Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: AbdurrahmanKuduzović
Pomoću ovog važnog kur’anskog pravila čovjek se odgaja da bude odan Gospodaru svjetova. Božije riječi: “Kad si slobodan, tad se trudi i za Gospodarom svojim žudi” (el-Inširāh, 7, 8) nalaze se na završetku sure u kojoj Allah, džellešanuhu, podsjeća Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na Svoje blagodati. Značenje ovih ajeta jest sljedeće: kad završiš s činjenjem nekog dobrog djela, ulaži trud u činjenje drugog dobrog djela i žudi za dragim Allahom iskreno Mu se i odano obraćajući. Zato što život muslimana pripada Allahu, musliman svoje vrijeme ne smije trošiti u besposlice. Štaviše, zabavljanje je dozvoljeno ženama i djeci, odnosno u određenim prilikama, kao što su, naprimjer, Ramazanski i Kurban-bajram i razna veselja. Jedan od najvećih ciljeva islama jest to da čovjek svoj život provede u robovanju Uzvišenom Allahu i činjenju bogougodnih djela, u oskudici i izobilju, onda kad je teško i lahko, na putu i u mjestu boravka, u tuzi i radosti… Samo na taj način moći će istinski primijeniti Božije riječi: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova…’” (el-En’ām, 162)
Kur’ansko pravilo: “Kad si slobodan, tad se trudi i za Gospodarom svojim žudi” ima veoma dalekosežno značenje, i ono je važno vjersko načelo koje od muslimanā izričito zahtijeva da se bave onim što će im osigurati ovozemaljsku ili ahiretsku korist. Ibn Mesud, radijallahuanhu, imao je običaj kazati: “Nije mi drago vidjeti besposlena čovjeka, to jest onog koji se ne bavi ničim što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku korist.” A evo kako je ez-Zamahšeri objasnio izjavu ovog ashaba: “To je tako, jer se besposlenost i zapostavljanje onog što čovjeku donosi korist, bez obzira na to radilo se o dunjaluku ili ahiretu, ubraja u maloumnost i nemar.”[1]
Kur’ansko pravilo o čijem značenju govorimo, na sadržajan način ukazuje na to da musliman određenom poslu treba što prije pristupiti, u skladu sa svojim mogućnostima, to jest da to ne treba odlagati za neko drugo vrijeme, eda ne bude kao neki ljudi koji tako sebe obmanjuju i pravdaju svoju ravnodušnost. Onaj ko je danas nemaran u vezi sa svojom obavezom sutra će biti još više nemaran.
Neki dobri prethodnici govorahu: “Dobri, pobožni ljudi stide se Allaha ako nisu bolji iz dana u dan, jer streme neprestanom napretku u pogledu dobrih djela. A stagnaciju u pogledu toga smatraju propašću.”
Ovom pravilu: “Kad si slobodan, tad se trudi i za Gospodarom svojim žudi” protivno je i to da čovjek ne iskoristi ukazanu priliku da stekne znanje o islamu, pa se, pošto život prođe, kaje i žali zato što nije stekao znanje koje bi mu koristilo na oba svijeta. U skladu s ovim pravilom ne ponaša se mnoga muslimanska omladina koja odgađa pokajanje za grijehe i zanemaruje čežnju za Gospodarom svjetova, tvrdeći da će se u starosti sigurno vratiti islamu. Zaklinjem se Bogom, to je šejtanova spletka, a od nje se možemo sačuvati i time što ćemo pomno razmišljati o Božijim riječima: “Kad si slobodan, tad se trudi i za Gospodarom svojim žudi.” (El-Inširāh, 7, 8)
[1] Mahmud ez-Zamahšeri, el-Keššaf, 4/777.