Piše: Amir Durmić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Ko dođe pred vrata vladara, upadne u iskušenje…”[1]
Narod kaže: Vlast je slast. Da bi okusili ovu vrstu slasti, ljudi su u stanju svašta da učine. Historija nam svjedoči da su u borbi za vlast braća ubijala braću, sinovi očeve, a ponekad i očevi sinove. Možda su vremena takvih brutalnosti i prošla, ali i u našem vremenu za vlast se vode ”krvave” bitke. Koliko se pojedinci i skupine grčevito bore da ostvare svoj udio u vlasti i šta su sve u stanju da učine kako bi došli do tog zacrtanog cilja, stalno smo u prilici gledati prilikom redovnih periodičnih izbora, bilo da se radi o onima na lokalnom ili državnom nivou. Tračevi i klevete, međusobna optuživanja i razmjena uvredljivih govora, namjerno laganje i iznošenje vrlo osjetljivih privatnih informacija koje mogu osramotiti političkog rivala, samo su neka od ubojitih oružja koja suparnici koriste u svojoj prljavoj borbi za vlast.
U toj bitki, kandidati nas građane bombardiraju izjavama punim obećanja, a njihova nasmiješena lica blagonaklono nas gledaju sa skupih džambo ili mini plakata koje su na ovaj ili onaj način, uglavnom platili sami građani. Neka od tih lica znamo kao dobre, poštene i časne ljude. Treba im čestitati na hrabrosti što se uopće upuštaju u bitku iz koje kada i izađeš kao pobjednik, tek tada ulaziš u pravi rat. Nakon sumiranja rezultata izbora, mnogi od njih se makar djelimično uključe u vlast i na takav način se približe vratima ovosvjetskih vlastodržaca. Po riječima našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome, tek tada bivaju iskušani, a na iskušenjima čvrsti i nepokolebljivi ostaju samo oni koji su prvenstveno iskreni i bogobojazni, a zatim i snažni, hrabri i ustrajni. To su oni koji se, radi ostvarivanja onoga čime je zadovoljan Uzvišeni Allah, ne boje nikoga i ničega, bez obzira koliko po dunjalučkim mjerilima bio moćan, ugledan i utjecajan taj neko drugi. Ta iskušenja koja ih očekuju mogu biti raznovrsna i mnogobrojna. Naprimjer, nije li iskušenje imati priliku brzo i lahko ostvariti veliku materijalnu dobit, bespravno trošiti državni novac, ili ”preko veze” zaposliti rođaka (a postoji neko ko na to radno mjesto ima veće pravo) a da te pri tome niko na ovome svijetu ne pozove na odgovornost? Nije li iskušenje imati priliku da jednim osmijehom i tapšanjem po ramenu ”jarana iz vlade” dovedeš asfalt u svoje selo, ili selo svoje žene, snahe, zeta… dok postoje lokacije koje su po svim mjerilima mnogo preče da budu asfaltirane? Neće li sutra jednom moralnom čovjeku biti veliko iskušenje kada na njega bude vršen pritisak da svoju ruku digne u zrak kako bi podržao zakon kojim se treba legalizirati neka od pošasti ”modernog svijeta” poput istospolnih brakova ili prostitucije, jer je to put ka ”naprednoj i civiliziranoj” Evropi? Iskušenja će sigurno biti mnogobrojna, a nepokolebljivi na istini i Pravom putu ostat će samo iskreni vjernici. Mnogi islamski učenjaci, pobožnjaci i askete iz historije islama, bježali su od vladara i izbjegavali da im postanu bliski, jer su se bojali da će upasti u sumnjive rabote i tako nanijeti nepravdu sebi i drugima. Opomenuti vlastodršce i uputiti im kritiku zbog eventualne nepravde i greški koje čine, mogu samo najbogobojazniji i najhrabriji. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ”Najbolji džihad je reći istinu pred nepravednim vladarom ili nepravednim emirom (naredbodavcem).” [2]
Mi se najiskrenije nadamo da će među muslimanima koji povremeno na izborima ostvare udio u vlasti, uvijek biti i takvih. Ukoliko ih pak ne bude, onda od njihovog angažmana u vlasti niko od muslimana neće imati istinske koristi osim možda njih samih i njihovih porodica, jer će svaki mjesec uživati u dobroj plaći i velikim paušalima. Svakako, korist će imati i oni koji učestvuju u štampanju i distribuciji skupog stranačkog propagandnog materijala koji već nakon izbora postaje obično smeće oko čijeg će se uklanjanja morati potruditi komunalne službe. Doduše, korist će imati i poneki živčani prolaznik koji će u naletu srdžbe i razočarenja, svoje frustracije pokušati izliječiti na način da osobi sa plakata olovkom ili flomasterom nacrta brkove.
Iz knjige ”Biseri sunneta u mozaiku vremena”
__________________________
[1] Ahmed, Musned, 1/357, Ebu Davud, Sunen, br. 2859, Tirmizi, Sunen, br. 2256, Nesai, Sunen, 7/195-196, Taberani, El-Kebir, 11/56-57, br. 11 030, El-Bezzar, Musned, 17/144 br. 9743, od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihut-tergib, br. 2241, kao i šejh Ahmed Šakir u valorizaciji Ahmedovog Musneda, br. 3362. U hadisu skoro identičnog značenja koji prenosi Ebu Hurejre, pored spomenutog teksta, na kraju se još dodaje ”…što se čovjek vladaru više približi, to se od Allaha više udalji”. Ahmed, Musned, 2/371, br. 8822, Bejheki, Es-Sunenul-kubra, 10/173, br. 20 255, Ibn Adijj, El-Kamil, 1/518. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsiletul-ehadis es-sahiha, br. 1272. Šuajb Arnaut detaljno je govorio o ovom hadisu i u ovoj verziji ga ocijenio slabim. Vidjeti njegovu valorizaciju Musneda imama Ahmeda, 14/430-431, br. 8836.
[2] Tirmizi, Sunen, br. 2174, Ebu Davud, Sunen, br. 4344, Ibn Madže, Sunen, br. 4011, Hakim, El-Mustedrek, 4/676, br. 8608, od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu. Hadis skoro identičnog značenja prenosi se još od trojice ashaba: od Ebu Umame, od Tarika b. Šihaba i od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, sa ispravnim lancima prenosilaca. Vidjeti: Silsiletul-ehadis es-sahiha, br. 491.