Današnje vrijeme karakterišu mnoge osobine, a jedna od njih je i ta da su mnogi spremni prihvatiti istinu samo onda kada je ona adekvatna njihovim vizijama ili ubjeđenjima. Mnogi će prihvatiti istinu samo onda kada ona dolazi iz institucije čiji su oni članovi, onda kada istina bude rečena od njegovog autoriteta ili kada bude rečena u partiji ili državi kojoj su oni naklonjeni. U suprotnom, istina se odbija.
Životni moto iskrenog vjernika treba da bude prihvatanje istine bez obzira od koga da dođe. Samo na taj način možemo uspjeti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je Ebu Hurejru, r.a., da se istina prihvata čak i od najvećeg neprijatelja – šejtana. U poznatom hadisu, kojeg nam je zabilježio Buharija, Allahov Poslanik nakon što je čuo od Ebu Hurejre, r.a., da ga je šejtan podučio tome da učenje Ajetul-Kursijje prilikom odlaska u postelju čuva čovjeka sve dok ne osvane, kazao je poznate riječi: „Lažac koji je kazao istinu.”
Ako pogledamo u stanje muslimana današnjice, primijetit ćemo da su u pogledu ovog pitanja veoma daleko od onoga na čemu bi trebali da budu. Kod mnogih muslimana istina je prava istina ukoliko se slaže sa našim prethodno zauzetim stavovima, dok su drugi stavovi unaprijed osuđeni na odbacivanje i ismijavanje. Također se sumnja u namjeru onoga ko ih kazuje, samo iz razloga jer se ti stavovi ne poklapaju sa našim prethodnim ubjeđenjima; ili ako dolazi od uleme koju mi slušamo, dok ako nam dođe od nekoga drugoga, ko nije naš autoritet, tada se to odbacuje – bez da se pogleda u njegov dokaz ili ako ne dolazi iz političke partije koju mi podržavamo. Ukoliko istina dolazi od neke druge partije ona se unaprijed odbacuje, samo zato što nije došla linijom političke partije koju mi podržavamo..
Ponekada oni malo iskreniji nesvjesno razotkriju svoje namjere i parametre za kvalificiranje istine, pa ih čujete onda kada čuju stav nekog učenjaka u kojem se oni ne slažu sa njime, kako ga više neće slušati, jer se njegova istina nije podudarila sa njihovom istinom.
Postoji mnogo primjera za ovo o čemu govorimo, koje je nemoguće prebrojati. Mnogo puta se desi da ljudi odbace stav, mišljenje, savjet ili dobronamjernu kritiku samo zato što to dolazi od nekoga ko njima nije „legao“ na dušu, samo zato što nije u sistemu, samo zbog toga što se svojom vanjštinom razlikuje od njih, ili zbog toga što po njihovom shvatanju on ne razumije stvarnost, jer ne slijedi mezheb kojeg oni slijede, ili ne pripada pravcu odnosno grupi ljudi kojoj oni pripadaju.
U svemu tome, u odbijanju istine koja dolazi od nekoga ko nije podoban, ljudi padaju u mnoge grijehe kako bi opravdali svoje odbijanje istine. Tako ćete naići na ljude koji s lakoćom padaju u gibet osobe od koje dolazi istina samo zato što ne mogu da prihvate istinu. S lakoćom se dotična osoba potvara da je neiskren u svojim namjerama. Ljudi olako lažu na one koji im nude istinu, sa ciljem da opravdaju svoje odbijanje istine. Onaj čovjek koji poziva istini se sa lakoćom kvalificira da nije kompetentan u svome poslu, te da su država i univerzitet u kojima je sticao znanje nazadni i konzervativni. S druge strane, ukoliko je njegov ahbab ili radni kolega završio na istom univerzitetu i u istoj državi, to ne predstavlja problem, jer je njihova istina jedna, makar obojica znali da nije tako.
Određene osobe istinu vagaju mnoštvom onih koji su na tom stavu, pa ukoliko primijete da mnogi ljudi u datom momentu slijede određenu stvar, onda je to pokazatelj istine, što nije tačno, naročito ako znamo koliko su naši prostori geografski udaljeni od kolijevke islama, a i koliko smo vremenski daleko od vremena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Moramo shvatiti da se ljudi prepoznaju po istini, a nikako istina po ljudima, bez obzira ko oni bili.
Kazao je Alija, r.a.:“Istina se ne prepoznaje po ljudima, već spoznaj istinu, pa ćeš znati ko su njeni nosioci.“ (Tefsir el-Kurtubi, 1/ 340 str.)
Zato, ako želimo istinski uspjeh i ako želimo da ovaj napaćeni ummet krene putem prosperiteta, onda nam istina treba biti najpreča, bez obzira od koga nam dolazila. Samo tako možemo nadvladati neistinu i probleme u kojima se našao ovaj ummet.
Omer, r.a., veoma je dobro znao i spoznao bitnost ove teze, zato je dovio Uzvišenom Allahu poznatom dovom, koja u osnovi liječi ovaj problem:
Gospodaru naš, istinu nam pokaži istinom i učini nas njenim sljedbenicima, a neistinu nam pokaži neistinom i udalji nas od nje, ne dopusti da nam istina bude nejasna pa da zalutamo, i podari da budemo vođe bogobojaznih. (Ibn Kesir, Tefsir, 1/427)