Piše: Haris ef. Hasičić
Kada se, u svakodnevnom govoru, pominju šehidi, nažalost, to obično biva u kontekstu penzija koje su ostavili iza sebe. Pa jedni hvale, dok drugi kude. Naime, nema ni jedne teme, a da u našem narodu nema dva ili više suprostavljenih mišljenja. No, nagrade šehida su daleko veće od onoga što mi međusobno o njima pojmimo. U temi o šehidima, ali i nama samima, interesantan je jedan hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Hadis prenosi Selman, r.a., da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Jedan dan i jedna noć (provedeni) u ribatu – pripravnosti (straži) na Allahovom putu, bolji su od mjeseca dana posta i (noćnog) namaza, a onaj ko u ribatu umre, i dalje će mu teći nagrada za (dobra) djela koja je činio, bit će opskrbljen (u Džennetu) i bit će siguran od kaburskog iskušenja.‘” (Muslim, 1913)
Ovaj hadis se zaboravlja pomenuti kada se priča ili piše o onima kojima teku sevapi i poslije njihove smrti. Naime, poznat nam je hadis o tri kategorije ljudi kojima se ne prekidaju njegova djela poslije smrti. To je sljedeći hadis: Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela osim u tri slučaja:
- ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku (vakuf),
- znanje koje će koristiti drugima (knjigu ili slično)
- i dobro i čestito dijete koje će činiti dovu za njega.“ (Muslim, 1631)
Problem je što su ove tri kategorije izvora sevapa poslije smrti, privremene! Naime, djeca vrlo brzo zaborave doviti za svoje roditelje, ili i sama brzo presele. Unuci rijetko uče dove svojim djedovima ili pradjedovima. Trajna sadaka ili vakuf će nam donijeti sevape ali samo ukoliko se taj vakuf koristi. Danas postoje brojni vakufi, čak i oni koji nisu oduzeti u agrarnim reformama, a koji leže godinama neiskorišteni i zapušteni. Štaviše, postoje slučajevi da se plaća radna snaga koja održava vakufe da ne bi prerasli u džunglu. Ako se vakuf ne koristi, nema ni nagrade onome koji je uvakufio. Što se tiče znanja kojim se ljudi koriste, u današnjem dobu skoro više niko i ne čita! Danas, knjige čitaju samo oni koji ih pišu. Čak se i Allahova Knjiga izbjegava. Šta reći za ostale knjige?!?
Neprestana nagradom koja teče šehidima poslije pogibije, a koja se pominje u gornjem hadisu, nije uvjetovana vanjskim faktorima. Sevapi šehida teku od trenutka pogibije sve do Sudnjega dana. Postoje šehidi koji su poginuli prije 20 godina, ali postoje i oni od prije 1.500 godina, čak i oni od prije 10.000 godina. Time šehidi dobijaju ogromne nagrade i stepene u Dženetu. U gornjem hadisu se pominje nagrada od mjesec dana neprestanog posta i noćnog namaza. U drugim hadisima se pominje čak i veća nagrada.
Prenosi se od Mudžahida da je Ebu Hurejre, r.a., bio na bojnom polju, dakle u džihadu, pa su svi ostali ljudi, po završetku stražarske smjene, počeli da napuštaju mjesto stražarenja, a Ebu Hurejre, r.a., ostao je da stražari. U tom momentu pored je njega naišao čovjek i kazao: “Zašto si ostao da stražariš?” Ebu Hurejre, r.a., kazao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika da je rekao: ‘Stajanje na Allahovom putu, makar jedan momenat, bolje je od stajanja (kijamu u namazu) u Noći kadra kod Crnog kamena.” (Bejheki u Šuabul-iman, 4286; Ibn Hiban u Sahihu, 4603; Šuajb Arnaut i Albani – sahih)
Tu, veliku, nagradu pominje i Uzvišeni Allah u svojoj Knizi, kada kaže:
وَفَضَّلَ ٱللَّهُ ٱلۡمُجَـٰهِدِينَ عَلَى ٱلۡقَـٰعِدِينَ أَجۡرًا عَظِيمً۬ا
„…Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu.“ (Kur’an, Nisa, 95)
Kakva je to nagrada? Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U Džennetu ima stotinu deredža (stupnjeva) koje je Allah pripremio borcima na Svom putu. Između svake dvije deredže je (udaljenost) kao razdaljina između neba i Zemlje.“ (Buhari, 2790)
Posjećanja radi, prvo nebo je Uzvišeni Allah ukrasio zvijezdama:
وَلَقَدْ زَيَّنَّا السَّمَاءَ الدُّنْيَا بِمَصَابِيحَ
„Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili…“ (Kur’an, Mulk, 5) Što će reći, da je čitav naš Svemir, kojega ne možemo sagledati do kraja čak ni sa najvećim i najmodernijim teleskopima, tek prvo nebo! Gdje su ostalih šest? A gdje je Dženet, koji je veći i od Zemlje i od nebesa?
Šehidi su se pobrinuli za sebe. Šta je s nama? Šta je s našim djelima?
Među ljudima postoji jedno pomalo nakaradno mišljenje. To mišljenje je da sve što urade od dobra, da će isto pronaći i na Mizanu, Vagi kada se, na Sudnjem danu, djela budu vagala. To nije tačno! Naime, čovjek može čitav život raditi dobro, a da dođe na Sudnji dan bez ijednog sevapa. Zamislite takvog gubitnika! Kako se to može desiti?!?
Jedan od načina kako upropasititi sebe jeste prigovor učinjenom dobru. Česta je izreka u našemu narodu: “Čuvaj se zla od onoga kome si učinio dobro.” Riječ je o još jednoj, u nizu, nakaradnih umotvorina koja ima za cilj preduprijediti činjenje dobra! Jedino je šejtanu u interesu da se radi što manje dobra, a ono dobro što se i uradi, šejtanu je cilj da ga pokvari. Najlakše je pokvariti učinjeno dobro djelo prigovorom na to dobro, recimo: “Da sam znao da će mi se tako vratiti, ne bih nikad!!!”
Uzvišeni Allah kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُبْطِلُوا صَدَقَاتِكُم بِالْمَنِّ وَالْأَذَىٰ
„O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama…“ (Kur’an, Bekare, 264)
فَمَثَلُهُ كَمَثَلِ صَفْوَانٍ عَلَيْهِ تُرَابٌ فَأَصَابَهُ وَابِلٌ فَتَرَكَهُ صَلْدًا ۖ لَّا يَقْدِرُونَ عَلَىٰ شَيْءٍ مِّمَّا كَسَبُوا
„…oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili…“ (Kur’an, Bekare, 264)
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Na Sudnjem danu, Allah s trojicom neće govoriti, niti će ih (milosrdno) pogledati, niti će ih (od grijeha) očistiti, i njih čeka bolna patnja.“ Ove riječi Poslanik, s.a.v.s., ponovio je tri puta. Jedan od te trojice je i: „onaj ko drugima bude spominjao i isticao svoje dobročinstvo učinjeno prema ljudima…“, (Muslim, 106)
Drugi način kako upropastiti samog sebe jeste jezik. Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Znate li ko je bankrotirao?” Ashabi odgovoriše: “Bankrotirao je onaj ko nema ni dirhema ni robe“‘ Poslanik reče: “Bankrotirao je od mog ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je vrijeđao onoga, onoga potvorio, u imetku zakinuo onoga, prolio krv ovoga, udario onoga … Pa će se svakome od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i njemu prebaciti, pa će onda biti bačen u Vatru.“ (Muslim, 2581)
Od pogubnih posljedica jezika jeste gubljenje dobrih djela. Jezik uveliko uništava dobra djela. Onaj koji ogovara druge gubi svoja dobra djela, daje ih, i pored svoje volje, onome koga ogovara, što istovremeno predstavlja dobit toj drugoj osobi bez imalo uloženog truda.
Ako čujete da vas neko ogovara, nemojte odmah ići na galamu, ili kontraogovarati ili tužiti se na sudovima! Postupite onako kako je postupio Hasan El-Basri, kada je onima koji su ga ogovarali i potvarali poklonio tepsiju voća. Danas možete onima koji vas ogovaraju poslati ćevape. Radujte se!!! Uzvišeni Allah vas je odlučio osloboditi grijeha i prebaciti ih na one koji vas ogovaraju. Ali ako i vi druge budete ogovarali, ostat ćete i sami bez vaših, s mukom, zarađenih dobrih djela.
Naravno, postoji još načina kako upropastiti sebe, ali zbog prostora ćemo se ograničiti na ova dva, a koja su, većinom, odgovorna za loše međuljudske odnose. Rak ranu muslimanskih naselja, gradova, država…
Oduprimo se šejtanu, jer nam je on najveći neprijatelj. Poštujmo šehide i njihovu žrtvu time što ćemo biti bogobojazni, odnosno čuvati se Allahovih zabrana i revnosno činiti Allahove naredbe.