Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil
Preveo: Abdurrahman Kuduzović
Ovo kur’ansko pravilo predstavlja važnu odrednicu glede koje su mnogi ljudi išli i idu u jednu od dvije krajnosti. Govoreći o oholom Karunu, koga su obmanuli bogatstvo i njegova zla duša, Mudri Allah rekao je: “‘…i nastoj time što ti je Allah dao steći ahiret, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.’ ‘Ovo što imam stekao pomoću svog znanja, tako ja mislim’, govorio je on.” (El-Kasas, 77, 78)
Ove nas Božije riječi uče tome kako se trebamo odnositi prema imetku, emanetu koji je Svevišnji Allah povjerio ljudima i za koji će ih pozvati na odgovornost na Sudnjem danu, pa će ih pitati na koji su ga način stekli i u šta su ga potrošili (kako se to kaže u hadisu koji su preko Ebu Berze el-Eslemija, radijallahu anhu, zabilježili et-Tirmizi i neki drugi muhadisi).
Jedna od najznačajnijih odlika i ljepota islama jest apsolutna umjerenost u svim stvarima i poslovima, bez obzira na to radilo se o vjerskim ili svjetovnim pitanjima.
Zapazit ćemo da je ajet: “‘…i nastoj time što ti je Allah dao steći ahiret, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine’” (el-Kasas, 77) nadasve skladan i da su savjeti koje on sadrži poredani logičkim slijedom; o njima pogotovu trebaju razmisliti bogati ljudi.
Prvi je savjet da se pomoću imetka zasluže Allahova milost i nagrada, jer ahiret predstavlja budućnost o kojoj mora razmišljati svaki razborit čovjek, mora poduzeti sve što može da se spasi i mora ono što posjeduje upotrijebiti kao sredstvo u tom cilju.
Drugi savjet jest da se ne zaboravi udio na ovom svijetu, kao da su Karunovi sunarodnici rekli: “Karune, nećemo ti prigovoriti ako uzmeš svoj udio na ovom svijetu, pod uvjetom da to nije nauštrb ahireta!” Slavni komentator Kur’ana Katada imao je običaj reći: “Cjelokupni halal-imetak jest čovjekov udio na ovom svijetu.” Iz Božijih riječi: “‘…a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…’” (el-Kasas, 77) neki islamski učenjaci izveli su prefinjen zaključak rekavši: “Kao da je Allah, džellešanuhu, rekao da je ovaj svijet toliko bezvrijedan i bezazlen da se lahko zaboravi udio na njemu, pa zbog toga ljude podsjeća na njihov udio i potiče ih da uzmu ono što im pripada. Čovjeku se kaže: ‘Ne zaboravi to i to’ samo onda kad se očekuje da će on to zaboraviti. Ovaj kur’anski ajet dovoljan je kao dokaz da islam zagovara sredinu i umjernost u svemu.”
Treći je savjet to da se ljudima čini dobro. Činjenje dobročinstva ljudima posve je u skladu sa zdravim razumom i s vjerom. Allah, džellešanuhu, dat će za dobročinstvo golemu nagradu: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro!?” (er-Rahmān, 60). Kao što je Gospodar učinio dobročinstvo čovjeku davši mu imetak, on treba ljudima činiti dobročinstvo i pomagati im.
Četvrti savjet odnosi se na sustezanje od činjenja nereda na Zemlji. Remećenje reda na Zemlji suprotstavlja se dobročinstvu i poništava ga. Ovdje je Allah, džellešanuhu, upozorio na opasnost od činjenja nereda zato što neki ljudi sasvim obratno razumijevaju, pa, poput Karuna, smatraju da je zlo koje čine dobročinstvo. Ajet koji smo prokomentirali završen je riječima u kojima se kaže da Svevišnji Allah ne voli smutljivce, a one su svojevrstan razlog zabrane činjenja nereda, to jest imaju značenje da Gospodar svjetova ne dozvoljava činjenje onog djela koje ne voli.
Nakon kratkog osvrta na dalekosežna značenja ovih Božijih riječi možemo konstatirati da časni Kur’an, kako je to rekao Gospodar, vodi jedinom ispravnom putu, i da su istinite riječi imama Šafija, koji kaže da ne postoji nijedna značajna i ljudima potrebna stvar, a da nije objašnjena u Objavi. Pa, ima li iko da primi pouku i da crpi znanje iz Knjige, nepresušnog izvora!?