Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Da ljudska bezvrijednost može ići do neslućenih razmjera i da su sljedbenici sekularističko-ateističke ideologije među Bošnjacima, svoj duhovni provincijalizam, hipokriziju i mračnjaštvo doveli skoro do savršenstva, potvrdio nam je po ko zna koji put novinar Damir Kaletović u prošlonedjeljnom izdanju magazina ”60 minuta”. Naime, on je u svom ”dolaziš mi u prekidima” prilogu, punom iritirajućih gestikulacija, a takvi su svi njegovi nastupi i prilozi (što je osobina lažova i kukavica), izjavio da je sukob između Armije BiH i HVO-a započeo napadom Armije na postrojbe HVO-a u Dusini, početkom 1993. godine. Ako je Željko Komšić, montirani proces koji se vodi protiv bh. patriote Jurišića u Beogradu, nazvao kafkijanskim, što on i jeste, onda je, ukoliko je gledao ”60 minuta”, mogao uzviknuti ”bh. Kafka je rođen”, jer veleizdajnik Kaletović definitivno je nadmašio i samog Kafku, kao i hrvatskog Gebelsa u novinarstvu, Smiljka Šagolja. I ne samo to, već je on tom izjavom sigurno iznenadio i same ideologe fašističko-secesionističke tvorevine Herceg-Bosne, kao i Međunarodni sud u Hagu, i sve napravio budalama i doveo u sumnju da su možda cijelo poratno vrijeme živjeli u stanju potpune amnezije iz koje ih je, eto, Kaletović konačno probudio.
Kaletoviću bi pozavidio i Franjo Tuđman
No, naravno ne radi se ovdje ni o kakvom crnom humoru, već se radi o izdaji, o notornim lažima, podmetanju, falsificiranju historijskih činjenica, što je ravno zločinu koji su počinile ustaške postrojbe u toku agresije na BiH, posebno na Mostar i gradove SBK. Jer, kompletna svjetska javnost zna da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH i da je ta agresija utemeljena na ideji paradržavne tvorevine Herceg-Bosne koju je lično Franjo Tuđman formirao, 18. novembra 1991. godine. Tu ideju podržali su politički predstavnici Hrvata u institucijama BiH, pa su namjerno, s ciljem da destabiliziraju stanje u našoj državi, napustili svoje funkcije u Sarajevu i time dali signal Hrvatima šta im je činiti. Nakon toga, uslijedila je vojna agresija, u koju je uključeno čak 45 hrvatskih brigada, s kojima je Tuđman za sva vremena želio uništiti ”kolonijalnu tvorevinu”, kako je nazivao Bosnu i Hercegovinu. I nakon srbo-četničke agresije na BiH, nije trebalo dugo čekati na hrvatsko-ustašku agresiju tako da je već 20. juna 1992. godine HVO napao Gornji Vakuf i Novi Travnik, realizirajući plan o podjeli Bosne i Hercegovine sklopljen između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Time je započeo sukob između Armije BiH i HVO-a, koji je nastavljen 23. oktobra 1992., kada snage HVO-a ulaze u Prozor i pri tome vrše etničko čišćenje nad Bošnjacima s područja te općine. Nedugo zatim, u decembru 1992. godine, u Gornji Vakuf pristigle su hrvatske jedinice iz: Posušja, Širokog Brijega, Gruda, Imotskog, Mostara, Livna, Duvna i Prozora, i u januaru 1993. započele stravični napad na Gornji Vakuf. Razaranje grada i cijele općine, ubijanje nedužnih ljudi i krvavi ustaški pir trajao je od jula 1993. do februara 1994., odnosno do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. A što se tiče Bugojna, ono je napadnuto 17. jula 1993. godine, i tada su bojovnici HVO-a i HV-a počinili stravične zločine u Vrbanji i drugim mjestima, a javna je tajna da su bili pripremili više od deset hiljada vreća za mrtva tijela ubijenih Bošnjaka, jer su mislili da će grad sigurno pasti u ustaške ruke. Odbrana Bugojna i Gornjeg Vakufa značila je zapravo odbranu Bosne i Hercegovine, jer gubitkom Bugojna i Gornjeg Vakufa HVO bi se spojio sa HVO-om iz centralne Bosne i proširio svoju teritoriju, i neminovno bi nestala i Bosna i Hercegovina.
Da ljudska bezvrijednost može ići do neslućenih razmjera i da su sljedbenici sekularističko-ateističke ideologije među Bošnjacima, svoj duhovni provincijalizam, hipokriziju i mračnjaštvo doveli skoro do savršenstva, potvrdio nam je po ko zna koji put novinar Damir Kaletović u prošlonedjeljnom izdanju magazina ”60 minuta”. Naime, on je u svom ”dolaziš mi u prekidima” prilogu, punom iritirajućih gestikulacija, a takvi su svi njegovi nastupi i prilozi (što je osobina lažova i kukavica), izjavio da je sukob između Armije BiH i HVO-a započeo napadom Armije na postrojbe HVO-a u Dusini, početkom 1993. godine. Ako je Željko Komšić, montirani proces koji se vodi protiv bh. patriote Jurišića u Beogradu, nazvao kafkijanskim, što on i jeste, onda je, ukoliko je gledao ”60 minuta”, mogao uzviknuti ”bh. Kafka je rođen”, jer veleizdajnik Kaletović definitivno je nadmašio i samog Kafku, kao i hrvatskog Gebelsa u novinarstvu, Smiljka Šagolja. I ne samo to, već je on tom izjavom sigurno iznenadio i same ideologe fašističko-secesionističke tvorevine Herceg-Bosne, kao i Međunarodni sud u Hagu, i sve napravio budalama i doveo u sumnju da su možda cijelo poratno vrijeme živjeli u stanju potpune amnezije iz koje ih je, eto, Kaletović konačno probudio.
Kaletoviću bi pozavidio i Franjo Tuđman
No, naravno ne radi se ovdje ni o kakvom crnom humoru, već se radi o izdaji, o notornim lažima, podmetanju, falsificiranju historijskih činjenica, što je ravno zločinu koji su počinile ustaške postrojbe u toku agresije na BiH, posebno na Mostar i gradove SBK. Jer, kompletna svjetska javnost zna da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH i da je ta agresija utemeljena na ideji paradržavne tvorevine Herceg-Bosne koju je lično Franjo Tuđman formirao, 18. novembra 1991. godine. Tu ideju podržali su politički predstavnici Hrvata u institucijama BiH, pa su namjerno, s ciljem da destabiliziraju stanje u našoj državi, napustili svoje funkcije u Sarajevu i time dali signal Hrvatima šta im je činiti. Nakon toga, uslijedila je vojna agresija, u koju je uključeno čak 45 hrvatskih brigada, s kojima je Tuđman za sva vremena želio uništiti ”kolonijalnu tvorevinu”, kako je nazivao Bosnu i Hercegovinu. I nakon srbo-četničke agresije na BiH, nije trebalo dugo čekati na hrvatsko-ustašku agresiju tako da je već 20. juna 1992. godine HVO napao Gornji Vakuf i Novi Travnik, realizirajući plan o podjeli Bosne i Hercegovine sklopljen između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Time je započeo sukob između Armije BiH i HVO-a, koji je nastavljen 23. oktobra 1992., kada snage HVO-a ulaze u Prozor i pri tome vrše etničko čišćenje nad Bošnjacima s područja te općine. Nedugo zatim, u decembru 1992. godine, u Gornji Vakuf pristigle su hrvatske jedinice iz: Posušja, Širokog Brijega, Gruda, Imotskog, Mostara, Livna, Duvna i Prozora, i u januaru 1993. započele stravični napad na Gornji Vakuf. Razaranje grada i cijele općine, ubijanje nedužnih ljudi i krvavi ustaški pir trajao je od jula 1993. do februara 1994., odnosno do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma. A što se tiče Bugojna, ono je napadnuto 17. jula 1993. godine, i tada su bojovnici HVO-a i HV-a počinili stravične zločine u Vrbanji i drugim mjestima, a javna je tajna da su bili pripremili više od deset hiljada vreća za mrtva tijela ubijenih Bošnjaka, jer su mislili da će grad sigurno pasti u ustaške ruke. Odbrana Bugojna i Gornjeg Vakufa značila je zapravo odbranu Bosne i Hercegovine, jer gubitkom Bugojna i Gornjeg Vakufa HVO bi se spojio sa HVO-om iz centralne Bosne i proširio svoju teritoriju, i neminovno bi nestala i Bosna i Hercegovina.
Puljić mirotvorac
Eto, to je istina o sukobu između Armije BiH i HVO-a i o hrvatskoj agresiji na našu državu koju su priznali i o tome svjedočili i mnogi ugledni Hrvati iz Hrvatske i BiH, i zbog koje su idejni tvorci i kolovođe te agresije osuđeni u Hagu na dugogodišnje robijanje. Ali plaćenik i sluga ustaštva Kaletović ne priznaje stvarne činjenice i istinu, zato što su on i njegov magazin plaćeni da izmisle i plasiraju novu ”istinu” o tom sukobu. Jer, samo takve moralne ništice mogu se upustiti u avanturu zvanu sapiranje ljage sa obraza agresora, koljača, ljudoždera i monstruma, u što se nisu smjeli upustiti ni najokorjeliji neprijatelji Bosne i Hercegovine iz hrvatskog naroda, ne zato što se stide da to urade, već zato što se boje neoborivih dokaza i činjenica koje ne mogu nikako opvrgnuti i što dobro znaju ko je bio agresor, a ko žrtva. No, ono što ne smiju vođe ustaštva, smije ”prljavi Hari”, Damir Kaletović, koji je javno i to na Federalnoj televiziji koju plaćaju bivši pripadnici Armije BiH, ratni vojni invalidi i šehidske porodice, istu tu Armiju i njeno rukovodstvo proglasio zločinačkom, a odbranu od hrvatske agresije nazvao zločinom koji treba prvo kazniti, pa onda procesuirati. Zbog toga su on i njemu slične replike od ljudi i instalirani na državnoj i Federalnoj televiziji kako bi permanentno radili na sataniziranju Bošnjaka, i kako bi napadali državnost BiH kroz napade na bivšeg predsjednika BiH, rahmetli Aliju Izetbegovića kao vođu i pokretača otpora dvostrukoj agresiji na našu državu. Da bi ostvarili svoj prljavi cilj i zaradili koju marku od svojih nalogodavaca, oni nikada nisu prestajali porediti SDA stranku i njenog predsjednika sa nacionalističkim i u to vrijeme profašističkim strankama, SDS-om i HDZ-om, a Armiju BiH i njene oficire sa četničko-ustaškim oficirima, kako bi dokazali da na Bosnu i Hercegovinu nije izvršena nikakva agresija, već da je to bio građanski rat koji su pokrenule tri nacionalne tj. nacionalističke stranke i da su sve tri strane jednako činile zločine i etničko čišćenje. I nisu se zaustavili samo na tome, već su, kad je u pitanju izmišljanje i pripisivanje etničkog čišćenja Armiji BiH, među ideologe i kreatore tog zlodjela svrstali i Islamsku zajednicu tj. reisul-ulemu, muftije i imame okrivivši ih da nisu ništa poduzeli da se zaustavi etničko čišćenje Hrvata u srednjoj Bosni. A s druge strane, kardinala Vinka Puljića, koji je u potpunosti podržavao politiku HDZ-a, proglasili su mirotvorcem i glasom razuma, iako se dobro zna kakva je bila uloga Katoličke crkve u vrijeme hrvatske agresije na BiH. Ako je Vinko Puljić bio mirotvorac, zašto nije otišao Tuđmanu i naredio mu da ne napada suverenu državu BiH i zašto javno nije pozvao svoje katolike, kao što je to uradio Blaž Kraljević kojeg su zbog toga ustaše mučki ubile, da ne napadaju svoje komšije. Umjesto toga, on je dolazio među muslimane da poziva na razum one kojima nikako nije falilo ni razuma, ni pravednosti, ni želje za mirom i suživotom. To je ustvari bila njihova politika, popove su slali da popuju hodžama po muftilucima, a političke predstavnike da dugim sastancima iscrpljuju naše predstavnike, dok su njihovi oficiri i bojovnici postavljali artiljeriju i raspoređivali vojsku oko gradova koje su željeli napasti. I onda se mi čudimo i zgražavamo nad izjavama dokazanih neprijatelja BiH i bošnjačkog naroda, poput Dodika i drugih četnika i ustaša, da na BiH nije izvršena agresija, da su Bošnjaci sami sebe ubijali na Markalama, na Trgu mladosti u Tuzli i drugim gradovima. Ne treba se uopće čuditi ni Srbima ni Hrvatima što negiraju genocid i agresiju na BiH, ta to isto čini Kaletović i njemu slični Bošnjaci iz sekularističko-ateističkog miljea koji su davno na sebe preuzeli ulogu dželata nacionalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka. Oni su čak gori od Dodika, jer medijski mrak koji oni proizvode u BiH veći je od političkog i ekonomskog mraka, i oni su zapravo svojim suicidnim i destruktivnim djelovanjem i autošovinizmom, inspirirali ovovremeni četničko-ustaški šovinizam i genocidnost.
Zašto šute bh. patrioti?
Eto, to je istina o sukobu između Armije BiH i HVO-a i o hrvatskoj agresiji na našu državu koju su priznali i o tome svjedočili i mnogi ugledni Hrvati iz Hrvatske i BiH, i zbog koje su idejni tvorci i kolovođe te agresije osuđeni u Hagu na dugogodišnje robijanje. Ali plaćenik i sluga ustaštva Kaletović ne priznaje stvarne činjenice i istinu, zato što su on i njegov magazin plaćeni da izmisle i plasiraju novu ”istinu” o tom sukobu. Jer, samo takve moralne ništice mogu se upustiti u avanturu zvanu sapiranje ljage sa obraza agresora, koljača, ljudoždera i monstruma, u što se nisu smjeli upustiti ni najokorjeliji neprijatelji Bosne i Hercegovine iz hrvatskog naroda, ne zato što se stide da to urade, već zato što se boje neoborivih dokaza i činjenica koje ne mogu nikako opvrgnuti i što dobro znaju ko je bio agresor, a ko žrtva. No, ono što ne smiju vođe ustaštva, smije ”prljavi Hari”, Damir Kaletović, koji je javno i to na Federalnoj televiziji koju plaćaju bivši pripadnici Armije BiH, ratni vojni invalidi i šehidske porodice, istu tu Armiju i njeno rukovodstvo proglasio zločinačkom, a odbranu od hrvatske agresije nazvao zločinom koji treba prvo kazniti, pa onda procesuirati. Zbog toga su on i njemu slične replike od ljudi i instalirani na državnoj i Federalnoj televiziji kako bi permanentno radili na sataniziranju Bošnjaka, i kako bi napadali državnost BiH kroz napade na bivšeg predsjednika BiH, rahmetli Aliju Izetbegovića kao vođu i pokretača otpora dvostrukoj agresiji na našu državu. Da bi ostvarili svoj prljavi cilj i zaradili koju marku od svojih nalogodavaca, oni nikada nisu prestajali porediti SDA stranku i njenog predsjednika sa nacionalističkim i u to vrijeme profašističkim strankama, SDS-om i HDZ-om, a Armiju BiH i njene oficire sa četničko-ustaškim oficirima, kako bi dokazali da na Bosnu i Hercegovinu nije izvršena nikakva agresija, već da je to bio građanski rat koji su pokrenule tri nacionalne tj. nacionalističke stranke i da su sve tri strane jednako činile zločine i etničko čišćenje. I nisu se zaustavili samo na tome, već su, kad je u pitanju izmišljanje i pripisivanje etničkog čišćenja Armiji BiH, među ideologe i kreatore tog zlodjela svrstali i Islamsku zajednicu tj. reisul-ulemu, muftije i imame okrivivši ih da nisu ništa poduzeli da se zaustavi etničko čišćenje Hrvata u srednjoj Bosni. A s druge strane, kardinala Vinka Puljića, koji je u potpunosti podržavao politiku HDZ-a, proglasili su mirotvorcem i glasom razuma, iako se dobro zna kakva je bila uloga Katoličke crkve u vrijeme hrvatske agresije na BiH. Ako je Vinko Puljić bio mirotvorac, zašto nije otišao Tuđmanu i naredio mu da ne napada suverenu državu BiH i zašto javno nije pozvao svoje katolike, kao što je to uradio Blaž Kraljević kojeg su zbog toga ustaše mučki ubile, da ne napadaju svoje komšije. Umjesto toga, on je dolazio među muslimane da poziva na razum one kojima nikako nije falilo ni razuma, ni pravednosti, ni želje za mirom i suživotom. To je ustvari bila njihova politika, popove su slali da popuju hodžama po muftilucima, a političke predstavnike da dugim sastancima iscrpljuju naše predstavnike, dok su njihovi oficiri i bojovnici postavljali artiljeriju i raspoređivali vojsku oko gradova koje su željeli napasti. I onda se mi čudimo i zgražavamo nad izjavama dokazanih neprijatelja BiH i bošnjačkog naroda, poput Dodika i drugih četnika i ustaša, da na BiH nije izvršena agresija, da su Bošnjaci sami sebe ubijali na Markalama, na Trgu mladosti u Tuzli i drugim gradovima. Ne treba se uopće čuditi ni Srbima ni Hrvatima što negiraju genocid i agresiju na BiH, ta to isto čini Kaletović i njemu slični Bošnjaci iz sekularističko-ateističkog miljea koji su davno na sebe preuzeli ulogu dželata nacionalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka. Oni su čak gori od Dodika, jer medijski mrak koji oni proizvode u BiH veći je od političkog i ekonomskog mraka, i oni su zapravo svojim suicidnim i destruktivnim djelovanjem i autošovinizmom, inspirirali ovovremeni četničko-ustaški šovinizam i genocidnost.
Zašto šute bh. patrioti?
Antidržavno i antibošnjačko djelovanje Kaletovića i njemu sličnih izdajnika, u svakom slučaju je opasno i zabrinjavajuće, posebno kad se zna da ono dolazi u najtežim trenucima za BiH, kada se vodi odlučujuća i rovovska borba za bosanskohercegovačko biti ili ne biti. No, i pored toga, mnogo više zabrinjava oportunizam i sramna šutnja bošnjačkih političara, kao i patriota, onih koji su i srcem i dušom branili ovu državu i za nju bili spremni i život dati. Situacija je uistinu alarmantna i krajnje je vrijeme da se svi patrioti dignu protiv blasfemičnih laži i antibošnjačke propagande koju širi magazin ”60 minuta”, a prije svih, bivši komandanti i generali Armije BiH, Rasim Delić, Sefer Halilović, Jovan Divjak, Dragan Vikić, političari i predstavnici Islamske zajednice, zatim heroji odbrambenog rata i dobitnici najvećih ratnih priznanja, sve boračke organizacije, ratni vojni invalidi i porodice šehida i poginulih boraca, a posebno bivši pripadnici 3. i 7. korpusa Armije BiH i građani Srednjobosanskog kantona. Ukoliko se pod hitno ne poduzmu odlučni koraci u suzbijanju takvog djelovanja, uzaludna će biti borba i napor svih patriota BiH da odbrane njenu državnost i suverenitet, da sačuvaju uspomenu na veličanstvenu borbu za slobodu naše države i odbranu vjere, časti i dostojanstva kako Bošnjaka tako i svih bh. građana. Jer, ono što hiljade pametnih godinama brižno gradi, jedna budala u trenu može srušiti. Iskreno se nadamo da će bh. patrioti ovaj put biti na visini zadatka, da će dići svoj glas i tužiti Kaletovića i njegov magazin i jasno poručiti svim izdajicama i smutljivcima: ”Prvo tiho pa sve jače, cijela Bosna sada čuje, sa mezarja stižu riječi koje mora da poštuje, zaklinje te tvoja mladost što je za te život dala, mi ginuli nismo zato da prkosna Bosna spava, svi tvoji šehidi šalju ti emanet, nemoj nama, Bosno, predavati rahmet, ako budeš snena kao što si bila, ako se zauvijek nisi probudila. Probuđena sva u krvi punim glasom sada kaži: Tebe, Bosno, ko ne voli, drugu zemlju neka traži!”
Magazin Saff br. 252