Poštovana dr. Šamić, prije nekoliko dana čuo sam za Vas i bile su to riječi hvale u obrazovnom i kulturnom smislu te sam uputio dovu Gospodaru svih svjetova za Vas da Vam podari svako dobro na oba svijeta, da Vas uputi na Pravi put i učvrsti na njemu, kao što to činim za sebe i ostale ljude. To nam je preporuka iz Kur’ana:
اهدِنَا الصِّرَاطَ المُستَقِيمَ , što u prijevodu znači: “Uputi nas na Pravi put!”
(El-Fatiha, 6)
Učinio sam to želeći Vam samo dobro, kao što Vam i sada to želim, zato Vam se i obraćam. I znajte da bih to učinio tajno da niko ne zna, ali ipak moram javno zbog toga što su mnogi čitaoci već pročitali Vaš tekst, tako da imaju priliku da čuju i jednu kraću analizu svega toga.
Prije svega, želim da Vam se izvinim unaprijed što sam sebi dao za pravo da se ipak obratim doktoru nauka i osobi mnogo starijoj od sebe. Nadam se da ćete to uvažiti.
Informaciju o Vama dobio sam od meni bliske osobe koja Vas zaista poštuje. Međutim, ista osoba poslala mi je Vaš tekst o hidžabu te sam, iz poštivanja iste, odlučio da pročitam tekst iako mi to baš i nije običaj, tj. da čitam i slušam od meni nepoznatih osoba, mada, naravno, nikoga ne potcjenjujem, ne daj Bože. Ako mi vjerujete, poštovana dr. Šamić, Allah Vam dao svako dobro, nisam pročitao tekst do kraja jer nisam mogao vjerovati da neko tako obrazovan (barem sam tako informiran) može pisati ono o čemu ste Vi pisali u svom tekstu pod nazivom: “Hidžab: Žene pokorne muškarcu, a ne Bogu – islam uvezen iz Saudijske Arabije“, objavljenom 9. 2. 2016.
Nevjerovatno. Ali, eto moguće je da niste znali neke činjenice pa ste se usudili takvo nešto napisati. Ne želim da vjerujem da je neko utjecao na Vas ili Vas ucijenio, ne daj Bože, doista smatram da je to Vaš izbor, mada malo čudan.
Stoga, osvrnut ću se samo na neke Vaše izjave kako ne bih oduljio ni Vama niti poštovanim čitaocima.
Ako počnemo od naslova, za koji ćemo pretpostaviti da ste Vi tako naslovili, sumnjam da bi to redakcija ispravljala, veoma je diskutabilan i kontroverzan. Jasno je da će “bombastičan” naslov privući čitaoce, međutim, i prilikom određivanja naslova treba voditi računa o istini i pravdi, a ne samo da bude privlačno.
Poštovana dr. Šamić, jedno od osnovnih pravila u islamu jeste da nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju, tako da žene treba da budu pokorne svojim muževima i u tome se dvojica razumnih neće sporiti, čak i kod supružnika koji ne prakticiraju vjerske propise. Međutim, osvrćući se na spomenuto pravilo, supruga neće biti pokorna svome mužu ukoliko je to u suprotnosti sa Allahovim propisima. Zato treba znati da muslimanke pokrivaju svoja tijela od muškaraca od kojih trebaju pokriti, te da su tada u ibadetu, tj. čineći na taj način dobro djelo, a ne kao što ste Vi spomenuli da su pokorne mužu, a ne Bogu. Također, treba znati i da, ukoliko bi muslimanka pokrila svoje tijelo zbog muža, roditelja i sl., a ne zbog Svemogućeg Allaha, i u tom slučaju ne bi činila dobro djelo jer postoji drugo islamsko pravilo u kojem se naglašava kada je neko djelo dobro djelo. To pravilo glasi: Dobro djelo mora ispunjavati tri uvjeta da bi ga Uzvišeni Allah prihvatio:
- da je osoba musliman,
- da djelo bude isključivo urađeno iskreno samo radi Uzvišenog Allaha i ni radi koga drugog,
- da djelo bude u skladu sa praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako se osvrnemo na spomenuto pravilo, možemo primijetiti da muslimanka treba da pokrije svoje tijelo od muškaraca, osim od onih pred kojima smiju biti otkriveni neki dijelovi tijela, i to samo čineći isključivo ibadet (dobro djelo), a ne iz nekih drugih ambicija. Stoga, ako bi žena pokrila svoje tijelo jer smatra da nije posebno lijepa, ili pokrije kosu zbog toga što nema kose ili ima neku bolest pa ne želi da to društvo vidi ili ako ima neku tjelesnu manu na tijelu pa to prekrije da se ne vidi – u svim spomenutim slučajevima ne smatra se da čini dobro djelo u ime Gospodara svih svjetova.
Dakle, vratimo se na pravilo i riješena je problematika da su “žene pokorne mužu, a ne Bogu”, kao što Vi rekoste.
Drugi dio naslova, da je “islam uvezen iz Saudijske Arabije”, više je nego komičan za svakog ko imalo poznaje osnovne islamske principe. Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, kada je objavio plemeniti Kur’an objavio ga je Svom najboljem stvorenju i učinio ga Svojim posljednjim poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je upravo bio Arap iz plemena Kurejš, a Objava je silazila sa nebesa u području današnje Kraljevine Saudijske Arabije, posebno u području svetih mjesta Meke i Medine i oblastima oko njih u periodu od 23 godine. Dakle, na tom je prostoru silazila Objava, tu je on proveo svoj život i podučavao svoje prijatelje (ashabe) vjerskim propisima, pokazao im Pravi put onako kako mu je to Gospodar naredio, dostavio ljudima “pismo” od Njega, te je preselio na drugi svijet, a pred kraj svog života na Oproštajnom hadžu rekao je: “Jesam li vam dostavio?“, a ljudi su tada odgovorili: “Da.”
Ovo su činjenice koje djeca uče u mektebima, a neki i prije toga, pa se čudim zašto da neko uopće postavi pitanje ili konstataciju da je “islam uvezen iz Saudijske Arabije“. A odakle bi to muslimani trebali uzimati islamske propise ako ne sa samog izvora, poštovana dr. Šamić? Možda iz Indonezije, Australije, Amerike, sa Islanda, iz Južnoafričke Republike, odakle, pobogu?
Složit ćete se sa mnom da je voda najčišća na izvoru.
Kažete, dr. Šamić: “U Kuranu se izraz ‘hidžab’ pojavljuje samo jednom i znači ‘veo iza koga se krije Bog’.”
Zanimljivo! Zaista ne znam na osnovu čega ste tako kazali kad se riječ hidžab u Kur’anu spominje na sedam mjesta, i to:
1. U 46. ajetu sura El-A‘raf, u kojem Uzvišeni Allah govori o događaju na Kijametskom danu: (وَبَيْنَهُمَا حِجَابٌ ) “Između njih će biti bedem (pregrada, hidžab).”
2. U 45. ajetu sure El-Isra u kojem Uzvišeni kaže:
وَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرآنَ جَعَلْنَا بَيْنَكَ وَبَيْنَ الَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِالآخِرَةِ حِجَابًا مَّسْتُورًا
“A kada učiš Kur’an, između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor (hidžab) nevidljiv stavimo.”
3. U 17. ajetu sure Merjem u kojem Uzvišeni kaže o Merjemi:
فَاتَّخَذَتْ مِن دُونِهِمْ حِجَابًا
“…i od njih zaklon (hidžab) uzela…”
4. U 53. ajetu sure El-Ahzab u kojem Uzvišeni kaže:
(وَإِذَا سَأَلْتُمُوهُنَّ مَتَاعًا فَاسْأَلُوهُنَّ مِن وَرَاء حِجَابٍ)
“A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora (hidžab).”
5. U 32. ajetu sure Sad u kojem Uzvišeni kaže:
فَقَالَ إِنِّي أَحْبَبْتُ حُبَّ الْخَيْرِ عَن ذِكْرِ رَبِّي حَتَّى تَوَارَتْ بِالْحِجَابِ
“On reče: ‘Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu! – I oni se izgubiše iz vida’”, pa se ponovo spominje riječ hidžab.
6. U 5. ajetu sure Fussilet u kojem Uzvišeni kaže:
وَقَالُوا قُلُوبُنَا فِي أَكِنَّةٍ مِّمَّا تَدْعُونَا إِلَيْهِ وَفِي آذَانِنَا وَقْرٌ وَمِن بَيْنِنَا وَبَيْنِكَ حِجَابٌ فَاعْمَلْ إِنَّنَا عَامِلُونَ
“Srca naša su”, govore oni, “pod pokrivačima, za ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima našim je gluhoća, a između nas i tebe je pregrada (hidžab), pa ti radi, i mi ćemo raditi.”
7. U 51. ajetu sure Eš-Šura u kojem Uzvišeni kaže:
وَمَا كَانَ لِبَشَرٍ أَن يُكَلِّمَهُ اللَّهُ إِلَّا وَحْيًا أَوْ مِن وَرَاء حِجَابٍ أَوْ يُرْسِلَ رَسُولًا فَيُوحِيَ بِإِذْنِهِ مَا يَشَاء إِنَّهُ عَلِيٌّ حَكِيمٌ
“Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim vahjom, ili iza zastora (hidžab) ili da pošalje izaslanika, pa da objavi ono što On hoće dopuštenjem Njegovim! On je, zaista, uzvišen i mudar.”
Dakle, samo na jednom mjestu spominje se riječ hidžab? A o tome da znači, kao što ste rekli: “veo iza koga se krije Bog”, samo je jedno od značenja koje se koristi, a za ostala značenja suvišno je odgovarati ponovo jer je već spomenuto u kur’anskim ajetima.
Kažete dr. Šamić: “…drugim riječima, čovjek nikad ne može vidjeti ni spoznati Boga, jer je za to njegov intelekt nemoćan. Ovo vrlo dobro znaju svi nastavnici koji podučavaju djecu i studente o ovoj vjeri u medresama u Bosni. Ali zašto to javno ne kažu? Da li im odgovara da žena bude i ostane inferiorno biće u odnosu na njih?”
Poštovana dr. Šamić, na veoma čudan način ste povezali spomenute rečenice. Kakve veze ima spoznavanje Boga i to da je ljudski intelekt nemoćan sa činjenicom da nekome odgovara ili ne da žena bude i ostane inferiorno biće?
Uvažena dr. Šamić, muslimani imaju dva osnovna izvora vjere, a to su Allahova knjiga Kur’an i praksa Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je srž pokornosti: ono što se u njima naređuje, treba izvršiti u skladu sa mogućnostima, a ono što se zabranjuje, treba ostaviti. Dakle, bez neke posebne filozofije. Vjera islam je jednostavna vjera za što postoje jasni dokazi, a ovdje nije prostor za detaljnije razmatranje.
Ne znam zašto mislite da su uopće žene muslimanke inferiorne u odnosu na muškarce? To se također može razložiti sa više aspekata, ali nekom drugom prilikom.
Rekli ste: “I sama sam poštivala taj orijentalni običaj kad sam odlazila u tekije, gdje sam izučavala sufizam.”
Poštovana dr. Šamić, pokrivanje ženskog tijela od muškaraca od kojih trebaju pokriti, dakle, ne od svih muškaraca, nije nikakav orijentalni običaj, iako može biti u nekim područjima, nego je islamski propis koji je obavezan za punoljetnu ženu, te je žena koja se ne pokrije propisno grješna prema Gospodaru svih svjetova jer je odbila Njegovu naredbu u kojoj kaže: “…i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje” (En-Nur, 31). Islamski učenjaci su rekli da je ovo jedan od brojnih dokaza koji potvrđuju da žena treba da prekrije svoje tijelo od muškaraca.
A jedan od pokazatelja Vašeg ovakvog stava jeste možda baš što niste izučavali islam sa izvora nego, kako sami kažete, da ste ga uzimali iz tekija. Jer, izjava čovjeka kojeg ste spomenuli u Vašem tekstu stvarno je diskutabilna…, a to je da se žena treba pokriti, jer kada su anđeli sišli s neba, zapetljali su se u njenu kosu… Bože moj… apsurdno je da ovo komentarišem. Izvinite.
Zatim ste rekli, dr. Šamić: “Javno nošenje marame, a napose ‘nikaba’ (crnih saudijsko-muslimanskih mantija koje skrivaju cijelo žensko tijelo i lice) prvi su znaci, ne pokornosti Bogu (musliman = onaj koji je krajnje pokoran jedinom Bogu = Al-Lahu), nego pokornosti muškarcu; to su, dakle, sasvim jasni znaci upozorenja ponovnog uvođenja ropstva, posebno za ženu, koje joj je nametnuo muškarac još od postanka monoteističkih religija. Nošenje ‘mahrame’ i skrivanje kose (i još manje skrivanje lica) ne samo da nije islamska obaveza, nego taj fenomen nije čak ni islamskog porijekla.”
Poštovana, dr. Šamić, stvarno ste hrabri ovakve činjenice iznositi u javnost. Pa, muslimanka i treba da nosi javno hidžab kako ne bi privlačila muškarce i tako činila prijestup, a u nekim slučajevima i nemoral, zašto uopće kažete javno nošenje, pa ne mislite valjda da treba prekriti tijelo i u svojoj kući?! Apsurd.
Zatim, nepovezanost između nošenja mahrame: da je to pokornost mužu, a ne Bogu… Bože moj, pitam se, kako ste došli do takvog zaključka?
O tome sam već dao naznake u prethodnim redovima, što smatram suvišnim ponovo spominjati.
Kažete, dr. Šamić, da prekrivanje kose uopće nije obaveza niti je islamskog porijekla. Molim Gospodara da Vam oprosti za takve riječi. S obzirom na to da sam već oduljio sa analizom, spomenut ću samo ajete iz kojih su islamski učenjaci kroz historiju, od ashaba do danas, dokazivali da je obaveza pokrivanje tijela muslimanke, te da ono što ste spomenuli nema veze sa najosnovnijim mektepskim poznavanjem islamskih propisa.
1. “…i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje” (En-Nur, 31). Iz ovog kur’anskog ajeta islamski su učenjaci sa pet aspekata zaključili da je muslimankama obaveza da pokriju svoje tijelo pred muškarcima pred kojima treba da budu pokrivene.
2. “A starim ženama koje ne žude više za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući ukrase svoje, a bolje im je da budu krijeposne.” (En-Nur, 60)
3.“Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicama, i pred onima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte, jer kod Allaha, doista, nije skriveno ništa” (El-Ahzab, 55). Uzvišeni je Allah ove bliske ženine srodnike izuzeo i od njih se nije obavezno zaklanjati.
4. “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati, pa neće uznemiravane biti.” (El-Ahzab, 59)
Smatram da je spomenuto dovoljno za onoga ko želi istinu. Što se tiče hadisa (izreka) poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se govori o obavezi pokrivanja žene, u najvjerodostojnijim zbirkama hadisa zabilježeno ih je mnogo, kao što su Sahih,imama Buharija, Sahih, imama Muslima, Musned, imama Ahmeda, i drugih velikana islamskih nauka, a ovdje mi prostor ne dozvoljava da sve elaboriram.
Dakle, u spomentim kur’anskim ajetima i u vjerodostojnim hadisima spominje se i više od samog prekrivanja tijela, no kako to “više” nije tema, neću ni spominjati.
Dalje kažete, dr. Šamić: “Pa čak da takvo nešto i stoji u Kuranu (a ne stoji!): da žena treba da skriva kosu…”
Dakle, već sam Vam spomenuo da ipak postoji u Kur’anu, bez obzira na to što ste stavili u zagradu, to neće dati neku jačinu izraza i retorike, nego upravo suprotno.
Kažete, dr. Šamić: “Drugim riječima, po islamu, nije uopšte manji vjernik ni onaj koji ne ide u džamiju, a kamoli žena koja ne nosi maramu.”
Uvažena dr. Šamić, Allah Vam dao svako dobro i sačuvao Vas svakog zla, ovo što ste rekli u suprotnosti je sa osnovnim islamskim principima, tj. “…po islamu, nije uopšte manji vjernik ni onaj koji ne ide u džamiju, a kamoli žena koja ne nosi maramu.”
Apsurd.
Mislim da je bespotrebno za nastavkom analize Vaših izjava iz spomenutog teksta, te Vam se izvinjavam što sam oduljio, a također izvinjenje je upućeno i poštovanim čitaocima.
Na Vama i čitaocima je da razmisle i pokušaju donijeti vlastiti zaključak.
Oprostite, dr. Šamić, na ovom stilu koji sam koristio, pokušavao sam se suzdržati koliko sam mogao, i mislim da sam uspio bar malo, suzdržati se, s obzirom na sve što ste Vi kazali.
Na kraju, molim Allaha Svemogućeg da Vam otvori ispravne vidike spoznaje u životu, da isto slijedite, te da zaradite sreću na ovom, a onda i na budućem svijetu!
S poštovanjem,
Nermin Avdić, islamski teolog