Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Ovo sadržajno pravilo jedno je od najznačajnijih kur’anskih preporuka i nalazi se u suri Hūd, u kojoj je Sveznajući Allah naveo primjere nekih vjerovjesnika sa svojim obijesnim narodima, objasnio put istine i stranputicu te spomenuo mjesto povratka pravovjernih i bezbožnikā. U ovoj se suri dobri Allah Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, obraća direktno na mnogo mjesta, a i indirektno. Jedan od primjera direktnog obraćanja jesu Božije riječi: “Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” (Hūd, 112)
Ovo ćemo kur’ansko pravilo razmatrati s nekoliko različitih gledišta.
Prvo gledište odnosi se na pitanja: “Šta je to ustrajnost na Pravom putu?”; “Zbog čega je Allah, džellešanuhu, zapovjedio Poslaniku islama i njegovim sljedbenicima da budu ustrajni u vjeri?” Ustrajnost je slijeđenje i odanost vjeri bez zastranjivanja i skretanja. Ona se odnosi na činjenje svih dobrih djela, i vidljivih, koja se čine udovima, i nevidljivih, koja se čine srcem, te na sustezanje od svega što je zabranjeno. Stoga je preporuka da se bude ustrajno u vjeri sveobuhvatan izraz i univerzalna odrednica. Iscrpan odgovor na pitanje: “Zbog čega je Allah, džellešanuhu, zapovjedio Poslaniku islama i njegovim sljedbenicima da budu ustrajni u vjeri?” zauzeo bi mnogo prostora, pa ćemo zato navesti najkraći i najjasniji odgovor. Naime, Silni je Allah Poslaniku islama i ashabima naredio ustrajnost u vjeri zato da vjernik zna da je šejtanov najveći cilj odvratiti ljude od islama: “‘E zato što si odredio pa sam u zabludu pao’, reče, ‘kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati…’” (el-A‘rāf, 16), i zato nam je naređeno da tokom dana i noći (najmanje) sedamnaest puta, klanjajući obavezne namaze, molimo: “Uputi nas na Pravi put…” (el-Fātiha, 6)
Drugo gledište odnosi se na to da je Svemogući Allah riječi: “Budi ustrajan na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe…” (Hūd, 112) uputio Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima, koji jesu bili ustrajni u vjeri, zato da se istakne važnost odanosti islamu, a što smo vidjeli iz tumačenja Božijih riječi: “Uputi nas na Pravi put…” (el-Fātiha, 6). To je tako, jer se onom ko se nečim bavi može preporučiti da u tome ustraje, pa se onom ko šeta može reći: “Ustraj u šetnji!” Kako ustrajnost u vjeri ima presudnu važnost i lijepe posljedice, Sveznajući Allah u mnogim ajetima i na različite načine hvali one koji su ustrajni u islamu.
Treće gledište tiče se čovjekove prirode. Ma koliko čovjek bio bogobojazan i čestit vjernik, neophodno je da ga se podsjeća na ono što će ga učiniti čvršćim i postojanijim. Svi ljudi imaju potrebu da ih se podsjeća i osnažuje, pa čak i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Tu je divna izjava šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Počast je u tome da čovjek ustraje na Pravom putu. Najveća počast koju Allah, džellešanuhu, ukaže čovjeku leži u tome da ga potakne na činjenje djela koja On voli i kojima je zadovoljan, a koja će ga približiti Gospodaru i osigurati mu visoke džennetske razine.”
I četvrto, posljednje gledište odnosi se na konstataciju da je ustrajnost srca najvažnija kad je riječ o ustrajnosti u vjeri. Neki su učenjaci rekli: “Ako je čovjek srcem ustrajan u vjeri, tragovi se očitavaju i na udovima. Osnova ustrajnosti u vjeri jest ustrajnost srca u tevhidu, kako su neki prvi muslimani protumačili Božije riječi: ‘Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije budu ustrajni dolaze meleki…’ (Fussilet, 30). Kazali su: ‘Ovaj se kur’anski ajet odnosi na one što svoja srca samo Allahu predaju.’ Ako je srce ustrajno u spoznaji Allaha i strahu od Njega, veličanju i štovanju Njegova imena, ljubavi prema Njemu i odanosti, nadi u Njegovu milost i poniznom obraćanju, te u pouzdavanju u Njegovu pomoć i zanemarivanju svega drugog osim Njega, vlasnik tog srca iskazivat će poslušnost Gospodaru pomoću udova. Srce u odnosu na udove ima status vladara u odnosu na podanike; između ovih primjera postoji velika sličnost. Poslije ustrajnosti srca i udova, najvažnije je da čovjek govori ono što je ispravno; a pomoću jezika samo se otkriva ono što se nalazi u srcu.” Tu je i izjava nekih islamskih autoriteta: “Postići će sreću na oba svijeta onaj ko je ustrajan na Pravom putu, i takav se neće spoticati na sirat-ćupriji na Sudnjem danu. A onaj ko napusti Pravu stazu sličan je ili jevrejima, koji znaju istinu, ali je ne slijede – Allah će se na njega naljutiti, ili je poput kršćanā i višebožaca, koji su skrenuli s Pravog puta.”