uzvišeni je rekao: “Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna.” (En-Nehl, 106)
Ako osoba bude natjerana da uradi zlo djelo (grijeh) a nije mu to namjera i želja onda neće biti zbog toga kažnjen, jer nije u situaciji kada može sam odlučivati i uskraćen je sopstvene odluke. Ovo je veliko dobro od Allaha, jer da Allah hoće mogao bi takvu osobu kazniti ali mu je ipak oprostio.
Kada su objavljene riječi Uzvišenog: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati…” (El-Bekara, 284), izazvale su nemir kod ashaba jer su se pobojali da će biti kažnjeni zbog prohtjeva duša i prohtjeva srca, da će malo biti onih koji se mogu spasiti. Otišli su do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalili mu se riječima: “Odgovarat ćemo za djela koja nismo čak ni u mogućnosti uraditi!?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im odgovori: “Zar želite da kažete kao što su Benu Isrā’il rekli: ‘Čuli smo, ali se ne pokoravamo!’ Recite: ‘Čujemo i pokoravamo se!’” (Bilježi Muslim; hadis Ebu Hurejra, radijallahu anhu)
Poslije toga su rekli: “Čujemo i pokoravamo se!”, prepustivši se naredbi, vjerujući u Allaha, pa je Allah objavio: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove…” (El-Bekara, 285)
Pošto su povjerovali u ove riječi i bez opiranja se pokorili Uzvišeni je objavio: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El-Bekara, 286)
Allah im je podario izlaz i derogirao ranije objavljene riječi: “…Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati…” (El-Bekara, 284), koje su sljedećim ajetom stavljene van snage: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekara, 286)
Pošto se prouče ove riječi, koje su u osnovi dova, Allah na njih odgovara: “Već sam uradio (oprostio)”, a to iz Njegove darežljivosti i plemenitosti, neka je hvala Njemu Plemenitom.
Uzvišeni Allah ih je prvim ajetom stavio na ispit pa kada su se pokorili i povjerovali u njega momentalno im je došla olakšica i uslišanje njihovih dova od Allaha, subhānehu ve te‘āla.
Suština navedenog pojašnjava hadis: “Allah neće kazniti moj ummet za greške (ono što učine nehotice), i u zaboravu…” “…Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!…” (El-Bekara, 286), na šta Uzvišeni kaže: “Već sam uradio (oprostio)”.
Allah, dželle ve ‘alā, kaže: “…Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite…” (El-Ahzāb, 5), i ovo je Allahovo dobro prema nama koji nas neće kazniti zbog nenamjerne greške, niti zbog našega zaborava, niti zbog djela na koja smo prisiljeni, a sve navedeno je ranijim narodima, iz kazne prema njima, ulazilo u obračun. Ali je ovom ummetu ukazana velika milost i olakšica, samo zato što smo ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a upravo je to zajednica imana, pokornosti Allahu, koja se ne suprostavlja Stvoritelju. Kada su Židovi odgovorili: “Čuli smo, ali se ne pokoravamo!” slijedilo je još više teškoća, a naš ummet kada je rekao: “Čujemo i pokoravamo se!”, slijedila je olakšica. Ovo je Allahovo dobro i počast.
Komentar hadisa br. 39 iz djela
Četrdeset Nevevijevih hadisa
Preuzeto iz djela:
El-Minhetu-r-rabbānijje fi šerhi-l-erbe‘īni-n-Nevevijje,
uvaženog šejha dr. Saliha b. Fevzana b. Abdullaha el-Fevzana,
člana Vijeća velikih učenjaka KSA
i člana Stalne komisije za izdavanje fetvi