Svjetski dan Kudsa – šiijska podvala za naivne sunije

sanel
By sanel

Piše: Faruk Hajder

Posljednjeg petka svakog ramazana, duodecimalne šiije širom svijeta održavaju manifestaciju koju nazivaju Svjetski dan Kudsa. Njima se u tome pridružuje i jedan broj sunija, neupućenih u šiijsko vjerovanje i politiku.

Održavanje ove manifestacije naredio im je Homeini nakon svoje revolucije, tokom govora kojeg je održao u  augustu 1979. godine.

Duodecimalne šiije su izrazito malobrojne u odnosu na sunije, stoga se njihov politički narativ prema sunijama, nakon formiranja države na sektaškim osnovama u Iranu, zasniva na permanentnom manipuliranju emocijama sunijskih masa kako bi pridobili podršku i simpatije neukih i neupućenih, a sve u cilju lakše šiizacije sunija i zamućivanja sunijskog vjerovanja šiijskim zabludama. Izmišljanje manifestacije Dana Kudsa je samo jedna u nizu podvala koje služe tom cilju, jer je za sunije okupacija Kudsa i Mesdžidul-Akse vrlo bolna činjenica, tim prije što je Aksa sveta džamija.

Šiijama je ova manifestacija sve ove godine dobro služila za prikrivanje njihovih smutnji i spletkarenja protiv sunija, jer dok verbalno pozivaju jedinstvu muslimana i vode verbalni rat protiv Izraela i SAD-a, sektaški iranski režim od svog osnivanja konstantno destabilizira države u okruženju formiranjem terorističkih organizacija i ćelija, finansiranjem (i osnivanjem) raznih grupa, udruženja i stranaka, kojima je jedini cilj služenje iranskim interesima na štetu vlastite domovine.

Šta je šiijama Mesdžidul-Aksa?

Općepoznata je stvar da je Mesdžidul-Aksa treća sveta džamija, u kojoj je namaz posebno vrijedan i koju je propisano posjećivati, poduzimanjem posebnog putovanja radi obavljanja namaza u njoj. No, je li to tako i za duodecimalne šiije?

Da bismo saznali koliko i šta Mesdžidul-Aksa u Kudsu znači šiijama poslužit će nam sljedeći primjeri iz temeljnih šiijskih izvora. Kummi u svom Tefsiru navodi da je “Muhammed Bakir, kojeg – ni krivog ni dužnog – smatraju jednim od svojih dvanaest imama, sjedio u Mesdžid-i-haramu i pogledao jedanput u nebo, a jedanput u Kabu, pa je proučio: “Slavljen neka je Onaj koji je noću prenio Svoga roba iz Mesdžid-i-harama u Mesdžidul-Aksa… ” /El-Isra, 1/ Rekao je to tri puta, potom se okrenuo Ismailu el-Džu‘fiju i rekao: “Iračanine, šta kažu stanovnici Iraka o ovom ajetu?” On odgovori: “Kažu da je prenesen iz Mesdžidul-harama i Bejtul-Makdis (Kuds, Jeruzalem).” On (Bakir) reče: “Nije tako kako kažu, nego ga je prenio iz ove u onu” – pa je pokazao na nebo i kazao: “Nema između njih svetišta!

Fejdulah Kašani u svom Tefsiru navodi: Ajjaši je rekao da je pitao Ebu Abdullaha (Džafera es-Sadika) o mesdžidima i njihovim vrijednostima, pa je kazao: “Mesdžidul-haram i Poslanikov mesdžid (u Medini).” (Ajjaši veli) Rekao sam: “A Mesdžidul-Aksa, žrtvovao bih život za tebe?”, pa je (Džafer es-Sadik) odgovorio: “On je na nebu i na njega se desio isra (noćno putovanje) Poslanika alejhis-selam.” (Ajjaši će) ‘Ali, ljudi govore da je to Bejtul-makdis!’, pa je odgovorio: “Mesdžid u Kufi je bolji/vredniji od njega!”” (Tefsirus-Safi, 3/166)

Abbas Kummi je kategoričan: “Općepoznato (mišljenje) jest da je Mesdžidul-aksa Bejtul-Makdis, ali iz mnogobrojnih hadisa jasno je da se pod njim misli na Bejtul-ma‘mur na četvrtom nebu, i to je najudaljeniji mesdžid.” (Muntehal-Amal, Abbas Kummi, str. 70)

Pažljiv čitalac će lahko primijetiti koliko su ovakve predaje i ovakav stav desktruktivni, jer idu na ruku cionističkim težnjama da sruše Mesdžidul-Aksa i daju im izvrstan argument da džamija Aksa u Kudsu nije nikakva muslimanska svetinja, pa, prema tome, muslimani se ne trebaju mnogo uzbuđivati zbog njenog eventualnog rušenja.

Treba imati u vidu da ovo zastupaju najveći šiijski autoriteti, da o tome svjedoče najvažniji šiijski izvori, i da to nisu nikakvi iznimni stavovi pojedinaca, nego jedinstven stav najvećih šiijskih autoriteta. A kako bi i bilo drugačije, kada predaje koje su im izmislili autori šiijskih predaja decidno tvrde da u Kudsu ne postoji nikakav sveti mesdžid i da je Mesdžidul-Aksa na nebu, a ne na Zemlji. Mesdžidul-Aksa u Kudsu, dakle, šiijama nije nikakva svetinja.

Čemu onda toliko šiijsko zanimanje za Kuds i Palestinu?

Očito je da šiijsko interesiranje za Kuds i Palestinu nije motivirano vjerskim ubjeđenjima i poštivanjem svetog mjesta i džamije Aksa. Njihovi masovni i brutalni zločini nad sunijama Sirije i Iraka, a kojima smo svjedoci, ukazuju na to da nisu motivirani ni muslimanskom solidarnošću, filantropijom, pravdom. Čemu onda ta tobožnja šiijska briga za Mesdžidul-Aksa? Čemu tolika pompa oko nečega što im uopće nije sveto?

Dan Kudsa je velika parada šiijskog licemjerstva za naivne sunije. To nije ništa drugo nego šiijska politička manifestacija, koja im služi da populariziraju svoju devijantnu sektu predstavljajući se kao zaštitnici muslimanskih interesa, i da omalovaže sunijske zemlje predstavljajući ih kao sluge Amerike i Izraela, koje ništa ne čine da zaštite muslimansku svetinju.

Ova podvala imala je dobru prođu i dobro je služila ostvarenju njihovih ciljeva sve dok ih dešavanja u različitim arapskim državama nisu primorala da zbace masku i pokažu svoje odvratno zločinačko lice, lice mržnje i neprijateljstva prema sunijama!

Već pet godina šiijske sektaške falange sakupljene sa svih strana svijeta haraju po Siriji. Njihove stravične zločine, masovna razaranja infrastrukture i bestijalna ubistva civila ne može više prikriti ni marljiva šiijska propaganda (prisutna u svim krajevima svijeta, pa čak i u našoj maloj i politički nebitnoj zemlji), potpomognuta autorima, najčešće ljevičarske provenijencije (ali, nerijetko i desničarima). U posljednjih nekoliko mjeseci, otkako je aktuelna ofanziva šiijskih milicija na područja tzv. IDIŠ-a, u Iraku, usljed brutalnosti i obima zločina, šiijama je sve teže prikriti svoje krvave tragove. Svjetski mediji, koji su do sada bili indolentni spram šiijskih sektaških zločina nad sunijama Iraka, koji ne jenjavaju od pada Sadamovog režima, ne mogu to više ignorirati, pa povremeno obavještavaju javnost o šiijskim zločinima.

Kristalno je jasno da je jedini motiv šiijskog Dana Kudsa eksplotiranje muke palestinskih sunija za promociju šiijskih zabluda i blaćenje i omalovažavanje sunijskih zemalja.

Iako je njihova igra otkrivena i jasna većini sunija, šiije će i ove godine bez imalo savjesti i srama roniti krokodilske suze nad okupiranom svetinjom, iako njima Kuds u vjeri ne znači ama baš ništa! Štaviše, mesdžid u Kufi je vrijedniji i bolji od Mesdžidul-Akse u Kudsu/Jeruzalemu, jer je za šiije Mesdžidul-Aksa na nebu, a ovaj na Zemlji je najobičnija sunijska džamija – poput brojnih takvih koje su porušili u Siriji i Iraku.

Dok na očigled svijeta nemilice ubijaju sunijske civile u Siriji i Iraku, dok prijete izazivanjem nereda u Bahrejnu, Saudijskoj Arabiji, dok rovare u drugim sunijskim zemljama i unose nemir, siju smutnju i nered, naricat će nad okupiranim Kudsom i pričati naivnima o muslimanskom jedinstvu!

Preuzeto sa: siizamotvoreno.com

_______________________________________

Pogledajte kako je danas (01. 07. 2016 g.) izgledao Teheran i sa koliko mržnje tretiraju učenjake ehli sunneta poput šejha Ibn Baza, Allah mu se smilovao:

sije

TAGGED: , ,
Share This Article